Bio je vrhunski povjesničar i lingvist, koji je mogao razumjeti zarathuštransku prapovijest Hrvata
In Memoriam
U službenoj Wikipediji o akademiku Mirku Vidoviću (Bila kod Livna, 31. XII. 1940. – Valence, Francuska, 13. X. 2016.) može se, među ostalim, pročitati i ovo: "Koncem1979. na poziv poznatih kolega sa zapadnih sveučilišta kandidirao se na izborima za Sabor Hrvatskog narodnog vijeća i izabran je pri vrhu liste tridesetorice sabornika. Na zasjedanju III. Sabora HNV-a u Londonu, u siječnju1980. bio je imenovan Predsjednikom Sabora HNV-a. Svojim upornim radom dobio je niz međunarodnih priznanja: Zlatnu medalju grada Los Angelesa, Jubilarnu medalju Kijeva, uvršten je među 'velike suvremene pripovjedače' u glasilu 'Short Story International', koji izdaje Institut za međunarodnu kulturnu razmjenu u New Yorku, ušao je u američki Leksikon suvremenih europskih pisaca itd. Sudjelovao je na u 'Međunarodnom meetingu poezije' u Parizu1979.
Kao Predsjednik Sabora HNV-a, sudjelovao je u radu Madridske konferencije i, krajem studenog1980. bio jednim od glavnih utemeljitelja Međunarodnog helsinškog udruženja. Zatim je sudjelovao i u radu Ottawske konferencije u travnju 1985. Bio je priman u velikim državnim institucijama SAD-a, Francuske, Europske zajednice itd. Izabran je za Glavnog konceptora u procesu primjene 'Završnog dokumenta helsinške konferencije' i u tom duhu i dalje vodi poslove pravednog procesa samoodređenja naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Godine 1986. pozvan je u članstvo prestižne Međunarodne akademije čije se sjedište nalazi u Italiji. Promaknut je 2002.u čast Viteza Akademije…" Osim spomenute talijanske akademije akademik Vidović bio je i Hrvatski Akademik Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Domovini i Dijaspori sa središtem u Baselu, te je ujedno i moj akademski kolega iz istog kruga.
Akademik Mirko Vidović bio je mnogo više od navedenog, a surađujući s njime kao recenzent nekoliko posljednjih Mirkovih knjiga o povijesti Dinaraca, a to znači o prahrvatima na ovom prostoru, u zadnjih četiri-pet godina s Mirkom sam se i sprijateljio i saznao mnoge stvari iz njegove političke djelatnosti, koje nigdje nije objavio niti je mogao objaviti. Naime, kao Predsjednik Sabora HNV-a i kao čovjek koji je bio u najužim dodirima s francuskom i drugom diplomacijom, akademik Vidović bio je onaj uteg na vagi koji je pokrivao, da tako kažem, "projekt Domovinskog Rata" i zbog toga se rado potpisivao kao "direktor Domovinskog Rata". Ne bi bilo konstruktivno navoditi sve što je uspio postići. Gospodari Svijeta rado su ga koristili za međunarodne diplomatske akcije pa je, vjerovali ili ne, bio jedan od projektanata sporazuma u Minsku između Rusije i Ukrajine. Vjerovao je u Europsku uniju i svoj utjecaj u međunarodnoj politici i ja sam se iskreno čudio da je prihvaćao ulogu tajnog posrednika, jer sam smatrao da ga "Gospodari" koriste kao sposobnog pregovarača, ali i da ne kane ispoštovati ono što je podržavao u pregovorima: osobno vjerujem da je 13. listopada preminuo od srčanog udara, nakon što je uvidio da je svjetski rat neizbježan i da su njegova diplomatska nastojanja iznevjerena, izdana: sporazum u Minsku, kojeg je bio projektant – propao je i Ukrajina i svijet nalaze se pred ponorom.
