Filozofski fakultet: došao Vrag po svoje

Oni koji podržavaju Previšićevu smjenu ne znaju da su sutra oni na redu

Vrag je konačno odlučio uzeti svoje. Na Filozofskom je fakultetu odavno, i ispod, sada je ispred, iza i iznad. Filozofija je u potpunom okruženju. Proljetos se još oslobodila i teologije, endlich – pa ti je to to. Zabranila tamo „popovima“ (vjeroučiteljima) studiranje. Nečastivi caruje. Još nije „osobno“ u performansu, kao za otvaranja onoga tunela u Švicarskoj, ali ne mora se baš uvijeke i svugdje pokazati u punom svjetlu. Čitam, slušam, eto nama „plenuma“ na vilozofiji, hoće bit' vani, hoće 'nutra. Vrti medija, plaćena Hrtovizija i neplaćena ostala. Drama je na vrhuncu, revolucija samo što nije počela, a nešto si mislim i nadam se; ne će baš odmah… Nije još listopad, no oktobar samo što nije, za dan dva će. Najava je za treći. Malo preuranjeno, još ta komplikacija s kalendarima, no tu je, u granicama.  

Odoše nam u oktobru, trećega, i dekan Vlatko i rektor Boras. Prijete. J..i ga, pred Filozofski već stigli Aleksandara Kolarić, idejni pokrovitelj onoga kukurikala Jokića (doktorirao vjeronauk u jedinoj nesekulariziranoj državi u Europi, pravo mjesto!) prof. Budak, neka Glasnovac tute je i Ostoja Ranković… Dva kandidata, kandidatkinja i kandidat, za na čelo Partije. Kolarićka, sad već stara „račanovka“ i stari „račanovac“ i noviji „zokijevac“ Ostojić, s Vragom tikve sade. Ispred Fakulteta vježbaju Revoluciju. „Ura“! „Ura!“ Učitelji revolucije su i vani i iznutra. Unutra su još ilegalci, vani je Nenad Ivić i Nadežda Puch za vožnju, u slučaju nestašice, pa će na „par-nepar“. E sad vi vidite koji vam je kandidat-kinja slobodarskiji, koji revolucionarniji. Jesen je već stigla, no lako za jesen, zagledajete se u budućnost, svi su prema njoj okrenuti – pa gledajte kakva će vam biti zima. Poslije svake, baš svake revolucije, pa i na fakultetu – uvijek stiže zima. Zima stegne takva za koju je ledeno doba, sad bi napisao onaj goli, da i na ovim stranicama meka cenzura ne stanuje.

Prvo – Sukob u i ispred Vakulteta odvija se u medijskoj magli, a magla se ponajviše sastoji od laži i prešućivanja jednoga te napuhivanja drugoga. Pored medija odavde proizvođači su poznate udruge i udrugari te SDP i nešto drugih strančica (HNS, HSLS, IDS).  Medijsko-politička magla inače nema veze s godišnjim dobom, ona je ovdje vječna.

Drugo – Sukob je u „atomskoj“ jezgri svjetonazorski, bolje reći, razumljivije – čista, „atomska“, radioaktivna ideologija, pri čemu je to i povratak u daleku prošlost totalitarističkim boljševičkim putem. Na ciljniku je najslabija karika: Katolička Crkva i vjera koja već, poglavito na Zapadu, posrće. Treba u nju još ispaliti taj zadnji metak, s leđa.

