Turićeva jedra su napeta, vjetar ih puni… Iako su od kamena ona su čvrsta, otporna, trajna, vječna…
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Mate Turić ili Mata CROata, doista je osebujna pojava. Pripadnik je najmlađe generacije, no već s više desetaka uspješnih samostalnih izložbi iza sebe. Završio je školu za kamenoklesara na Braču, zatim Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Izrazito dobra i preporučljiva kombinacija za čovjeka koji cijeli život želi posvetiti skulpturi.
„Uz završenu klesarsku školu na Braču i Akademiju u Širokom Brijegu, restaurirao sam i zagrebačku katedralu i time spojio zanatski dio, sa radnim iskustvom i umjetničkim znanjem“, prisjeća se tih ranih dana kipar. Turić izlaže isključivo skulpture u kamenu, od jedara, riba, brodova, kombinirajući motiv s trenutnom inspiracijom, uvijek u srazu s tvrdim kamenom gotovo bi se moglo reći, nepopustljivog karaktera…, stoga o njemu govori ovako: „Kamen je moj najdraži materijal, unatoč tome što je jedan od najtežih materijala za obradu i dugotrajan je i spor proces obrade. U novije vrijeme počeo sam kombinirati kamen sa drvetom, kao i kamen sa ciglom, te sam uspješno spajao kamen i staklo… zasigurno će biti još puno materijala koja ću nastojati spojiti s kamenom, ali uvijek nastojim da kamen bude najuočljiviji, iako ću u budućnosti sigurno koristiti i neke druge materijale na jednoj skulpturi koji će količinski prevladati kamen.“ Formati skulptura vremenom postaju sve veći“ i dodaje autor „i naravno skulpture, sve su teže i kompliciranije za transport“. Motivi se ne mijenjaju, istražuje se ono najdublje, doista duboko skriveno, kipar se želi dokopati onog ključnog u karakteru svake skulpture, pokazati drugačije, dublje, ono već poznato, autor želi ostaviti svoj otisak na tvrdoj površini kamena.“
„Često puta inoviram, tražim, idem korak dalje, nastojim spojiti cjelinu, da su mi sve skulpture rukopisno prepoznatljive. U svojim radovima nastojim puno puta udahnuti i umjetničku priču, kao što sam namjerno ostavio ljepilo između podloge i skulpture jedra i time sam dobio priču povezanu sa stvarnošću: brod kad plovi, more se pjeni…“, razmišlja Mate Turić.
Mate Turić već je u ciklusu Jedara pokazao iznimno široke mogućnosti tretmana kamena u kreiranju uznemirene površine jedra u srazu s vjetrom i dosizanja uvjerljivih autorskih, umjetničkih rezultata u konačnoj verziji skulpture. Doista, Turićeva jedra su napeta, vjetar ih puni, iako je očigledno, od kamena su, čvrsta, otporna, trajna, vječna. Veći formati Turićevih skulptura odaju snažan monumentalni dojam, skulpture djeluju dostojanstveno, otmjeno, ponosno, posebice brodovi raširenih jedara koji samo što nisu zaplovili iako je nedvojbeno njihova se kamena struktura ni milimetra ne će pomaknuti, pred nama je eskadra brodova koja neće nikada ploviti.
„Zanimljivo je da sam ja uspio u nekim djelima napraviti dojam kao da se brod kreće, a u nekima sam uspio napraviti dojam kao da stoji, što su do sada potvrdili deseci poznavavatelja umjetnosti. Također izložba u Rastokama je bila zanimljiva gdje su brodovi zaplovili na samoj vodi, toliko orginalno i neobično, da ljudi nisu mogli vjerovati da je to pravi kamen.“
Turićeve ribe, u raznim formatima, djeluju uvjerljivo, živo, no kao i brodovi unatoč dojma o kretanju nikamo se neće zaputiti, ostaju na svojim postoljima sa svojim teškim tijelima zauvijek. „I moje ribe su u najnovijoj fazi bile u pokretu, jedna od njih je bila izložena u vodi koja se kretala na Rastokama, a druga je visila na izložbi i tko god bi ju malo dotaknuo, ona bi se nastavila njihati dosta dugo nakon diranja…“ o ribama u pokretu.
Mate Turić kreirao je cijeli niz ciklusa raznovrsnih motiva, od klasičnih skulptura do upotrebnih predmeta, sve izvedeno u kamenu, prepoznatljivog i karakteritičnog rukopisa umjetnika koji očito želi svoju produkciju što je moguće prije prikazati u svjetskim centrima umjetnosti, čvrsto uvjeren u vlastite vrijednosti i ostvarene dosege u skulptorskom predanom radu. „Pitanje je vremena dok ne dođe vrijeme kad ću otići predstavljati svoj rad u inozemstvo… To je i moja osobna želja… Ne gledam zemlje koje imaju ili ne imaju more, jer ljudima se sviđa ovo što radim i zasigurno da bi ih voljeli vidjeti i ljudi u državama koje nemaju more, što su potvdili brojni turisti koji su do sada vidjeli moje skulpture i s oduševljenjem su ih gledali i uživali u njima, iako su dolazili iz država koje nemaju more“ kaže o budućnosti umjetnik.
