Zaljubljenost medija iz Hrvatske, njezinih analitičara, parapolitičkih u-drugara i u-drugarica i inih liberal-totalitarista u Andreja Plenkovića pomalo kopni, kao snijeg kad ga obasjaju podnevne sunčeve zrake. Nisu još udarile kiše, nije ga dohvatio jugo, a kad još stigne i ta „meteorologija“, ogolit će ga. Ni dugoročna prognoza mu nije povoljna, najkasnije u kasno proljeće mogao bi ga „opržiti“ mraz iz te antihrvatske anticiklone; ako ne prije onda u kampanji za lokalne izbore. Čeka ga INA, čeka ga HEP, a čekaju ga još i ispod Mosta. „U trenutku kad…“, što rek'o Božo Petrov, a „za što“ i „kad“ vidjet ćemo, iskočit će odatle i prestrašit Andreja. Buu! Kad ga još prestravi Miro Bulj, e onda drži gaće…
OPET ĐUJIĆI – Saša i Pop glupi k'o k….!
Revolucija na Filozofskom fakultetu trenutačno je na skijanju – nema dakle revolucije dok traje odmor. Poslije zimskog odmora slijedi nastavak revolucije zvane „reforma kukurikuluma“ (hrv. kurikul) po ideologiji „jokićizma“ s naročitim udarom na visoko obrazovanje, rektora Damira Borasa i poglavito ministra Pavu Barišića. Njemu su iz zamrzivača izvukli slučaj navodnog plagijata tamo još iz 2008. pa ga sada podgrijali kao glavnu metu na putu u kukurikulum. Ne ulazim u „je – nije“, daleko mi je značajnija činjenica kako mnogi „revolucionarac-profesor“ s FF-a, poglavito tamošnji „filozofi“ za karijere nije uglavnom napisao ništa, pa ni plagijat. Stoga smo i predložili da se sastavi „registar“ djela tzv. društvenjaka po hrvatskim fakultetima. Ta svi su živjeli i žive na poreznoj, državnoj sisi cijeli život. „Inteligencija“ se tome sigurno ne bi protivila, a „građani imaju pravo znati“, što no rekli gongaši, u što je spiskana njihova lova.
Znam kako se to ne će dogoditi, ne će biti političkih muda za jednu takvu, u biti birokratsku evidenciju, proglasit će ju „lovom na vještice“, dodao bih i vampire, nu ipak, možda jednom, tko zna. Dok traje to vrijeme „bi – ne bi“ na Andreja, liberalno totalitaristička bulumenta medije iz Hrvatske, parapolitičkih udruga, oslabljenih političara, bivših predsjednika i predsjednica (Mesić, Josipović, Kosor) kokošarskih analitičara… procijenila je Predsjednicu države kao pogodnu metu za napad. Ustavno nije baš moćna, ali kako bilo, ipak je to medijski udarac „u glavu“. Ograničit ću se samo na dva slučaja medijsko-političkog cipelarenja Predsjednice, koje je ona točno nazvala mobingom. Na slučaj „čokoladica“ i „put u Ameriku“.
Čokoladica
Slučaj je nastao kad je netko odfejsbukačio, „frljnuo“ u mračnu virtualiju kako bi otpjevali četnici u svojoj „lirskoj“ pjesmici o bacanju bombi, pričicu da su djeca za Svetog Nikolu u Dubrovniku u paketiću slatkiša koje im je podijelila njihova „teta Kolinda“ dobili i čokoladicu Pionira iz Subotice. Neeksplodiranu „bombu“ prihvatio je Index, pa udario u – hrvatski nacionalizam s nastavkom o „srpskoj čokoladici“. I gradnja, „bauštela“ i tipična „štela“, tako se to naime radi, a najviše smrdi na poznatu akciju i skupinu Labrador, kos-četničku s početka devedesetih. Podmetneš, a onda za podmetanje optužiš – ustaše. U srži „vijesti“ je laž, čokoladica je najprije samo čokoladica, a nije ni prvenstveno srpska, već vojvođanska, te još iz grada koji je početkom prošloga stoljeća bio najveći hrvatski grad na svijetu. U paketić je stigla putem javnog natječaja (Ured za javnu nabavu?), kako je i srpski đuveč stigao u Hrvatsku vojsku, čak i metci, al' to je zbilja bilo previše. Slično se tko zna s kime i čime natječu i hrvatske tvrtke po Srbiji, uključivo i s Vučićevim arapskim prijateljima iz Emirata. Tako traži Eunija, globalizam, WTO…
Krivicu za „slučaj“ snose i djelatnici Ureda Predsjednice Republike – trebali su ju upoznati sa sadržajem paketića pa bi ona tada s Pionirom mogla i politički poentirati, „zakucati“. Ovako problem je vjerojatno i u činjenici što je među njima i popriličan broj onih Mesićevih i Josipovićevih od kojih je ona očekivala profesionanost i lojalnost. Ako ništa drugo. Ima i zaštitu, MUP i SOA kojoj je čak i šefica, ali eto ne štite ju od ovakvih događaja, dakle ni od gluposti od kojih se može kreirati medijskog slona. Nadam se kako joj je barem tjelesna zaštita sigurna. Ne čudim se antihrvatskoj „paradi“ koja je stigla od članova srbijanske vlade (gay, kažu neki srbijanski izvori) i Tome vukovarskog borca agresora (kažu „ženskaroš“), iako je bila ponajviše primitivna, ali ruganje iz Hrvatske bilo je prevršilo svaku mjeru i bješe, em mobing, em prosrpski. Širilo se poput otrova, bauka arsena, a bio se sprdnjom uključio i Arsen Bauk, taj podmetač kukavičjih ploča pod suživot u Vukovaru – a i šire.
