Propovijed p. Dragana Majića 24. rujna 2016. u Zagrebu, u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj 33, na sv. misi koju je naručio poznati hrvatski vojnik, robijaš jugokazamata od 1945. do 1964. i kasniji istaknuti politički emigrant u Njemačkoj
Goran Ante Blažeković: »Nakon 71 godine, naš plemeniti i neumorni gospodin Vinko Vice Ostojić ne zna predaju. Uvijek u ulozi plemenitih namjera kako da pomogne – ovaj put našim mučenicima:
Zorislav Dončević, Vinko Nikolić, Vinko Vice Ostojić i Ivan Cesar u Frankfurtu 1989. godine
Vladimiru Majeru, negovom zapovjedniku, te: Arturu Gustoviću, Đuri Grujiću, Tomislavu Sertiću, Ivanu Markulju, Ivanu Tomaševiću, Slavku Skoliberu, Zvonimiru Stimakoviću, Mirku Gregoriću, Bogdanu Majetiću, Franji Dolačkom, Muhamedu Kromiću, Antunu Nardelliju, Juliju Fritzu, Josipu Šolcu, Vladimiru Metikošu, Rudolfu Lukancu, Miroslavu Schlacheru, Ivanu Severoviću, Romualdu Manoli, Ivanu Kurelcu, Dragutinu Mesiću, Rudolfu Setzu, Mići Mičiću, Zvonimiru Jakšiću, Petru Sabljaku, Anđelku Grabiću, Ivanu Pojiću, Nikoli Mikecu, Zlatku Šintiću, Franji Džali, Antunu Schuhu, Hinku Hublu, Juliju Niderlenderu i Dragutinu Čaniću – visokim časnicima, generalima i pukovnicima Hrvatske vojske koji su točno prije 66 godina poubijani u Beogradu, nakon Bleiburga i zatočenja u Novoj vesi u Zagrebu.«
Propovijed p. Dragana Majića
Herodu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kome toliko čujem…
Herod uvijek na djelu. Tko se usudi dizati glas istine?
Ev. Lk, 9, 7-9
Dragi mi znani i neznani prijatelji!
Ovu sv. misu, gozbu Božje ljubavi prikazujemo za duše nevino poubijanih hrvatskih, visokih časnika Hrvatske vojske NDH. Svojom im molitvom pomažemo da budu zauvijek upisani kod Boga ljubavi, istine i pravde.
To je najviše što možemo za njih učiniti – pogodak je "u sridu".
Ne samo što sv. misom koristimo dušama – nevinim žrtvama, nego i mi sami – ne zaboravljamo svoje velikane koji su položili živote na Oltar Domovine.
Želimo također novim pokoljenjima prenositi istinu o našim stradalnicima da nam se ne dogodi da nam drugi povijest pišu. Znamo kakvu? Posve izokrenutu…
Mi na ovim bogomdanim prostorima nismo od jučer. Skoro smo četrnaest stoljeća. Od stoljeća 7., pa do provale Turaka na prostoru od Bojane, Triglava, Mure, Zemuna, Subotice, Biograda na Dunavu kako je i unazad 200 godina Antun Relković nazivao Beograd, pa Drine, Drača i sinjega mora sezala je tadašnja Hrvatska.
Propadoše silna carstva – tursko, austro-ugarsko, nesta dominacija Mletaka, Venecije.
Nakon osam i pol stoljeća na radost naroda hrvatskoga u nezgodno vrijeme nacizma i fašizma 1941. godine rodi se NDH. Na montiranom sudu Alojziju Viktoru Stepincu on izjavljuje: "Bio bih nitko i ništa da ne poštivam volju svoga hrvatskog naroda."
Trebalo se osloboditi velikosrpske hegemonije.
Šteta da se Poglavnik nije mogao posve otarasiti nekih štetnih utjecaja nacizma – odnosa prema Židovima i dr.
Dobro je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman rekao da mi nismo imali ni petero fašista. Kako bismo mi bili fašisti, kako su nas okrstili, kad nam je Hrvatska stalno bivala manja i manja?
Zločinac Tito nam upropasti BiH, oduze Boku, Srijem, Bačku itd. Mi smo, veli Vjekoslav Vrančić, željeli samo jedno – braniti svoju državu. Tko je pročitao četiri knjige, dnevnike Ive Rojnice, taj će imati pravu sliku o Hrvatskoj Državi 1941. – 1945. Piše kritički, potkrjepljuje činjenicama.
Komunisti su nam povijest skroz izokrenuli – i ne samo oni.
I danas pred našim očima, Domovinski se rat krivo prikazuje, izvrće. Oni koji nikada nisu željeli slobodnu Hrvatsku kako 1941., tako i 1991., isto čine. Još nam narod pobiše 1945. godine, ostale u zatvore strpaše, sve oduzeše, nad jamama diljem bivše Jugo-satrapije nad stotinama jama vladaše smrtna šutnja tzv. oslobodilaca. Nad hrvatskim je narodom doslovno izvršen pravi pravcati genocid.
S pravom se grozimo nad zločinima učinjenim u Vukovaru, Srebrenici drugdje, no zločin nakon Drugoga svjetskog rata odnio je i u crno zavio više od 30 Srebrenica.
Herodi, krvnici, zatornici slobode čovjeka nisu nestali. I danas ih ima na pretek, prekriveni raznim kaputinama, antifašizmom itd.
