Njemačka politička scena ne će više biti samo na klackalici CDU-SPD
Nakon već poznatih rezultata izbora u Berlinu F.A.Z. (Frankfurter Allgemaine Zeitung) je jedan svoj članak naslovio sa „Slavlje gubitnika“. I doista rezultati, a oni su sljedeći: SPD 21,6 posto, CDU 17,6, Linke (Lijevi) 15,6, Zeleni 15,2, AFD 14,2 FDP 6,7 Pirati 1,7 i ostali 7,4 posto upravo to govore. SPD je u odnosu na izbore 2011. izgubio 6,7 posto, CDU 5,7, Linke su porasli 3,9, Zeleni pali 2,4, AFD od nule došao na 14,2, FDP porastao za 4,9 posto, Pirati pali za 7,2 i ispali iz vlasti, a i ostalih koji ne prolaze prag bilo je jedan posto manje. Vladajuća koalicija SPD-CDU zajedno je izgubila 12,4 posto glasova i nikada u Berlinu nisu bili slabiji, a oslabili su i „zeleni“. CDU je u postotku u Berlinu prošao i slabije nego na pokrajinskim u pokrajini Mecklenbrug -Verpommern gdje je dobio 19 posto.
Nakon izbora u Berlinu svi se veseli osim Angele Merkel
Njemački medijski analitičari „ubijaju“ se u analizama kojima pokušavaju dokučiti fenomen uspjeha AfD-a. Uglavnom su složni kako je riječ o populističkoj stranci, najblaže zatim rasističkoj – sve do neonacistčke. Sad ih već i priličan broj, većina, za njihov uspjeh okrivljuje Angelu Merkel i njezino otvoreno iz rujna prošle godine „Mi to možemo“, naime primiti izbjeglica koliko je potrebno. Radi se o krahu njezine politike ekstremne dobrodošlice izbjeglicama. Ni ona to više nikada ne bi izustila, kad bi mogla vrijeme vratiti unatrag, izjavljuje nakon berlinskih rezultata. Samokritizirajući nije se čak usudila ni ponoviti tu ekstremnu rečenicu – a rečenica je proizašla, iz čega ako ne iz – „političkog centra“, u prenesenom i u doslovnom smislu, svjetskog vladajućeg centra?
Oni pokazuju veliku krizu velikih njemačkih stranaka, „narodnih“. Razlika između CDU-a i „lijevih“ i „zelenih“ u Berlinu je minimalna dva-tri posto, a berlinska politička scena skroz je zamućena – nema pravih pobjednika. Sad se berlinska vlast mora formirati od najmanje tri stranke, a u igri su i dedeerovski postkomunisti, koje će vjerojatno, kao vrstu ekstremne ljevice, moći izbjeći bilo uz pomoć liberala koji su se ovdje vratili na scenu, ili uz pomoć „zelenih“. Na tu krizu posebno ukazuje činjenica kako je AfD uspio, najviše među svima, mobilizirati one birače koji nisu sudjelovali na nekoliko prethodnih izbora (tzv. „nebirači“) očito razočarani i SPD-om i CDU-om, točnije, njihovom sličnošću, ponajviše u svjetonazorskim pitanjima, ili drugačije, njihovom politikom „centra“. „Siti“, štoviše bogati, zaposleni… Nijemcima očito nešto fali, a to je izvan sfere potrošnje, hedonizma… možda u području duhovnoga, identitetskog, tko će znati. Oni im, stranke, podignu gospodarstvo, a birači, sram ih bilo, nezadovoljni, do razine da ne će ni izlaziti na izbore, a kad izađu glasaju protiv, „nelogično“.
Druga činjenica koja iznenađuje njemačke, uglavnom lijevo-liberalne, analitičare jest i podatak da tamo gdje glasove gube „Lijevi“, oni odlaze – „desnima“, AfD-u. Meni se nekako čini kako je to ponovno otkrivanje „tople političke vode“. Jer kad bi samo malo zavirili u, recimo, njemačku povijest našli bi to isto, no to ne žele ni vidjeti, nikako se na to podsjetiti. CDU se ljulja, s njim i SPD. Ne očekuje se doduše njihov potpuni poraz na narednim parlamentarnim izborima, ali je sasvim izvjesno kako njemačka politička scena ne će više biti samo na klackalici CDU-SPD s potpornjem od liberala (ili zelenih), već puno kompleksnija. Koliko će tu klackalicu spasiti Merkeličina buduća „rikverc politika“, koliko će ona biti vjerodostojna Nijemcima, bit će zanimljivo promatrati.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više