Put u Ameriku
Već smo ovdje nešto o tome pisali, nu potrebno je još malo. Među aktivnim političarima Kolinda Grabar Kitarović glede iskustva u međunarodnim odnosima i diplomaciji sigurno je prvakinja. Dvadesetak godina je u tom poslu. Od toga četiri godine ministrica vanjskih poslova, četiri godine veleposlanica u Washingtonu, četiri politička tajnica NATO-a, dvije godine Predsjednica RH. Nije ona dakle u svom poslu potpuno neiskusna kao primjerice Gordan Maras (kodno, „ilegalno“ ime u Partiji, od milja doduše – „Smoksan“), koji se u životu nije susretao s poduzetnišvom, osim u SDP-u, a s „malim“ možda tek kod automehaničara ili vulkanizera – dok su mu mijenjali ulje u motoru ili stavljali zimske gume, pa je bio i ministar „toga“. Čak kao takav, o Bože, putovao – i u Ameriku.
Očito imajući u vidu svoj položaj Predsjednice RH i „oboružana“ s iskustvom odlučila je otputovati u SAD. U godini predsjedničkih izbora konac godine i razdoblje do dvadesetog siječnja iduće u Americi je svojevrsni politički vakuum – stari predsjednik još nije otišao, novi nije prisegnuo. Posebno se to odnosi na međunarodne kontakte, pa u to vrijeme nema nikakvih „crvenih tepiha“ i svečanih primanja, osim možda kad „stari“ predsjednik nastavlja drugi mandat, što ovoga puta nije, ni približno, slučaj. Stoviše, pobjednik Donald Trump dolazi iz druge stranke i nagovijestio je značajnu promjenu smjera dosadašnje Obamine politike, kako na unutarnjem, tako posebno na vanjsko-političkom planu. Ovo drugo je od vitalnoga interesa i za Hrvatsku pa je Predsjednica svakako trebala otputovati u Ameriku – ma i „plivala“ do nje, ako joj je stalo do države i nacije kojoj je na čelu, kako bi stekla barem približne informacije o budućim pravcima američke vanjske politike, obrambene, pa i gospodarske, s posebnim osvrtom na Jugoistočnu i Srednju Europu, te Euniju. Neki govore čak i o svojevrsnoj „revoluciji“ (kontra?) u američkoj politici.
Tamburanja ovdašnjih, prema Predsjednici neprijateljski raspoloženih medija, „znalaca“ i samozvanih „zaštitnika“ poreznih obveznika i javnosti potpuno su promašena. Hvala Bogu da imamo na čelu države osobu koja je u stanju premostiti diplomatsko-protokolarni ego, crvene tepihe i slične forme i u biti koještarije, te u skromnosti raditi u interesu nacije – makar to na trenutak izgledao „znalcima“ i kao „poniženje“. Zar je za put putovnicu trebala ovjeriti kod Drage Pilsela, Saše Lekovića, Saše Đujića, Žarka Puhovskog, Rimca s Prava, ili možda kod Letičine snahe Dalije Orešković…? I da ih ne nabrajam, samo ću još spomenuti posebno zanimljiv slučaj: o njenom posjetu i putovanju „ćaskali“ su slavodobitno u negativnom kontekstu na jednoj televiziji bivša savjetnica nečesa (zar ono znanosti?) kod Ive Josipovića ZrinkaVrabec Mojzeš (šifra „stojadinka“, lova preko student-servisa, stomilijunski gubitci, propast, stečaj…, a ni prekršaja) i Joško Klisović iz istog ureda. Jalno, bijedno.