Kao znanstvenik akademik Vidović bio je vrhunskim povjesničar i lingvist. Da bi mogao razumjeti zarathuštransku prapovijest Hrvata i zarathuštranski mentalitet Hrvata, koji su među ostalim i jedan od iranskih naroda (a nisu samo to!), Vidović je naučio staroperzijski jezik i preveo je tekstove osnivača prve monoteističke religije u svijetu – ZARATHUSTRE – na hrvatski jezik i 2002. godine u Livnu objavljena knjiga zove se "Gatha od spitama". Nije suvišno napomenuti da je Vidovićevo djelo trajno srušilo slavenofilsku teoriju o Hrvatima, koja nema nikakvog znanstvenog temelja, i utrlo put novim znanjima o Ilirima kao prahrvatima, koji su i sami znali da su na ove prostore došli iz iranskih krajeva i da su ondje bili dio Hrvata, kako je to u svojoj povijesti naveo i grčki povjesničar Herodot. Iako je time srušio tezu o bilo kojem narodu na ovim prostorima osim naroda Hrvatskog iz nekih neobjašnjivih neznanstvenih razloga, Vidović je bio i ljubitelj bošnjakluka, iako ta ideja nema katoličkih nacionalnih temelja niti izraz u narodnosno-rasnoj različitosti prema Hrvatima. Ako su po Vidoviću svi Iliri na ovim prostorima bili Hrvati, a njegove knjige neosporivo dokazuju da jesu, onda je jasno da su Bosanci većinski jedno od islamiziranih hrvatskih plemena, a ne izdvojena narodnosna skupina.
Mirko Vidović sa svojom ženom Francuskinjom Lucienne
U čast Vidovića navodim dio svoje recenzije iz posljednje Vidovićeve knjige o prapovijesti Hrvata, koja sve objašnjava: "Knjiga akademika Vidovića MILJOKAZI POVIJESTI DINARACA čini pregledan uvid u njegovo djelo, koje se bavi hrvatskom prapoviješću, istaknutim Hrvatima i suvremenim hrvatskim nedaćama. Svatko tko će željeti započeti proučavanje djela akademika Vidovića vjerojatno će ići najlakšim putem ako najprije pročita ovu knjigu, kao uvod u cjelokupan opus.
Dinarska kultura Ilira, kako se vidi iz Vidovićeva argumentiranog djela, svakako je biološki temelj kulture i civilizacija Zapada, a uspjesi ilirskih careva u završnom razdoblju Zapadnog Rimskog Carstva bacaju novo svjetlo na cijeli hrvatski korpus prije stoljeća sedmog. Još je Herodot u svojim povijesnim spisima naveo da se Iliri sjećaju da su podrijetlom Hrvati, koji su došli iz medijsko-perzijskih prostora, a njemu je bilo teško objasniti kako je to moguće (o tome su Albanci napravili izvrstan filmski prilog, koji kruži internetom). Rimska paljevina ilirskih knjiga dovela je do toga da to ne možemo istražiti iz ilirskih dokumenata, ali Vidovićeva rekonstrukcija povijesnih događaj iz Laktancijevih i drugih spisa pomaže nam da shvatimo da su Iliri s Rimljanima bili u konfederativnim vezama i da su bili toliko uspješni da je zadnjih 230 godina Rimskog Imperija bilo vođeno od ilirskih careva! A to bi bilo nemoguće da su Rimljani Ilire uništili, tj. istrijebili i podložili. I sam car Konstantin bio je Ilir, dokazuje Vidović, a njegova strateška odluka da upravu carstva prenese u Konstantinopol odredila je daljnji tijek sudbine Rima: Iliri su obilježili koliko povijest zadnjih godina starog Rimskog Imperija, toliko i uspon Drugog Rima – Carigrada.
Izvrsno je Vidovićevo objašnjenje povezanosti izmišljenog imena Slaveni s pojmovima Sklabenoi i Serboi. Ova su azijska plemena zajedno napadala Carigrad: Sklabenoie su Bizantinci, nakon mnogo pokušaja smirivanja, na kraju nemilosrdno poklali, a Serboi su u ime mira dobili zemlju u zaleđu Carigrada! Tako se postepeno stvarala buduća Srbija, a sve to Vidović sjajno dokumentira temeljem objavljenih izvora. Kako su se Srbi našli u zaleđu Solina, da bi temeljem toga tvrdili kako je i ono Srbija? Tamo su nakratko dospjeli tako što su zajedno s Avarima provalili u Iliriju i neko su se vrijeme ondje održali, sve dok Car Heraklije nije u pomoć iz Perzije dozvao Bjelohrvate, koji su kao snaga ratnika konjanika s lakoćom prevalili velike udaljenosti i u Hrvatskoj-Iliriji potukli Avare i Srbe, izbacivši ih iz Ilirije, sada transformirane u Hrvatsko Kraljevstvo, temeljem vladajućeg pobjedničkog sloja Bjelohrvata, najbližih rođaka Ilira! Sjajna je i velika povijesna priča koju nam je ispričao Mirko Vidović i vrlo vjerodostojna, ili u najmanju ruku visoko vjerojatna, jer akademik citira izvore koji nas prosvjetljuju i daju vjerodostojnu sliku i novo znanstveno uvjerenje.