Svi oni koji se drznu suditi žrtvi, u službi su sotone, modernih Heroda, bili oni u Zagrebu, u Den Haagu ili bilo gdje. Svi oni koji zaboravljaju narod, a idu po mišljenje u metropole – izrodi su i krvnici svoga naroda.
Svi oni koji izjednačavaju ili izokreću agresora i žrtvu, i 1941., i 1945., i 1991., nisu prijatelji istine, nego su sinovi laži od početka.
Svi oni koji sude žrtvi, i to po ne znam koji put i to od strana agresora potpomognutih domaćim izdajnicima, krvnici su i izrodi svoga naroda. Svi oni koji slobodu svoga naroda prodaju za škude, koji su spremni osloboditeljsku borbu proglasiti zločinačkim pothvatom, zlotvori su kojih se stidi crna zemlja po kojoj gaze jer su takvi izgubili obraz.
Kao kršćani, katolici, ne mrzimo. Molimo se, ali smo slobodni govoriti istinu jer će nas istina spasiti, osloboditi. Najgore što bi nam se moglo dogoditi je zaborav. Tome se odupiremo slijedeći onu poznatu pjesnikovu:
"Rod bo samo onaj koji mrtve štuje,
na prošlosti budućnost se šnuje."
Vinko Vice Ostojić
Hvala srčanom Vinku Vici Ostojiću, velikom domoljubu – patniku, robijašu – mladiću po duhu, iako je zagazio u 93. godinu – što ga resi istinoljubivost, dobrota i silno pregalaštvo za Hrvatsku Domovinu u povijesnim njezinim granicama i za sve žrtve pale za Hrvatski Dom.
Tko će ga naslijediti? Da vojuje pod geslom iz Poslanice Filipljanima 1,180-26
Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!
Njegovo je geslo biti u službi općeg dobra – isto kao i moto dičnog misionara Ante Gabrića – GORI I IZGORI – Za Krista i (Hrvatski Dom!)
On je Krista uzveličao u svom tijelu (i njegova supruga Ljubica i kći Jadranka).
Kao da je rekao sv. Pavlu: Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.
Nadamo se da će mučenici za sv. DOMOVINU HRVATA – poubijanih, a prije kruto mučeni – donijeti neuveli vijenac slave s Kristom!
Zato zahvaljujemo gospodinu Vinku Ostojiću što je uporan da nam se ne dogodi zaborav. Ne hvalim ga da bih u vama pobudio zavist, nego da vas potaknem da i mi idemo njegovim stopama, da budemo inicijatori u svojim sredinama jer nam je svaki metar ove svete zemlje krvlju zaliven.
Nijedna nedužna krv ne smije biti zaboravljena. Svijet to upravo nastoji, da nas obdari "zaboravom", a za sebe ima sasvim drugu logiku. E, ne ćete, sinovi tame – jer to nije čovjeka dostojno! Neka u našim srcima žive svi naši generali, nedužno stradali od bezbožnika!
Tko je moj bližnji? Lk 10,-25-37 Svaki čovjek je moj brat, ljubiti ga treba kao i Krista. Treba biti novi Samaritanac – koji se smiluje i pomogne čovjeku. To je životom bio neumorni Vinko Vice Ostojić u MISLIMA – RIJEČIMA – DJELOM sve od svoje mladosti – 75 godina.
Kakva suprotnost od onih Ostoja koji mladog branitelja Darka Pajičića bezdušno ubiše – i ne samo njega – toliko godina nakon Domovinskoga oslobodilačkog rata.
I danas u miru nastoje nas okupirati, oteti nam pjesnike, književnike, umjetnike iz Bosne i Hercegovine, iz Boke i hrvatskoga Dubrovnika, i drugdje, nastoje nam jezik oteti, a časne branitelje suditi i ime im zatrti.
I danas potomci Zrinskih i Frankopana, naši časni generali čame u zatvorima. Sotonska pera mržnjom zadojena protiv svega što je hrvatsko i katoličko trude se da nas i danas zatru. Sva su nam ta pera otrovna dobro znana – raznih mrzitelja poput Kuljiša i drugih mračnjaka, Bog im se duše ne uplašio.
Mi se tom njihovom paklu odupireno svjetlom evanđelja, misom, molitvom, opraštanjem da ih Bog ljubavi privede na put istine i mira, da nam ne zavedu narod. Vjerujemo da će se kosti satrvene pokrenuti, procvasti.
To čini vjera; – ne dopušta da pravednik bude zaboravljen.
Hvala vam što ste došli – da se zaboravu suprotstavimo! Trudimo se, borimo se za bolju, sretniju domovinu – protiv iseljavanja, laži, mitova… – referenduma koji bi otimali Hrvatsku Posavinu i druge hrvatske krajeve u Bosni i Hercegovini.
Brate, sestro, prijatelji naših nebrojenih žrtava! Samo prema istraživanjima nekih povjesničara u podsljemenskom gorju (Gračani, Šestine…) i dalje prema zapadu (Gajnice) nalazi se preko 400 grobišta i 70.000 žrtava o čemu se šuti.
Pokoj vječni, daruj im Gospodine! I svjetlost vječna, svijetlila im!
Idi i ti i čini milosrđe u Godini milosrđa!
Idi svojoj braći da procvjetaju kosti satrvene – da uskrsnu u istini, pravdi i ljubavi Božjoj vječno ostanu – donoseći obilat rod!
Pokoj vječni, daruj im Gospodine! I svjetlost vječna, svijetlila im!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više