Upozorenje Europljanima

Valonija i Rumunjska odbile podržati sporazum CETA između Kanade i EU-a

U hrvatskim medijima 12. listopada objavljena je slijedeća vijest: „Kao posljednja točka na posljednjoj 42. sjednici Vlade Republike Hrvatske u ostavci našao se Prijedlog odluke o pokretanju postupka za sklapanje Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (Comprehensive Economic and Trade Agreement / CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih članica, s druge strane.“ Aktivisti Zelene Akcije prosvjedovali su protiv ove odluke: „Oštro se protivimo stavljanju na dnevni red ovog Prijedloga bez informiranja građana i sustavne javne rasprave.“ Međutim, kao što sam već ranije pisala i o čemu su upozoravali europski aktivisti protiv sporazuma CETA, nikakva javna rasprava o sporazumima poput CETA-e i TTIP-a nije predviđena. Štoviše, za javnu raspravu i informiranje građana nema vremena, budući je potpisivanje sporazuma CETA predviđeno za 27. listopada 2016.

No, Valonija kao jedna od tri teritorijalne jedinice Kraljevine Belgije odbila je podržati sporazum CETA između Kanade i EU-a, a isto je učinila i Rumunjska. U četvrtak, 20. 10. 2016. u Bruxellesu započinje „summit“ šefova država ili vlada pa će tema sporazuma CETA sigurno biti na dnevnom redu.    

Što znademo o sporazumu CETA? Istina je da znademo jako malo, gotovo ništa. No, u Hrvatskoj je prešućen jedan važan dokument o stvarnim opasnostima sporazuma CETA ali i TTIP-a. Naime, Vijeće Kanađana (Le Conseil des Canadiens) sastavilo je dokument pod naslovom: „Borba protiv sporazuma CETA, TTIP-a i ISDS-a: lekcije/pouke iz Kanade“ autorice Maude Barlow koji je kao otvoreno pismo u travnju 2016. proslijeđen svim Europljanima u svrhu upozorenja: „Upozorenje svim Europljanima koji brinu o zdravlju svih ljudi, o otpornosti odn. žilavosti svojih zajednica, sudbini svojih javnih službi i zaštiti svojih prirodnih resursa.“

Naime, Kanađani nemaju dobro iskustvo s takvom vrstom trgovinskih i ulagačkih sporazuma, a evo i zašto. Godine 1989. Kanada i SAD potpisale su Sporazum o slobodnoj trgovini koji je poznat pod kraticom CUSTA, Canada –United States Free Trade Agreement. A 1994. Kanada, SAD i Meksiko potpisuju tzv. North American Free Trade Agreement / NAFTA (Sjeverno Američki sporazum o sobodnoj trgovini).

„Zahvaljujući“ sporazumu CUSTA, Kanada je izgubila mnogo, osobito vlastite proizvodne pogone a time i radna mjesta. Naime, američke kompanije su u Kanadi zatvorile sve svoje pogone i preselili ih „off shore.“ Isto tako Kanada se 'odrekla' svake kontrole vlastitih energetskih rezervi. No, sporazum NAFTA donio je još jednu novinu u trgovinskom sporazumu ove vrste, a to je sada već ozloglašeni ISDS (Investor-State Dispute Settlement) na temelju kojeg korporacije imaju pravo tužiti svaku od tri države iz ovog sporazuma zbog promjene zakona, politike, prakse i dr. koji bi mogli 'ugroziti' poslovanje i profit kompanije. ISDS je „umetnut“ i u sporazum CETA i TTIP, a osobito je kontroverzan za Europsku uniju, ističe Maude Barlow.     

Pregovori CETA-e vođeni su u tajnosti i daleko od javnosti. U rujnu 2014. kanadski Premijer Stephen Harper, zatim predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso te predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy potpisali su zajedničku deklaraciju kojom su „proslavili“ kraj pregovora sporazuma CETA. Zagovaratelji i promicatelji sporazuma CETA kao i TTIP-a tvrde da će oni donijeti svima rast i razvoj gospodarstva u EU i Sjevernoj Americi, otvaranje novih radnih mjesta te svaku vrstu dobrobiti za sve. Međutim, iskustva Kanađana s dva trgovinska sporazuma (CUSTA i NAFTA) dokazuju suprotno: dobrobit imaju samo velike kompanije i korporacije. I dok su od 1994. plaće direktora i upravitelja doslovno odletjele „u nebo,“ primanja radnika i obitelji su stagnirala što je dovelo do znatnog zaduženja obitelji – dugovi su dostigli sada već povijesno visoku razinu. Sporazum CETA kao i TTIP „ruše“ nacionalne standarde i zakonodavne propise u području prehrambene sigurnosti, financijskih usluga, zaštite okoliša i radnog zakonodavstva.

Nakon potpisanog sporazuma NAFTA, u Kanadi su bitno smanjeni standardi u području prehrambene sigurnosti, socijalnog osiguranja i zaštite okoliša. Između domaćih i stranih kompanija i ulagača ne smije biti nikakve diskriminacije, što se neupućenima može činiti dobrim i pravednim. No, iskustva Kanađana to nikako ne potvrđuju, već naprotiv. Prema odredbama CETA-e svaki novi pravni propis ili regulativa EU-a morat će biti pomno pregledan i odobren u / od Kanade, i obratno. Najvažnije odluke o standardima i zakonskim propisima sporazum CETA stavlja u ruke privatnog sektora i kapitala. Naročito su već drastično smanjeni ekološki standardi i to u SAD-u i Kanadi, a slično se već događa i u Europskoj uniji pod vodstvom Jean-Claudea Junckera.

Iako zagovaratelji sporazuma CETA i TTIP-a tvrde da je ISDS pravedan i neovisan 'pravni' sustav, on to u stvarnosti nije. Tome u prilog govore jasni rezultati istraživanja koje su provele dvije značajne institucije – „Corporate Europe Obervatory“ i „Transnational Institute.“ Naime, za ISDS odn. za korporacije radi cijela „klika“ elitnih pravnika, arbitara i financijskih špekulanata. Tako samo 15 arbitara, pretežito iz EU-a, Kanade i SAD-a zarađuju više od 1 milijun US dolara (1,5 milijun eura) po jednom jedinom slučaju! U 60% slučajeva pobjeđuju korporacije, navodi se u izvještaju UNCTAD za 2015.

ISDS je zapravo ugrađen i u mnoge bilateralne trgovinske sporazume i on je zapravo već stotine država diljem svijeta „uhvatio“ u klopku, tj. u mrežu moćnog međunarodnog ulagačkog režima. Zahvaljujući tome, profit korporacija uvijek se nalazi na prvom mjestu ispred ljudskih prava i prava zaštite okoliša. S druge pak strane, ISDS je do sada koštao porezne obveznike milijarde US dolara a pored toga on sprječava i usvajanje bilo kojeg zakonodavnog propisa za dobrobit čovjeka i njegovog zdravlja. ISDS također uveliko ugrožava ljudska prava i slobode, a o tome svjedoče izvješća specijalnih UN-ovih izvjestitelja (osobito za 2015.): „Naša zabrinutost, navode stručnjaci-izvjestitelji, odnosi se na pravo na život, pravo na hranu, vodu i sanitarne mjere, zdravlje, dom, obrazovanje, znanost i kulturu, poboljšanje radnih standarda, neovisno sudstvo, čist okoliš te pravo koje onemogućava prisilno raseljavanje.“

Izvor: Le Conseil des Canadians/The Council of Canadians: „Fighting TTIP, CETA and ISDS: Lessons from Canada,“ autor: Maude Barlow, predsjednica Vijeća Kanađana

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.