Zdrava Hrvatska unatoč svemu

Zdravstvo je jedna od rijetkih stvari koja još u nas funkcionira

Polazim od naše dubrovačke bolnice, koja je ipak netipična jer je Dubrovnik iako malena i izolirana sredina regionalno središte i dosta bogat grad. U vrijeme kada država treba poticati prirast naša bolnica ostaje na dva ginekologa, endokrinologija je pak ostala na jednoj liječnici, a kao i u cijeloj Hrvatskoj, u sustavu kronično nedostaje medicinskih sestara i liječnika. Možda je lokalna zajednica trebala dati liječnicima povoljne kredite za kupnju stanova i pripomoći izvjesnim sredstvima. Kada vidimo koliko se brljavilo s POS-ovim stanovima i rasipalo na gluposti pitamo se koliko smo racionalno i odgovorno društvo.

Medicinski kadrovi odlaze u privatnike ili u inozemstvo i pitam kako se s time nositi? Uvoziti liječnike i medicinske sestre, stimulirati više rad liječnika i sestara, povećati izdvajanja za zdravstvo, uvesti uštede u sustavu, onemogućiti im odlazak u inozemstvo dok ne rekompenziraju radom ili novcem uloženo u njihovo školovanje? Što se ušteda tiče vjerojatno se previše uputnica i lijekova (farmacija je posebna priča) daje bespotrebno, iako je pitanje hoćemo li pretjeranom strogošću onemogućiti prevenciju. Da imamo pošten sustav specijalizacija i zaposlenja još bi imalo smisla udarati po džepu liječnika, ovako bismo još više okrenuli tu savjesnu i inteligentnu populaciju od napornoga studija koji ipak ne daje preveliku materijalnu satisfakciju. Jer i bijeg liječnika u politiku nam dokazuje slabu isplativost posla.

Realno, rad obrtnika je često plaćen na europskoj razini, tako da ne treba osuđivati ljude kada nose darove liječnicima, iako taj živopisni običaj pomalo podsjeća na feudalizam. Uostalom, uglavnom se čašćava kirurge. Tu se sjećam slučaja dr. Ognjena Šimića koji je naposljetku nakon hajke stvorene prema njemu umro. Je li dr. Šimić radio što i drugi, te je li poklone primao samo za ljude koje je prekovremeno operirao? Je li ga "odstrjelila" konkurencija? Koliko koštaju složene operacije u zemljama EU-a i SAD-u? Moja iskustva (i moje obitelji) s našim zdravstvenim sustavom su vrlo pozitivna, jedna od rijetkih stvari koja još u nas funkcionira (dokle?) jest zdravstvo. U Talmudu piše: "Nemoj stanovati u gradu kojemu je načelnik liječnik".

Naš dubrovački gradonačelnik je doktor od cukara, a bio je i ministar zdravstva u lijevoj Vladi. Iako u financijskim dubiozama Dubrovačka bolnica je napravila dobar potez angažirajući neurokirurga Velimira Lupreta, jer milijuni turista prođu kroz naš Grad, a ljeti se događaju i specifične ozljede koje traže brzu intervenciju.

Nacija nam stari, sve je manje proizvodnje, mali gradovi i sela odumiru, populacija naginje debljanju, alkoholu, nezdravoj hrani i prevencija je neophodna; ne samo kod droge. Doktor Milan Kujundžić je bistar i energičan čovjek, ali što on može učiniti da po narodski bude vuk sit i koza cijela? Ako se sustav prepusti inerciji dugoročno, onaj će tko želi kvalitetnu i brzu uslugu morati ići u privatnika. Mislim da bi pametnije bilo povećati davanja za zdravstvo a smanjiti administraciju i druge suvišne troškove!

I na kraju što raditi s općom praksom? Kako zakočiti makinacije farmacije? Možemo li privući turiste umirovljenike u staračke domove i (ili) strane pacijente u naš zdravstveni sustav te tako oživjeti kolabirane financije? Mislim da za to nemamo snage i volje. Postoji i obrnuti proces, da pojedine usluge i lijekove tražimo u susjednim zemljama, ili čak na Kubi i u Kini. Napredak tehnologije učinio je da magnetske rezonancije postoje i u malim mjestima; ne tako davno moralo se ići u Ameriku za takvu uslugu. Laseri, mikrokamere, presađivanja organa, srčani umetci… sve se to nekada moglo samo sanjati; sada je svima dostupno.

Porezni sustav je opet priča za sebe ,posebice odnos prema restoranima, iako u tu priču ne ću ulaziti, neka se sami bore za svoje interese. A da stvar bude još složenija pobrinuli su se sami liječnici, od raznih sukobljenih psihijatrijskih škola (vidjeti npr. D. G. Amen, R. Torre) do stavova skepse prema kemoterapiji (dr. Nela Sršen) ili pojedinim cjepivima. Zahvaljujući medicini živimo duže, tu statistika ne laže.

Teo Trostmann