Treće – Sukob je, sasvim pojednostavljeno, kako bi bilo što razumljivije, osmišljen zbog  sprječavanja uspostavljanja suradnje FF-a s KBF-om (Katolički bogoslovni fakultet), a radilo se o mogućnosti da studenti KBF-a mogu upisati i predmet na FF-u, vjerojatno i obrnuto. U početku to nije bilo nešto sporno, no ubrzo je vakultetska  ekstremna ljevica „digla vatru“, pa je Vijeće FF-a, na koncu, još davno, mislim u lipnju mogućnost takve suradnje odbilo. Ne će se njima po Vakultetu motati „popovi“, makar tu došli i s namjerom nešto naučiti, recimo od prof. Milorada Pupovca, prof. Nenada Ivića, Nadežde Čačinović, maloga Glavaševića… Mogli bi zločesti budući vjeroučitelji upisati tamo indologiju, pa kad za njihova radnoga vijeka ukinu vjeronauk- a ukinut će im to i „desni centar“, kamo li ne ekstremna ljevica, imati od čega kruha jesti.

Četvrto – Sukob s „klerikalcima“ tom nastavničkom dijelu ekstremne ljevičarske fronte na FF-u bio je tek povod. Na red je onda došao dekan Vlatko Previšić, kako se plamen revolucije ne bi ugasio, zatim bi se prenio na Sveučilište i rektora Borasa, a ubrzo se uključila i Partija. Koja s Vakulteta nikada nije ni odlazila. Kako kaže slogan: „Jedan svijet, jedna borba!“. Zasad taj svijet gledajuć' s FF-a znači: Balkan, Banja Luka i Beograd. Sljedeći korak je paljenje vatre izvan Sveučilišta. Ako pobijedi Ranko Ostojić će, čim bude u mogućnosti, raskinuti ugovor s Vatikanom (ode vjeronauk!) uvesti građanski odgoj, a krenut će, sasvim izvjesno demonstracije za „kukurikalnu“ reformu obrazovanja. Za nju će se podići  i barikade, ne znano doduše gdje, a možda i na više mjesta po gradu…

Peto – Kako dekan Vlatko nije htio mirno podviti rep i otići borba je ubrzo poprimila isilovske karakteristike i prijetnje: jarko crveni su se maskirali u crno i s nožem, virtualno, odfikarili glave dekanu FF-a i rektoru Sveučilišta. (Što uporno ponavljam, crveno i crno se prelijevaju, pa stapaju: boljševizam, fašizam, staljinizam, nacizam, staljinizam, takav je hod jednoga te istoga, jednoga iz drugoga…) Nema osude u mediji iz Hrvatske, šuti HNS, šuti HSLS, šuti bogme i „novi“ HDZ, a glave „odrezane“. Onda je još profa  Borislav Mikulić predložio studentima da zaštitarima, koje je u strahu od terorizma pozvao dekan Previšić, „polome noge“. Taj predaje sigurno „mirovne študije“. Zbilja, predaje li taj još išta na FF-u. Ako predaje, i dok predaje, Vakultetu ukinuti sredstva iz proračuna. Inače dekan Vlatko Previšić ima posebno problema sa, recimo, Slavoncima, zanimljivo za rođenog Ceranca, no o tome, možda, drugom zgodom.

Šesto – Onda je „uletio“ general Glasnović pa napisao nešto samo o brijanju nogu tamošnjih ostarjelih skojevki te da bi nerede trebalo, državno, „pendrekom i suzavcem“ riješiti. Medija i politika, SDP, a posebno „esdepejka đevojka“ tek sa štange sišla Sobolica udarili u kuknjave, prijetnje i tužbe. Priključila se i finim rječnikom ljevičarska heroina, baba Mirt, pa čak i Andrej Plenković. Ne će (hoće?) Glasnovićev potpis. Ovo je opet primjer fantastičnog zaglupljivanja  javnosti: opasnija je Glasnovićeva primjedba o (ne)brijanju nogu, od rezanja glava i profesorskog recepta za „lomljenje nogu“! Fantastično.    Bidni general je u još jednom pogrješio ušavši u estetiku na Vakultetu: ako insinuira da tamošnje starmale „skojevke đevojke“ „ne briju noge“ – takvi kolege „skojevci“ bogme briju. A u takvo što novi totalitarizam najstrože zabranjuje miješati se.

