Lakomost je strana knjizi

Stanje kulture u gradu Zadru nije idealno, ali nije ni katastrofično

 

 

Ante Gregov Jurin, pjesnik, prozaist, romanopisac, dramski pisac… nakon nagrađenoga romana, Roman godine u izdanju HKD izlazi sa svojim drugim romanom: Pilot s Jadrana, što je jedan od razloga razgovoru.

• Progovorili ste s Čovjekom koji je razgovarao s krijesnicama za širu čitateljsku publiku i skrenuli na sebe neupitnu čitateljsku pozornost, iako ste već tad imali tri knjige poezije iza sebe.

– Da, ali je jedno skrenuti pozornost a drugo stvoriti trajno i vrijedno književno djelo, jedinstveno i neponovljivo. A, ako je tako, kako je napisao cijenjeni profesor dr. Mladen Dorkin za roman Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama, da je knjiga – roman: „Tematski složena i slojevita, a poetski nadahnuta i oplemenjena čitkim i pitkim rečenicama, lirskim, metaforičkim izričajima, što cijelu strukturu romana diže u ozračje rijetke ljepote, zrele umjetnine“. U tom slučaju snagom umjetničke riječi u estetskoj sugestiji stila, kako u detaljima tako i cjelini. Pisao ljepotu u ružnoću životu. Poezija je nešto drugo, o tome ne bi ovom prilikom.

 

• Roman je nekako spisateljska kruna, vi ste njime pokazali kako za dobro književno djelo životna dob ne igra presudnu ulogu, već nasuprot tom, bogato životno iskustvo ga bogati.

– Je li roman spisateljska kruna, ne znam ali sam siguran u to, da svako književno djelo, a posebno roman, mora biti jasno, nepomućeno, uvjerljivo djelo, pisano estetskim izričajima, bilo da je riječ o mladom ili starom spisatelju, sa ili bez životnog iskustva.

 

• Svjesni ste vjerujem kako će Vas ovaj roman obilježiti a na pomolu je već novi roman, recite nam nešto o njemu.

 – Novi roman koji je u tisku zove se Pilot s Jadrana, također roman je koji govori o ljudskim sudbinama. „Umjetničko je djelo veliko koliko istina iznese o čovjeku“, piše profesor Ivo Frangeš. Vjerujem da će kada izađe iz tiska, čitatelji rado posegnuti za knjigom, koja je također jedinstvena i tematski slojevita.

 

• Uistinu znate ubosti temu što i jest odlika dobroga pisanja. Kako je došlo do ovog novoga romana? Od kud ideja?

– Lako je „ubosti“ ako imaš što i s čim, šalim se, a kamo li ne temu, ako je ona odlika dobrog pisanja, što ako nije? O tome ne bi.

 

• Kako vidite književnu scenu u koju ste dobrano zakoračili?

– Jednim dijelom sam na to pitanje odgovorio u prethodnim pitanjima. Dodao bih da je teško, konstantno stajati u „sedlu“, biti ono što čitatelji očekuju od tebe. To znači i svakodnevno educiranje, rad na sebi, tj. čitanje dnevno nekoliko sati, a vrijeme nepovratno teče. Što se tiče „scene“ u koju sam dobrano zakoračio, kako vi kažete, uskoro izlazi roman i zbirka pjesama: „Čekanje u hodu“. Sve ostalo ovisi o zdravlju i Božijoj volji.

 

• Često se u razgovorima dotaknemo razvikanih „književnih zvijezda“ samoreklamera, čime grad Zadar obiluje više od i jednoga drugoga grada uz rame s gradom Zagrebom.

– Ne bih baš tako rekao, a i malo je prostora za puno priča. Knjiga i književnost, kao i drugi segmenti kuture traže promptni odgovor, ali ga ja na žalost ne mogu pružiti. Naravno, pazeći se da ne odem preko tanke crte dobronamjernosti i klevete, a to ne želim i ne bi bilo dobro. Mišljenja sam da je pitanje stvoreno za kritičarski kadar, financijske institucije, naravno i one koji te knjige uopće čitaju.

 

• U Hrvatskoj se općenito malo čita, a samo rijetki zarade od knjige.

– Lakomost je strana knjizi. Svatko tko misli na zaradu, ne će se hvatati knjige. Ona je za one koji vole njen miris. Civilizacija i društvo u cjelini se razvija, a samim time i ljudske spoznaje o sebi i svijetu. U ovo naše doba multimedijalnosti je na tom istom društvu i čovjeku da se odluči što će više preferirati, duhovno ili materijalno bogatstvo, odnosno opredjeljenje smisla življenja života. Tu čovjek mora biti oprezan, da na kraju sam sebe ne prevari. Koliko stvarno čitamo najbolje se može vidjeti iz podataka o posudbi knjige u Nacionalnoj i Gradskoj knjižnici. Podatci i nisu obeshrabrujući, naprotiv, ima i poraznijih podataka u gradovima oko nas.