Nikako se ne može reći kako je Mate Turić tradicionalist u skulpturi, tradicionalna jest samo, njegova neizmjerna ljubav i potreba da se kontinuirano druži s kamenom, tretiranje motiva, realizacija jest sasvim suvremena, u skladu s trenutkom. „Ja sam krenuo tradicionalnim putem, ali sada skačem sa tradicionalnog na moderno i obrnuto, uspijevam se zaigrati i opet ostajem rukopisno prepoznatljiv…“, govori o tradiciji i ne tradiciji.
Skulpture Mate Turića odražavaju poznatu ideju, svaki je čovjek jedro, svaki je čovjek jedrenjak, svi mi zapravo plovimo po nemirnom moru. „Jedro je simbol putovanja, simbol vječnosti, povezivanja, najstarije prijevozno sredstvo, jedra daju dojam prostranstva, asocijacija na nešto lijepo kao na ljeto, asocijacija na buru i nemire i oluje… Ja sam zato uzeo za par svojih jedrenjaka crno postolje, kao ona s groblja, i to s razlogom, jer more je opasno, mnogi su izgubili živote ploveći u njemu, preko podloge sam nastojao dobiti tu sposbonost i uspio sam, jer neki su ljudi rekli da ih asocira na grobove ta crna kamena podloga i to i je bio cilj, nastala je priča koja se skriva, a promatrači ju mogu dati naslutiti…“ o simbolima.
Ipak istaknimo, skulpture Mate Turića iznimno su lijepe, kako mali formati koji se lako mogu uklopiti u svaki prostor, tako i velike skulpture koje čim se postave u ambijentu postanu i prirodni, neotuđivi dio. „Posebnost mojih skulptura je da su sve rukopisno prepoznatljive, bez obzira na način obrade i izgled, i to je jedna od mojih najvećih dostignuća, nisam autor koji ima jedan oblik i onda samo mjenja teksturu, već sam autor koji se zaigra, da ni ja sam neznam kako će rad na kraju izgledati, sve se dešava u radu… Svaki moj jedrenjak može poslužiti kao skica za neki veliki od par metara koji će u budućnosti uslijediti. Jedra imaju svoj osnovni oblik, kreću se najčešće iz širine prema vrhu, kao što je to i u samoj stvarnosti, te vizualno tako izgledaju najljepše.“ o rukopisu.
Ponosni okamenjeni brodovi s napetim jedrima u bijelom kamenu već su postali zaštitni znak mladog umjetnika Mate Turića ili Mate CROate, koji ne će nikada zaploviti morem ali do mnogih jako udaljenih galerijskih prostora svakako će više nego uspješno dojedriti. „Moja jedra su se pojavila na mnogim mjestima, gdje nema mora, ni plovnih rijeka, a zadivila su mnoge ljude koji su ih vidjeli. Po broju izložbi i mjesta koja sam prošao, mogu reći da doslovce jedra plove… Zbog moje velike inovatinosti, nikad se ne zna, možda će baš neko od mojih jedara u stvarnosti i zaploviti… To kažem sa sigurnošću, jer sigurno ću nešto u budućnosti pokušati.
Dobro je poznato da se prorezivanjem, zarezivanjem, rezanjem odmah dobije dojam i asocijacija da se nešto uništava, ali kod mene je suprotno, ja svoje skulpture ne uništavam, već ih oživljavam… Unosim im umjetničku snagu… Kako sam često znam reći u radu, unosim im dušu… Zasigurno nisam prvi koji je prorezao skulpturu, ali sam možda prvi koji je s tim napravio umjetničku priču, rukopisno povezući stotine različitih skulptura… Ono što je bitno naglasiti, da ja stvaram svoja djela s prorezom svjesno. Znam reći, Kolumbo je otrkio Ameriku, ali on toga nije bio svjestan, te danas Amerika nosi ime po Amerigu, koji je shvatio što je otkriveno.
U umjetnosti je najteže dobiti ideju, a ja ih imam toliko da ih ne stižem realizirati… I sva moja djela budu rukopisno prepoznatljiva. Umjetnika ne određuje tema ili motiv, već način rada, što sam ja puno puta do sada potvrdio, kad sam skočio s teme na temu i opet sam ostao rukopisno prepoznatljiv… Kao primjer navodim sakralnu temu koju sam imao prilikom izlaganja u Širokom Brijegu, gdje sam se također dobro snašao i učinio sam brojne skulpture prepoznatljivima i idejno orginalnim, iako to nisu bila jedra koja su moj najčešći motiv“, govori o svome radu i pristupu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više