KulturaStara kuća bez oluka by HF10/11/2016 Bezbroj procvjetalih maslačaka Uz, na mekoj travi, laki podnevni san, dok se čuje cvrkut ptica i potoka huka, mirno, pored tebe, provodim svaki dan, u toj, sada našoj, staroj kući bez oluka. Prošao sam dobra, ali i strahote života, ali sad je za mene savršeno mirna luka bezbroj procvjetalih maslačaka ljepota, oko te, sada naše, stare kuće bez oluka. Nekad bogat, pa siromah, kako to biva, sad samo tvoj pogled, topla riječ i ruka, poneka igra karata uz čašu hladna piva, u toj, sada našoj, staroj kući bez oluka. Lutao sam svjetom i sanjao lijepe žene, uživao, ali i pretrpio silu raznih muka, a onda si u svoj tihi život uvela mene, u ovu, sada našu, staru kuću bez oluka. Branimir Miroslav Tomlekin