S našim susjedima Slovencima nikako na zelenu granu. Dana 25. studenoga 2016. Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova, Davor Ivo Stier i njegov slovenski domaćin, Karl Erjavec, razgovarali su u o međusobnim odnosima dviju država i nizu drugih pitanja poput problematike migranata. Na konferenciji za novinare nakon susreta potvrdili su a što bi drugo nego da nije došlo do ama baš nikakvog napretka u vezi budućeg načina rješavanja graničnog pitanja odnosno ono najbitnije a to je postavljanje žilet-žice u Gorskom kotaru, pa i one na, katastarski utvrđeno, hrvatskom tlu!
Karl Erjavec je kazao da granica još 'nije određena' i ponovio stajalište Ljubljane kako do graničnog sporazuma treba doći putem arbitraže koja mora donijeti svoju presudu. On je kazao da je Arbitražni sporazum međunarodni sporazum donesen pod pokroviteljstvom Europske komisije i da bi mu bilo čudno ako ga se Hrvatska ne bi držala. Erjavec se 'pravi Englezom' jer i sam dobro zna da je Hrvatska istupila iz tog 'kontaminiranog' postupka! Dakle, rezolutni Karl Erjavec ostaje pri svom stavu iznesenom nešto prije, 12. studenog 2016., koji je zvučao veoma oštro, nimalo diplomatski i poprilično ratoborno: 'Granica s Hrvatskom nije određena, ne znamo gdje teče, o tome će odlučiti Arbitražni sud. Mi žicu ne mičemo, čuvat će je ako treba i naoružani specijalci'; jasno, glasno i odlučno, ali i prijeteći ratoborno!
Međutim, postavljanjem žilet-žice Karl Erjavec demantira svoju izjavu jer unatoč tome što granica kako sam kaže 'nije određena' njima, Slovencima, granica će biti tamo gdje to njima odgovara a to su političkom bezobraštinom pokušali učiniti i putem Arbitražnog suda na kojeg se danas licemjerno pozivaju. Kao da Erjavec simbolički hoće poručiti: „Hrvati, ova žica je naš Schengen a vi i tako ne spadate u Europu nego na divlji Balkan!“
Evo razloga tom sporu. Dana 20. studenog 2016. Slovenci opet postavljaju žičanu ogradu na granici s Hrvatskom nedaleko od Čabra u Gorskom kotaru. Kao da im nije dovoljno muka već i od same žice, sad su, žale se mještani, Slovenci žicu počeli postavljati i na – hrvatski teritorij. Zbog toga su pisali vladama u Zagrebu i Ljubljani, no odgovor, bar za sada, nisu dobili. Naime, nosači ograde koji se postavljaju uz rijeku Čabranku uzbudili su mještane Plešca i Zamosta. Tok rijeke većim je dijelom granica dviju država, no na tom mjestu Hrvatskoj (upisano u katastar) pripada desetak hektara na drugoj obali rijeke.Stoga je Stier skoknuo do Ljubljane i dobio ljutu 'jezikovu juhu' od kolege mu Erjavca! Muka nam je bilo gledati našeg 'pokislog' ministra nakon što ga je Erjavec pošteno isprašio.
Na slovensku bezobraštinu naš ministar odgovorio je ponizno, poslovičnim hrvatskim kukavstvom! Pa da se ne zaboravi, podsjetimo se kako je zbog očite slovenske bezobraštine došlo do prekida Arbitražnog postupka. Dana 22. srpnja 2015. mediji, prvo u Srbiji(!) pa potom i u Hrvatskoj, objavili su vjerodostojne tonske zapise i dijelove tajnovitog razgovora Jerneja Sekolca, člana Arbitražnog suda kojeg je imenovala Slovenija, i zastupnice Slovenije pred Arbitražnim sudom Simone Drenik. Njihovi razgovori otkrivaju razradu podle strategije o tome kako će utjecati na druge članove Arbitražnog suda i protuzakonito manipulirati sudskom dokumentacijom ne bi li oštetili svoje 'drage susjede', Hrvate, u Arbitražnom postupku. Prijepis dijela tog razgovora, u prijevodu na engleski jezik dostupan jena internetu svakome tko želi – na stranicama Newsweeka i Večernjeg lista, a postoji i tonski zapis.
Dana 23. srpnja 2015. član Arbitražnog suda Jernej Sekolec, valjda, u trenutku grižnje savjesti zbog počinjenog grijeha, podnosi ostavku na svoju dužnost, o čemu Arbitražni sud izdaje priopćenje za javnost, dostupno svakome tko to želi pročitati na internetu (na engleskom jeziku). Ostavku zbog sramote sudjelovanja u istom, bez sumnje, politički gledano kriminalnom djelu, podnosi i zastupnica 'dobrosusjedske' nam Republike Slovenije pred Arbitražnim sudom gospođa Simona Drenik. Zbog svega navedenog Hrvatska je, sasvim logično i opravdano istupila iz takvog, 'kontaminiranog', Arbitražnog suda! Eto, takva je bila ta Arbitraža na koju se i danas poziva prgavi slovenski ministar Karl Erjavec!
Pitamo se, dokle će naša zemlja trpjeti okupacije svog teritorija: Šarengradske Ade, granice kod Neuma, Kleka, Neumski škoji, granice na Uni kod Hrvatske Kostajnice, južne granice kod Prevlake i rta Oštro gdje nam granicu čuvaju crnogorski ophodni čamci, kod Savudrijske vale, dokle okupacija Svete Gere!? Hoće li naša politička elita barem smoći snage ukloniti ovu očito provokativnu bodljikavu žilet-žicu pa makar i uz osiguranje naoružanim specijalcima kako to s druge strane sasvim neuvijeno, nediplomatski i ratoborno prijeti 'naš dobri susjed' Karl Erjavec. Jer, na prijetnju se prijetnjom odgovara! Ili ćemo se po običaju kukavički pokriti ušima i dragovoljno se odreći nepovrjedivog suvereniteta kojeg smo krvlju stekli a „što se krvlju stiče ne pušta se lako!?“
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više