Kako i s kojim rječnikom se koristi štićenik, vjerojatno od njega i na proračun naveden, Ive Josipovića Pilsel, ovdje smo pisali, pa te gadosti, fekalije iz kanalizacije ne ćemo više premetati. Žarko Puhovski, nemirni profesor u miru, rijetko je nenadareni komentator i politički pogađač, a kao takav je, iz budžeta, uvijek iz budžeta, zaradio i penziju. Ugrubo, sve što on tvrdi uglavnom je baš suprotno. Pojednostavljeno, ako za nešto u politici tvrdi da je „crno“, vrlo je vjerojatno kako se radi o čistoj bjelini. Stoga, slušati, gledati, čitati njegove lamentacije, često i vrlo iritirajuće, propagandističke, navijačke – blago rečeno – uzaludno je gubljenje vremena.
Saša iz HND-a
Saša Leković iz HND-a pa, u vezi Predsjedničinog intervjua na HTV- u kaže: „Hrvatsko novinarsko društvo (HND) smatra nedopustivim ponašanje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović prema novinarima i svim građanima Hrvatske povodom njena boravka u SAD-u. Novinari, a time i svi građani Hrvatske, nisu dobili ozbiljan odgovor niti na jedno pitanje u vezi razloga, sadržaja i rezultata boravka Predsjednice Republike u SAD-u, iako su odgovori na takva pitanja obveza koju se predsjednici demokratskih država u pravilu ne usude ignorirati.“ Prvo, mislim da skoro nikoga stajališta tog jugo-društva ne zanimaju. Drugo, potpuna je laž kako „građani Hrvatske, nisu dobili ozbiljan odgovor niti na jedno pitanje u vezi razloga, sadržaja i rezultata boravka Predsjednice Republike u SAD-u…“ Baš suprotno, nu sve u vezi HND-a je odavno jedno niš koristi, osim neprijateljstva spram nacije. Možda jedino što građane Hrvatske u vezi Leković Saše zanima je što no bi s tim „šarafima“ na autu, jesu li zahrđali od zuba vremena, jesu li „piljeni“ u Hrvatskoj ili u isočnom okupiranom Srijemu. I što je zapravo s tim „atentatom“ koji se odigrao u Srbiji, a pripisan Hrvatima, najvjerojatnije etničkim. To bi građani i porezni obveznici htjeli znati, dokle je dakle istraga došla i što je našla, što kaže policija što DORH
Saša Đujić, SDP i cvijetak
Saša Đujić, zastupnik u Hrvatskom saboru jezgrovito je, ali čak i slikovno, komentirao boravak Predsjednice RH u Americi s tvrdnjom kako je „ispala opet glupa k'o kurac“. Ako je „opet“ znači u-rođena glupača, a još gluplji oni koji su ju birali. Ne mogu ovo analizirati, niti ću pozivati kojekakve pravobraniteljice da zaštite ženu – Predsjednicu, već ću pozvati SDP da ovoga Đujića izbace iz Hrvatskog sabora – nogom u guzicu. Vuče mi nekako prezime mu na četničkog vojvodu popa Đujića, pa ako je iz toga „plemena“, dajte esdepejci umjesto njega nekoga kulturnog Srbina. Ako nije „odatle“, jer svakako ne pripada hrvatskoj naciji, opet dajte nekoga njenog kulturnoga pripadnika, umjesto mrziteljskog ološa. Ako pak Partija to ne učini bit će, najmanje, kako kaže taj Đujić „glupa k'o kurac“ i ona i njezini „politbiroi“, zapravo i gluplja (isprika zbog psovki u citatima).
Šipak će to SDP učiniti, on će u Partiju pozvati još đujića i pokušati srušiti Predsjednicu države, njezin put u Ameriku kako čitam poslužit će mu kao predložak za državni udar. Krenut će s, kako čitam, novim „Povjerenstvom“, specijalnim sudom protiv Predsjednice (V.L., 14. 1. 2017.). U Partiji ništa novo – stvaranje nereda u državi tipična je komunistička priprema za novo osvajanje vlasti. Revolucija teče, kao građanski rat, a mogla bi i krv – sve za vlast, za Hrvatsku ništa. Cvijetak za kraj, dakle Povjerenstvo za sukob interesa i Dalija Orešković. Ta progoni bidnu Kolindu kao „Vrag svoju mater“, neupućeni građanin je vjerojatno već pomislio kako je Dalija već predsjednica, a ne Kolinda. Nu kako je „slučaj“ tog Povjerenstva za mene riješen, ispunjavam obećanje: Povjerenstvo ukinuti po žurnoj proceduri, znači već na prvoj sjednici Hrvatskog sabora.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više