Sedmo – Gdje će na demonstranta i „plenumaša“ Ranka Ostojića  „pendrekom i suzavcem“? Taj će se znati izmaknuti, ako ništa. Kad je došao na vlast prvo je namlatio seljake, poslao na njih specijalce i toliko zastrašio da više nikada za Zokijeve vlasti nisu prosvjedovali. Za prijašnjih vlada prosvjedovali su skoro svaki dan. Zar će se on plašiti „suzavca i pendreka“, on koji je specijalce poslao na ratne invalide , tretirajući njihova invalidska kolica kao „borna kola“ čak i u crkvu. Itd.

Osmo – Na KBF-u studira svega nekoliko stotina studenata, pa da čak svi do jednoga, sa svih smjerova upišu neki predmet paralelno na FF-u baš ništa se ne bi dogodilo. I što je još važnije, zašto mladim ljudima ne omogućiti stjecanje znanja, naročito, primjerice budućim vjeroučiteljima, posebno njima, dok im ne ukinu vjeronauk, a ukinut će ga, prije ili kasnije, vjerojatnije prije. No ekstremnu profesorsku, kakvi studenti, ljevicu s FF-a brine pojava ma jednoga. Nijedan „pop“ na Vakultet – „no pasaran“, polomit će mu noge, srpom, čekićem i metalnom petokrakom. Gledajući u povijest obračuna ljevičara s „popovima“ meni je „najsmpatičniji“ obračun petrogradskih boljševika s „popovima“. Čista estetika. Petrogradskog su patrijarha  na ulici na minus trideset zalili vodom. Očito većom količinom. I eto sjajne skulpture. Sreća što je globalno zatoplilo, a i Zagreb je južnije.

Inače znate tko se trebao čvrsto postaviti u njihovu obranu, ako već nitko ne će. Profesor Milorad Pupovac. Čudi da on, kao pametan i poglavito lukav političar, jer to mu je trenutačno važnije zanimanje od profesorskog, nije poentirao. Evo i zašto. Milorad Pupovac je svojedobno na FF došao baš tim i takvim putom: sa tada jedino  priznatog „bogoslovnog“ fakulteta. Poslala ga tamo idejna komisija CK SKH, čak za njega i plaćala naukovanje, a tek je zatim postao  asistent na Odsjeku lingvistike. „Godine 1982. na Odsjek dolazi, isprva preko projekta Centra za idejno-teorijski rad CK SKH koji je plaćao mjesto istraživača, a potom u svojstvu asistenta, Milorad Pupovac…“, stoji na službenim stranicama FF-a, odnosno Odsjeka za lingvistiku, kako netko ne bi pomislio da Pupovcu „pakiramo“. Ako jedakle Milorad Pupovac, kao tada potencijalni „partijski pop“ izravno s „partijske bogoslovije“ mogao onda doći na Vakultet, i na njemu ostati, imao je moralnu obvezu danas se založiti za mogućnost studenta KBF-a da, možda, i na FF-u nešto paralelno studiraju i nauče. Ako kod nikoga onda kod njega i asistenta mu Bojana Glavaševića (prvo haenesovca, sada partijaša). Kakav bi to bio moralni čin. Ovako, posebno kad još Ostoja Ranković glumi „plenumaša“; navodno tamo čak i glasuje za opoziv dekana i rektora samo, i svojim primjerom, dokazuje kako je Partija na Vakultet dolazila, a nikad s njega nije otišla. Te je, filozofskim dijelom, i danas njena „bogoslovija“.

