U naručju tuge

U rana svitanja

Plavetnilo očiju

u pjesmi mjesečine

uvenuti ne će

kad u rana svitanja

svoj počinak nađem

ni daleke zvijezde

zbog jecaja gitare

probudit se ne će

samo će ona

u naručju tuge

kao i svaka mati

ovijena crninom noći

skršena od bola

zaspalom domu poći

na grobu mome

tiho će me zvati

od suza ću njenih

– iako mrtav

spomenik sebi

isklesati

Mijo Arapović