Život se odvija kroz fine nijanse, kojih ponekad nismo ni svjesni
Akademska slikarica Darija Dolanski Majdak istaknuta je suvremena hrvatska likovna umjetnica, kreatorica je iznimnog apstraktnog opusa ulja ili akrila na platnu različitih formata, njezina djela stvarno nestvarnoga svijeta oblika privlače osobito zanimanje i kritike i javnosti.
- Novi ciklus Duboko crno čini niz slika.
– Tridesetak akrila na platnu, 50 x 50 cm.
- Temeljna karakteristika ciklusa?
– U ovom ciklusu, nastavljam s geometrijskom apstrakcijom, no ovog puta isključivo akromatskom i to u kretanju od crnih kvadrata ili pravokutnika, pa do tamno sivih. Radovi su naoko crni, ali u sebi sadrže fine gradacije sivih nizova i nijansi. Cilj je, uz minimalno i minimalističko izražavanje postići što veću dinamiku, senzibilitet, kroz postavljanje crnih uporišnih točaka, odnosno kvadrata i pravokutnika, te kretanje gradacijom sivih nizova.
- Radite na platnima parnih dimenzija.
– Novo je to što radim na platnima parnih dimenzija, da bih izbjegla središnju os i bočno zrcaljenje, te tako donosim kompozicije koje su naoko „nestabilne“, ali unose dodatnu dinamiku, što je posebno izraženo upravo kod akromatskih slika.
- Ciklus nosi i jedinstvenu autorsku poruku.
– Metaforički, ovaj projekt govori kako ništa u životu nije crno-bijelo, već se u svim dijelovima života pojavljuju nijansirani pomaci koji obogaćuju čovjekovo bivstvovanje, kao što tumače i čovjekovu okolinu, bila ona biološkog, odnosno organskog porijekla, ali i tehničkog, mehaničkog, elektroničnog.
Dakle, život se odvija kroz fine nijanse, kojih ponekad nismo ni svjesni, jer mnogo toga uzimamo „zdravo za gotovo“ (crno-bijelo), ne razmišljajući o podkontekstima kao što i projekt „Duboko Crno“ pokazuje da se, što se tiče slikarskog medija i kroz geometrijsku apstrakciju mogu izraziti matematički nemjerljive kombinacije, kao što je slučaj i u našem stvarnom životu.
- Vaša apstrakcija je senzibilna.
– U ovom slučaju geometrijska apstrakcija nije kruta, nije izražena u matematičkom smislu, nema oštrih rubova, nije hladna, već nasuprot, ona je samo temelj na kojoj gradim što dublji senzibilitet, nježnost, čovječnost, duhovnost, sjetu i tugu, te kretanje (misli) kroz svaku kompoziciju.