Deveto – „Plenum m. 1. potpuni sastav kakva političkog tijela, 2. zasjedanje svih članova neke organizacije ili tijela; plenarna sjednica“ (Veliki (Anićev) rječnik hrvatskog jezika, Liber, urednik Slavko Goldstein). E pa ni toliko o plenumu Bojan Glavašević s lingvistike FF-a nije uspio naučiti, a kamo li još ona „dublja“ povijesna značenja „plenuma“ u komunizmu – od CK KPSS-a, preko CK (KP)SKJ do  plenuma  Radničke partije „Demokratske Narodne Republike Koreje“ – dakako sjeverne. Da je išta naučio onda na „plenum“ ne bi pozvao generala Glasnovića. Nije član „organizacije“, a slučajevi takvih kao general Glasnović rješavali su se svakako izvan „plenuma“, kad prije kad poslije – onako kako su to i predložili „ffi-silovci“ za Previšića i Borasa. Obiluje „plenum“ i mnoštvom drugih značenja, recimo jedno je i jednoglasnost istomišljenika. Primjer. Od nekoliko tisuća članova CKPSS-a stotinjak ih jednom nije glasovalo za Staljina. Nije znao koji su, pa ih je dao pobiti više od pola. Najdublje značenje „plenuma“ je – „jedan čovjek jedan glas“, onoga koji jedini odlučuje. Najkraće – „plenum“ nema nikakve veze s demokracijom, što sigurno znaju njegovi stariji kolege iz Radničke fronte i ostali. Nemam dobro mišljenje o, globalno vladajućoj „demokraciji“, ne znam niti kako ju poboljšati i što bi ju trebalo zamijeniti. Jedino u što sam siguran – plenum nikako ne. „Plenum“ na FF-u inače čini dvjestotinjak, od preko sedam tisuća studenata i po nekoliko, najviše petnaestak piše Jutarnji list, od petsto nastavnika, pa bi ga se prije moglo nazvati  „ćelijom“. „Plenum“ i „ćelija“ skoro da su istoznačnice u ogromnoj većini elementa svog sadržaja.  

Deseto – Studente inače ne treba niti je baš pametno osuđivati zbog anarho-ljevičarskih istupa. Oni su po svom životnom dobu revolucionarni, skloni rušiti sve autoritete. Ujedno im je to, dakako prvenstveno još „društvenjacima“ neka vrsta „laboratorijskih vježbi“. Kad nešto nauče, poglavito na „životnom fakultetu“ privezat će kravate i mašnice, krenuti u realnu politiku, multinacionake i sl. kao i svojedobno europski i američki šesdesetosmaši, među njima recimo i maoisti, „izdat“ će svoju mladost.

Jedanaesto – Čekamo odluku o sudbini, najprije dekana Previšića. Loptica je danas (četvrtak 29. 9. 2016.) kod ministra Šustara. Sudbina mu djeluje kao da je iz starogrčke mitologije. Valja mu preko rijeke koja ne teče, ustvari teče kako vitar puhne, sad tamo sad 'vamo, nit znaš gdje joj je izvor, a gdje ušće. Bogovi ga odlučili kazniti, Nečastivog poslali da mu priredi Pakao još na zemlji, virtualno odfikari glavu.Napustili su ga i oni studenti, i neki kolege, koji su ga izabrali, a i rektor Boras se pomalo distancira. I dok smo ovo završavali ode glava „penzionisaše ga“, što me podsjeti na Mesića. Odsiječe mu je politika, zbilja starogrčki tragično. Za biskupa ovdašnje autokefalne Satrokatoličke crkve nema zime, ne samo zbog globalnog zatopljenja, već zbog činjenice što je ona osnovana 1922. uz značajnu potporu tadašnje južnoslavenske masonerije. Ne zaboravimo, Tito je cijelu Katoličku Crkvu htio „auto kefati“, zbog protivljenja tomu Stepinac je i „sjedio“, kako se u „slangu“ staljin-boljševizma govori za „biti u zatvoru“. Ostaje nam čekati  demonstracije (demonostracije) za raskid ugovora s Vatikanom, građanski odgoj za Jokića protiv Mamića… Previšićeva glava ne će biti dovoljna. Mogle bi stići ubrzo, još u predizbornoj kampanji za izbore u Partiji. Ta sutra će oktobar.

Mato Dretvić Filakov