 

• Kakvo je po Vama stanje kulture u gradu Zadru?

– Stanje kulture u gradu Zadru nije idealno (A što je drugo idealno?), ali nije ni katastrofično. Umjetnost općenito, već davno „stanuje“ u Zadru, po broju i kvaliteti objavljenih radova i naslova, naročito ljeti. Što se tiče književnih časopisa, školskih listova, revija i magazina, tu nije baš dobra situacija. Bojim se da nas knjiga i drugi kulturni događaji mogu obraniti od elektronskog „gusara“. Što se tu može, ništa, što mora biti biti će. Mišljenja sam da bi trebali malo više poraditi na zadarskom „lobiju“ u Zagrebu. Tamo imamo jake zadarske snage, odnosno adute u Ministarstvu kulture, teatru, H.D.L.U.-u, a da ne govorimo o sveučilišnim profesorima, ravnateljima i kritičarima.

 

• Malo se koje mjesto na školju može pohvaliti umjetničkim dosezima kao Preko, preko puta Zadra.

– Da, u pravu ste ali tu jednim dijelom moramo biti zahvalni ostavštini, odnosno, pozitivnoj hipoteci prošlosti. Sigurno vam je poznato da je mjesto Preko bilo „katastarsko mjesto“, sami tim i razvijenije  u ekonomskom i političkom pogledu u odnosu na druga mjesta na našim otocima. Moramo tu spomenuti otočić Galevac, zvani „Školjić“. Tu su od XV. vijeka nastanjeni redovnici. Trećoreci sv. Frane. A od 1901., samostanska gimnazija, s bogatom knjižnicom. Od 1492., do 1914., održavali su se na Školjiću redodržavni kapituli (zborovi). Mjesto preko je dobilo ime po talijanskoj riječi: „oltre mare“ (preko mora), kasnije ovaj relativni prijedlog „oltre“ tj. Preko, ostavlja mjestu ime.

 

• Što mislite o književnim društvima i udrugama, udruživanjima književnika?

– Ništa, a i da mislim svejedno bi mi bilo. Svi smo zauzeli svoje položaje (busije), djelujući ili ne, prema mogućnostima, željama i htijenjima. Što se tiče volje i želje za suradnjom između književnih Društava, Udrugama i Udruženjima, bolje je ne pričati, jer bi moglo djelovati kontraproduktivno.

 

• Što mislite o mladima?

– Temeljna životna konstanta je da na mladima svijet ostaje. To nije izmišljotina ni floskula, već dokazana mudrost, provjerena stoljećima. Mladost i mladi su snaga, resurs i istina, koa će danas – sutra, nastaviti gdje smo mi stali, vodeći naš dragi grad Zadar ili Za – Dar nama i njima od Boga dat. Što im više dobra ostavimo, biti će im lakše i obratno.

 

• Često ističete stav koji i osobno podržavam kako istinski umjetnici trebaju bez predrasuda biti mostovi među ljudima.

– Da, slažem se s vama, ali mostove najprije treba graditi i sagraditi a poslije toga, ništa manje bitno i održavati. Za svo to vrijeme, nikome od sudionika na tom poslu ne smije ni pasti na pamet da će preko tih mostova gaziti sam, on i njegovi istomišljenici. Je li to tako? Nisam siguran! Umjetnost ne raste na stablu niti u zemlji ona je umjetnička tvorevina, odnosno sposobnost pojedinca da svoje misli i osjećaje prenese na nešto što će na čitatelja, gledatelja, slušatelja ostaviti određeni dojam. Sve u interesu čovjeka jer je on jedini zbog čega se sve to čini, a ujedno je on najbolji sudac. Oni koji poistovjećuju, mislim na umjetnike, sebe sa svojim djelima nisu u pravu. Svako umjetničko djelo bi trebalo biti svačije, odnosno onoga koji u njemu uživa.

 

• Poprilično prostora ste posvetili u svom romanu: „Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama“, tumačeći sreću. Što je to sreća?

– Još od Sokrata je ta misao prisutna kod svih filozofa, ali nitko do danas a mislim da i neće definirati sreću. Otkud onda vi meni postavljate to pitanje, očekujući suvisli odgovor? Ali pokušao sam u romanu „Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama“ nešto o tome. Možda se osramotim a možda neka od definicija sreće bude nazvana po meni, tko zna? – Ha, ha, ha. Po meni, to je čisto protreptičko pitanje, odnosno indukcijski put do ispravnih zaključaka o sebi, životu i svijetu, pod uvjetom da su ispunjena tri uvjeta:

1. Zdravlje.

2. Razum.

3. Oprez, odnosno mudrost.

– Bez zdravlja nema ni sreće.

– Sreću se ne može naći nigdje drugdje nego u sebi, u svojim grudima i sam je moraš pronaći.- Ako je pronađeš, s njom moraš biti oprezan i mudar, jer ona voli bježati, a ti je trebaš mudrošću sačuvati.

 

Nikola Šimić Tonin