Totenkopf u Bruxellesu

Vučić iznenada napustio – Glinu

Kao uvrijeđena frajla, srpski premijer Aleksandar Vučić napustio je Bruxelles. Ponašao se kao Šešelj, a ustvari je žurio stići u Beograd na poklonstvo dok je tamo bio ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov. Dok je u Beogradu boravio ministar Lavrov, moraju Rusi znati kako nam je to i više nego očito, na Hrvatsku je srbijanski, izvorno četnički vrh istresao kontejner fekalija. Toma Nikolić, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, predsjednik srpske vlade i Ivica Dačić, Mali Sloba. Dakle pod pokroviteljstvom Rusije na Hrvatsku se, iz Beograda, istresaju opake teško razgradive verbalne fekalije. Mogao je Lavrov reći – dajte to kad ja odem – ali nije. Istodobno je trajalo rusko – kakav Bashar el Assad – budimo pametni, konačno osvajanje Alepa. Ipak se nadam kako Rusi ne misle da je „ovo ovdje“, a ne znam koliko široko namjeravaju zabaciti mrežu – Sirija. Nu dobro, idemo vidjeti tko nam to govori, jer što govori prastara je priča, a kad tamo sve naši stari znanci, sve sami sudionici srpske nacional-socijalističke agresije na Hrvatsku devedesetih. Ne znaš od koga bi prije počeo.

1. Pođimo od Tomislava Nikolića, četničkog vojvode. Zavojvodio ga Vojislav Vojka Šešelj. Sudjelovao kao borac (dragovoljac?) u opsadi i razaranju Vukovara, a njegova uloga u ubojstvima civila u Antinu, selu u okolici Vinkovaca, nikad nije razjašnjena, a svjedoci o tome govore. Dakle taj sudionik srpske nacional-socijalističke agresije na Hrvatsku nečemu će nas podučavati. „Malo morgen“, govori mu ispod požarevačke lipe onaj koji ga je tamo poslao.

2. Aleksandar Vučić, dugogodišnji aktivist četničke stranke u Glini, na pragu Zagreba, u društvu, Bože mi oprosti etničkog Hrvata Šešelja, a srpskog Goebbelsa, govorio je kako to više nikada ne će biti Hrvatska, a muslimanima je prijetio „proporcionalnom“ odmazdom: „za jednoga sto“ usred srpske skupštine. I dogodilo se, ali ne tako „mizerno“, „a jednoga sto“, već cijela jedna Srebrenica. Tisuće za jednoga, ili nijednoga. Prebacili bre prijetnju. Taj bi nas nečemu poučavao? Ne će moći ići.

3. Što reći o Malom Slobi, drugom iza Miloševića, Ivici Dačiću, drugom iza zapravo pravog ideološkog voditelja nacional-socijalističke agresije – Socijalističke partije Srbije. Ostalo je ipak, ma kako zločinački bio ili sitnež, ili preko SPS-a i srpske Udbe organizirani akteri.

4. Zar će nas iz Srbije u kojoj je Šešelj bolestan od „kancera“ i ne da se u Haag, niti ga politički Srbi žele isporučiti – niti smiju da politički ne pogube sve – a „kancer“ nešto sporo napreduje, kandidat za predsjednika države, ičemu mogu podučavati? Iz države će u kojoj su četnici, ti davni preteče fašizma, čiji je simbol mrtvačka lubanja i kosti, a kasnije je takav prerisao Himmlerov SS, samo su im lubanja i kosti bili srebrnkasti, malo apšisali, učiti čemu – antifašizmu. Nakon srpske nacional-socijalističke agresije devedesetih? Ne će ići, ne će proći, pa makar između mrtvačke glave i prekriženih košćura netko, pa bili to i Rusi, umetnuo i crvenu zvijezdu. Partizani u Srbiji o kojima govori Vučić? Pa i to „malo morgen“, nebitna pojava od konca 1941. do pred konac rata i dolaska „prečanskih“ partizana sa zapada i sovjetskih armija s istoka. A jesu li partizani bili (i) teroristi, svakako jesu, posebno u današnjem poimanju terorizma, nu to je nebitno. Bitno je što su postali teroristi po završetku rata, pa provodili državni teror, ali druga i duga je to priča.

5. „Moramo da budemo spremni“ (tema oružje), grmi Ivica Dačić. Pa „sprem'te se, sprem'te“, što čekate, šubaru na glavu, a na šubaru mrtvačku glavu, prekrižene (podlaktice, bedrene, koljenice…?) kosti, a kako je „socijalist“ u pitanju košćurama treba dodati još i zvijezdu petokraku (SPS) Sve ovo , nažalost „vuče“ na poemu onoga etničkog Crnogorca, pjesnika i srpskog hiper šoviniste Matije Bećkovića koju je on ispjevao dvije tisućitih. Poema glasi:

Ćeraćemo se još

…Ali se više nećemo ćerati napamet i nasumce…

Nego ćemo se ćerati pametnije

Ledene glave…

Po planu ćeranja…

Ima toga i oho ho, ali ova dva tri stihića su dostatna za taj Memorandum 2 u stihovima. Taj Memorandum je doista memorandum o „ćeranju“.

„Jadna li je Europska unija u kojoj Hrvatska vodi glavnu riječ“, žali ju Mali Sloba. Nažalost nema blage veze, ali Eunija će, siguran sam, biti sretna kad u nju, oprostite, kad ju „prisajedini“ Srbija. Poručujem joj, Euniji, „sprem'te se sprem'te…, ako ništa donijet će vam jednu važnu stečevinu – grb lubanje i kostiju, četnički „Totenkopf“. I pjesmu pod tim grbom, Europi je samo da doda salate.

Mato Dretvić Filakov