Poput kakva pustolova odvažih se svoj život snovima prepustit, da me povedu u ono lijepo posebno stanje svijesti… Sjećanja, ma kakva god ona bila, da bila, moja su i ne mogu ih se odreći… kao ni sama sebe, sve i da hoću.
Davno još davno počeh graditi svoju imaginarnu životnu lađu. Lagano i strpljivo poput najiskusnijeg kalafata slagah je za sreću. Dani kao i svi drugi. Nekada sivi tmurni, nekada i dugi, a nekada sretni suncem obasjani kako bi u sanjama i trebali biti svi dani. Od svih mojih želja, okrutne istine, bivale su sve jače i jače. Tada sretan, mlad, i sav u svome zanosu, prepun ideala i zadovoljan svojim životom i cjelokupnim njegovim okruženjem, kao i ljubavlju koja je vladala po svuda oko mene.
Makar se nama mladima često tako činilo, željni života, provoda, avantura i mladalačkih ludosti. Zamišljao sam i hranio svoje snove, nečim što se ljubav zove. Često mi u njih luna dolazila i darivala ih svojom čarolijom. Zamišljah sve do u detalje i sve drugo što se time veže. Često je žudnja strašću pomiješana nestrpljivo sutone čekala da dođu i smire uzavrelu mladalačku krv i strasti. Nesvjesni, neiskvareni ne prepoznavajući surovu utopiju koja nas je okruživala.
Idila, moja, trajala je kratko. Sve daleke luke odnijela je sobom, stazama koje nikad, nikad ne dokučih niti sve luke u koje na žalost nikada s javom za stvarno ne uplovih .
Dugo, da, već dugo u meni tinja želja… Budući kako pišem poeziju, često se potajno pojavi potreba, za možda i o sebi i općenito, reći i nešto više i zaokružiti u jednu cjelovitu priču … Iskreno, nekoliko puta razmišljao jesam, konkretnije, od kuda poći i što o sebi reći… a kako ne volim sam o sebi govoriti na mah bi odustao od takve zamisli. Kako nisam u tim razmišljanjima zauzeo čvrsto stajalište o koncepciji, a inače rekoh nesklon govoriti o sebi, uvijek bi se desila i dogodila odgoda ideje do daljnjega… Tamo do jednom. Sam sebi tržio bih i uspijevao naći makar i klimava opravdanje za to.
No dobro, ipak evo je, tu je još živa. Živi u meni… potajno, lagano, pa će potiho ugledat i moja ispovijest svoje svijetlo dana. Makar nevješt u tome svaku bih svoju misao, ideju, riječ pozorno odvagivao po nekoliko puta, prije negoli je napisao. Znam, razumjet će te to naročito vi, vi, koji čitate i imate volju i želju, nadasve živaca upijati i variti svojim čitalačkim želucem sve one ispisane riječi i slova, svatko sa svoje točke gledanja koje vam se stave na menu … Nije da popujem i pravim se posebno pametan ili da osjećam grižnju savjesti za već unaprijed još ne ispisane riječi, ili ne daj Bože nekakve veće duševne ili ti druge vaše boli nakon pročitanoga … nego iskreno tako mislim.
Da, upravo tako! Drugačije niti ne znam. Tako sam odgojen, naučen, pa makar i pod cijenu onoga da ovo napisano nikada nitko i ne pročita, što jednako mislim nemoguće da se desi… Naprosto iz činjenice kako sam siguran da na ovom čudnom svijetu, od blizu šest-sedam milijardi duša, ima bar dobra nekolicina bez uvrede (budala) koje će svoje dragocjene sate i minute, pogotovo u današnja teška vremena uzalud potrošiti čitajući isprazne i čudne nebuloze nekoga „velikoga “ spisatelja poput mene… zamislite! Nekoga koji ih jednako tako potroši pišući takav suvisli materijal
No dobro, vidjet ćemo jesam li bio u pravu … Kako sam odlučio početi ovo pisanje bez nekakvoga posebnog koncepta, po kojem bih se onda morao voditi, odustao sam od prvotne takve zamisli. Želim isključivo onako narodski, jednostavno, spontano upravo kakav jesam… Bar tako mislim, kako i sam sebi ne bih bio i suviše dosadan i naporan.
Želim iznijeti moje iskreno viđenje. Moje mišljenje svega onoga što je obilježilo mene i moj život, naročito onoga što se neupitno dotiče moje sudbine, moga života kako ga ja vidim i ćutim iznutra iz svoga habitusa. Želim se prisjetiti po mome mišljenu onih bitnih detalja koji su bili odrednice u prošla vremena, dotaći se sadašnjosti i promišljati o budućim mogućim događanjima oko mene kao i trenutaka i događanja iz života onih koji su neupitno u ogromnoj mjeri na to utjecali… režirajući ga po njihovom nahođenju i želji, pa jednako tako i neke ružne, tragične i neizbrisive slike mene i moje najuže obitelji… i prijatelja svakako.
Svakako ne mislim kako je to zlo samo mene dotaklo (kamo sreće), no ja želim iznijeti svoju istinu, svoje viđenja, usporedbe i mnoge činjenice koje svakako često sežu u politički dio kojega se pokušavam kloniti… makar je nemoguće bilo što u jednom ovakvom kontekstu govoriti, a da te život nije vezano sa tim zlom nada sve.. ratom. Jednostavno je nemoguće. Bila bi to apstrakcija život, života kakav ne postoji… Što će mi takav? Prihvaćam ovaj moj ma kakav da jest bio težak i trnovit. Nekada lijep nekada manje … ali je moj i kada bih htio ne mogu ga se nikako odreći. Ipak, ne dam ga nikome i upravo o njemu i meni u njemu želim nešto reći… Valjda na to imam pravo… složit će te se, zar ne?
Nadasve mislim i vodi me ta misao, pa i proganja u doslovnom smislu te riječi … Nema nitko pravo da se miješa u moj život da ga kroji kao krojač hlače, a na žalost to su mnogi mnogima učinili i čine. Upravo ovdje pokušat ću na svoj način, možda drugačije od uobičajenoga, svima vama iznijeti to iz moga kuta gledanja i moje osobne sudbine protkane događajima svih vrsta… baš radi tih i takvih krojača.
Ne bih želio da već u ovom dijelu povrijedim, odnosno ne zadovoljim vašu znatiželju i ne zaokupim vašu cijenjenu čitalačku glad i naklonost u bilo kojem smjeru, ali svakako vas molim za mrvu strpljenja. Priznat ću vam, odmah na početku zašto to tražim i molim … Pa iz prostoga razloga jer vaša radoznalost hrani moju silnu kreativnu želju, i ona mi daje tu silnu energiju ma koliko ona bila kvalitetna ili ne. Ta vaša radoznalost nadasve iskrena… Jednostavno mi smo jedno i jedno drugo tražimo, ljubimo osluškujemo jedni drugima bilo. Vi moje, a ja Vaše.
Da reći ću sada da to je upravo ona sinergija i snaga koja nas je ujedinila i vodila kroz čitavu povijest. Ista ona koja nas je ujedinila i dovela do pobjede i u ovom posljednjem Domovinskom ratu… Zahvaljujem se svima, pa i onima koji pročitaju samo ovaj uvodni dio i izgube volju za svaki daljnji mogući užitak … ali bit će im žao… Vjerujte!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više