Drugarica Milka Planinc smjela je vrijeđati medicinske sestre
Šokantno. "Tko bi takvog čovjeka primio u dom". Baš ovako mi je izjavila socijalna radnica staračkog doma na Iblerovom trgu, očito utjecajna osoba iz tima koji odlučuje o prijemu starijih osoba u dom. Glavni lik ove priče, čija molba za prijem u spomenuti dom je zaprimljena prije nekoliko godina, je 80-godišnji Pero Tadić, pisac desetak knjiga, velikan, mislilac, analitičar, pjesnik i pisac koji svojim oštrim perom puca po svim narodnim neprijateljima; po titagi i njegovim partizanima, jugosramiji i jugosramskoj armiji, udbi i ozni, diktaturi titaginog komunističkog fašizma, po globalo okupatorima i marionetsko izdajničkoj vladi, po Janošu cinkarošu, poturicama i četnicima, masonima i tajkunima, hrvatskim novinarskim svinjama, neoudbaškim omraženim žbirima itd.
Baš ovako je napisao o Peri pisac ovih redaka u pogovoru o njegovoj sedmoj knjizi PROROK -(Pero Tadić krstio svoje sedmo dijete). Bilo je to prije nekoliko godina, 16. listopada, na nejegov rođendan, kojeg datuma je rođen, ne samo on i njegov PROROK, nego da je toga datuma rodjen i ban Jelačić, da je izvršen atentat na Brunu Bušića, da je Ivan Pavao II proglasšen za Svetog oca, da je poginuo legendarni vukovarski zapovjednik Blago Zadro…našto je sve, uzimajući riječ, skrenuo pažnju prijatelj Mate Ćavar, domoljubni pjesnik, pisac, publicist, i žrtva tito represivnog sustava.
Pero Tadić, 18-godišnji politički zatvorenik i hrvatski branitelj iz 90 tih godina se pisanjem liječi od tortura i svoje mučeničke sudbine. Nije izvršio nikakvo terorističko djelo, nego su ga iz preventivnih razloga držali na robiji jer je po njima, bio potencijalni osvetnik svoje trudne majke, koja je pred njegovim dječačkim očima podlegla okrutnim jugo-udbo batinama, zbog sumnje da je dala komad kruha i bukaru vode, gladnom i žednom još zaostalom, živom hrvatskom branitelju iz 40 tih godina.
"Na dnu izbe vatra gori, tuče udbaš i odbori." Izvadak je iz usmene hrvatske poezije toga vremena. Jedanaesta Perina knjiga bi mogla nositi naslov "Gazde, gazdarice, podrumi, tavani, hladne sobe i narušeno zdravlje". Već je on sa svojom skromnog mirovinom političkog zatvorenika bio kratko vrijeme u domu, negdje na Ksaveru, odakle je morao pobjeći zbog uvreda ( ustašku majku) i svakodnevnih pritužbi starica i starčeka jugopartizana domskoj upravi, jer su njegovu istinitu priču doživljavali kao fašističku i ustašku. Uprava doma se jasno stavila na "antifašističku stranu", pa je Peri odredila političko psihijatrijski lijek. "Neka kod mene dođe na pregled, onaj tko te doveo kod mene. On je duševno bolestan. A ti Pero možeš biti slobodan." Rekao mu je psihijatar.
Usput, saznajemo ovih dana, da su i korisnicu doma Olgu Carević, po istoj doktrini vodili kod psihijatra samo zato što se žalila i negodovala na neke nepravde prema njoj- krađe i slično. Neka čitatelji znaju i to da Olga Carević, čestita hrvatska Srpkinja i humanistica, doktorica znanosti, ne pripada partizansko blajburškoj grupaciji, nego da je majka poginulog hrvatskog branitelja iz 90 tih godina.
Spomenuta socijalna radnica posjeduje i njegovu karakterstiku koja se ne može vidjeti, a koja govori o tome, da je boraveći u spomenutom domu bio neprilagođenog ponašanja, da je kršio domski red, da je u sobu dovodio partnerku, da je kasnio iz grada…"Ja dođem iz grada, a oni mi zaključali vanjska vrata. Platiš im sobu krvavo, onda se smrzavaj ispred vrata sat vremena, više nego uvjerljivo priča Pero. A o stanarki vaših domova, zloglasnoj Milki Planinc, za njezine ekscese niste pisali nikakve pritužbe i karakteristike. Cijeli Zagreb je brujao o događaju u domu, kada se nesretna medicinska sestra, skoro onesvjestila i skljokala, kada se Milka iz kolica šizofreno i visoko decibelno izderala na nju. Nisam ja za tebe nikakva gospođa Milka. Ja sam bila i ostala drugarica Milka.
Neka čitatelji znaju i to. Drugaricu Milku u svojoj knjizi GREH I KAJANJE je partijski drug i kolega Simo Dubajić, optužio za sudioništvo u zločinima na Kočevskom rogu u Sloveniji. Koljač s Bleiburga Simo Dubajić piše ovako: „Rukovodio sam ubijanjem 30000 Hrvata i to zaljevao Bakarskom vodicom“. Prema drugarici Milki sam moguće bio i malo prestrog, jer je zloglasni pozdrav "drugarice i drugovi" rehabilitiran i ozakonjen od strane Milorada Pupovca i Ivice Račana uz dug aplauz i ovacije, na XI. konvenciji SDP-a u svibnju 2004, godine (Ivo Banac, Bljutavni list, pardom, Jutarnji list, od 23. 9. 2016.).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više