Velika je šteta što opsežno djelo Mirka Vidovića, iz područja hrvatske prapovijesti, tako teško prodire u javnost: imala bi ta javnost što naučiti. Vidović je briljantno izložio nastanak imena "Slaveni" i povijest zloporabe tog imena u Bizantu, u ranom srednjovjekovlju i kasnije u Prusiji i Rusiji (koje je britanski Albion, tako vješto uspio posvađati i kasnije zaratiti). Pojam "Slavenstva" uistinu je pojam političke manipulacije i taj pojam koji temeljem lingvističke zbrke spaja nespojive narode, do današnjeg dana koristi se kao sredstvo manipulacije masama, a Hrvatima posebice škodi, jer ih se u ime "slavenskog kozmopolitizma" s ovog područja želi izbrisati, kao nepostojeći narod: u "Slavenstvu" četništvo i komunizam dobili su novog saveznika! U povijesti manipulacije postaje jasno da je
1. Gottfried Herder (*1744. – 1804.) prvi izišao s idejom "…„slavenskog mesijanizma". Superiornosti 'slavenske rase' i dominantne sudbine Rusije i ruske dvorske politike ….", radi velikonjemačke potrebe za nacionalnim osvještenjem i nastojanjem oko saveza s Rusijom. (…)Herder je inspirirao humanoidne papige koji su počeli sazivati seriju 'Panslavenskih kongresa' razrađivati jednu izmišljotinu o 'Slavenima' sve dalje i bezobzirnije, ni ne sluteći da time svojim narodima ne stvaraju slavu, nego li propast do koje dovodi obezličenje…"
2. "Naime, prvi 'Sveslavenski kongres' je održan u Pragu 1848., koji je iznjedrio ideju federalizma u Habsburškom carstvu. Naredni 'sveslavenski kongres' je održan u Moskvi 1867…."
3. I konačno, nakon Bleiburškog pokolja, godine 1946. zadnji "Slavenski kongres" 1946. u Beogradu saziva Tito!
Svi ti panslavenski kongresi služili su ili njemačkom, ili ruskom, ili Britanskom imperijalizmu, koji je u završnici poput Rusa podupirao Srbe, radi britanske kontrole hrvatskog područja. "… U famoznom "EnglandWorldEmpire" stvari su shvaćene i (1916.) definirane tako da 'panslavenska ideologija pretpostavlja nestanak Austrije i Njemačke'. To kao svrhu Sazanove (Ruske) globalne politike i upotrebe 'panslavenskog opsjenarstva'…", a o Herderovu promašaju da ne govorimo: postavio je temelj za uništenje Njemačke. Postaje jasno da svi oni koji govore o "Slavenstvu" "nikada nisu u rukama imali Prokopijevu knjigu o 'Ratu s Gotima', gdje je riječ o mravinjaku nadkarpatske populacije SKLABENOI, koje su nekada nazivali SPORY ", a Arapi su Sklabenoie poznavali i nazivali su ih Sakalib, pojam kojim su ih smještali u Skitiju! Tko želi saznati što su to Slaveni i Srbi, neka si najprije pročita "Rat s Gotima" iz ranog srednjeg/pobožnog vijeka. A konačno recimo i to da "Nitko, ni Prokopije, ni Konstantin Porfirogenet nisu Hrvate ni aluzijom svrstali u Sakalibe…", odnosno Sklabenoie/Slavene (Vidović).…"
Eto toliko je velik Vidović bio u hrvatskoj povijesnici, koja objašnjava i tijekove svjetske filozofije povijesti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više