Vlažna staništa za smanjenje (prirodnih) katastrofa
Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače sa ciljem globalnog osvješćivanja ljudi o golemom značenju vlažnih, a posebno močvarnih staništa za čovječanstvo kao i za planet. Ramsarska konvencija o zaštiti svih oblika (vrsta) vlažnih staništa (slatkovodnih i morskih )usvojena je u iranskom gradu Ramsaru 2. veljače 1971., a Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se na globalnoj razini od 1997.
Prvo svjetsko područje zaštićeno Ramsarskom konvencijom bio je poluotok Cobourg u Australiji (1974.). Dva pojedinačno najveća Ramsarska područja jesu: Ngiri-Tumba-Maindombe u Demokratskoj Republici Kongo te Queen Maud Gulf (zaljev Kraljice Maud) u Kanadi; površina svakog ovog zaštićenog područja iznosi preko 60.000 km2. Bolivija je zaštitila vlažna područja ukupne površine od oko 148.000 km2, dok Kanada, Čad, Kongo i Ruska Federacija su odredili svaki zaštitu vlažnih područja površine veće od 100.000 km2.
Postoje dakako i mala Ramsarska područja čija površina je oko jednog hektara ili manje.
Države koje imaju najveći broj područja pod zaštitom Ramsarske konvencije jesu Ujedinjeno Kraljevstvo s 170 područja i Meksiko s 142 područja.
Ramsarsku konvenciju do sada je potpisalo 169 zemalja, dok trenutačni broj Ramsarskih područja iznosi 2.252 s ukupnom površinom 214.990.672 hektara.
Republika Hrvatska je punopravna članica Ramsarske konvencije od 25. lipnja 1991. te trenutno ima pet značajnih vlažnih staništa na popisu Ramsarske konvencije:
Crna Mlaka, Park prirode (PP) Lonjsko polje zajedno s Mokrim poljem, PP Kopački rit, delta Neretve i Vransko jezero.
Potrebno je svakako naglasiti da je 2013. nekoliko država jugoistočne Europe pokrenulo zajednički projekt zaštite krških polja Dinarida koja imaju golemo značenje. Države koje zajedno sudjeluju u ovom projektu su: Albanija, BiH, Hrvatska, Slovenija, Srbija te bivša Jugoslavenska republika Makedonija. Naime, u području Dinarida postoji oko 140 krških polja koja se protežu od Slovenije do Albanije, uključujući i područja u Hrvatskoj. Krška polja ili polja u kršu vrlo su ranjiva područja i stoga je važno zaštititi ih kao složene hidrološke sustave. U području Primorske Hrvatske najpoznatija krška polja su: Sinjsko, Imotsko, Kosovo polje kod Knina te Vrgorsko polje, dok su u Gorskoj Hrvatskoj krška polja slijedeća: Ličko, Gacko, Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko i Drežničko.
Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa odnosi se na važnu ulogu vlažnih staništa u smislu smanjenja rizika od katastrofa: Vlažna staništa za smanjenje (prirodnih) katastrofa. Naime, vlažna staništa imaju značajnu ulogu u smanjenju utjecaja ekstremnih vremenskih uvjeta, tj. nepogoda kao što su poplave, suše i cikloni. Vlažna staništa su naime, prirodne 'spužve' koje imaju sposobnost upijanja i čuvanja goleme količine vode u vrijeme obilnih kišnih oborina te na taj način smanjuju negativne posljedice poplava. A za vrijeme sušnih razdoblja vlažna staništa otpuštaju spremljenu i čuvanu zalihu vode, te tako umanjuju štete od suše i nedostatka vode. Učestalost prirodnih katastrofa diljem svijeta više se nego udvostručila u posljednjih 35 godina, a glavni uzrok ovih katastrofa su klimatske promjene koje izazivaju poplave, razorne tropske ciklone i suše. Stručnjaci UN-a tvrde da je 90% svih prirodnih katastrofa na određeni način povezano s vodom. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) predviđa još ekstremnije događaje odn. posljedice povezane s klimatskim promjenama.
Nažalost, većina ljudi ne zna stvarnu važnost vlažnih staništa u čuvanju vode i smanjenju rizika od prirodnih katastrofa – nerijetko smatraju da ta područja treba 'zasušiti' i prenamjeniti za neke druge svrhe. Znanstvenici procijenjuju da je od 1900. do danas nestalo barem 64% svjetskih vlažnih staništa. Stoga ključna poruka svima: čuvajte vlažna staništa jer su ona prirodni branitelj(i) od katastrofa te nam pomažu da se lakše nosimo s ekstremnim vremenskim nepogodoma. Upravo stoga je vrlo značajno dobro upravljanje vlažnim staništima / područjima jer ona osiguravaju žilavost zajednica i brži oporavak od prirodnih katastrofa.
Prema poznatim stručnim podatcima u razdoblju od 1996. do 2015. od posljedica prirodnih katastrofa stradalo je više od 1,35 milijuna ljudi što je zaista visoka cijena klimatskih promjena. Štoviše, siromašne i srednje siromašne države bilježe štete i do 90%: gledajući samo materijalnu stranu prirodnih katastrofa, one su uzrokovale štete u vrijednosti 3,3 trilijuna US dolara između 1980. i 2014.
U obalnom području vlažna staništa djeluju kao prirodna zaštita (tzv. tampon zone) od razornih posljedica orkana čime se smanjuje ukupna šteta, a jedan od ovim primjera je bio razorni orkan Sandy 2012. U kopnenim područjima vlažna staništa djeluju kao spužve – upijaju suvišnu količinu vode nakon obilnih oborina, a za vrijeme sušnog razdoblja ovu vodu otpuštaju te tako ublažavaju štetne učinke suše.
Jedan od pozitivnih takvih primjera je područje delte Saloum – rezervat biosfere u Senegalu koji predstavlja područje estuarija, jezera i močvara. Ovo područje u cjelini prirodno kontrolira poplave i svim ljudima, životinjama i biljkama osigurava opskrbu pitkom vodom tokom cijele godine. Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) marljivo i sustavno surađuje s lokalnim stanovništvom na podizanju svijesti o potrebi zaštite ovog područja te obnovi degradiranih vlažnih područja uz pokretanje održive poljoprivrede, ribarstva i turizma. U slučajevima ekstremnih vremenskih nepogoda, zaštićena i održavana vlažna staništa bitno umanjuju štetne učinke jer djeluju poput „zračnog jastuka.“
Jedan od pozitivnih primjera nalazi se na Sri Lanki: područje Hikkaduwa, priobalni koraljni greben je zaštićen kao 'morski park,' pa je snažan tsunami 2004. prodro samo 50 metara u unutrašnjost. Međutim, obližnji koraljni greben Peraliya koji je znatno devastiran vađenjem koralja, nije mogao zaštititi obalno područje pa je tsunami prouzrokovao štetu prodorom do 1,5 km u unutrašnjost.
Najznačajnih pet vlažnih staništa koja nam pomažu u svladavanju ekstremnih vremenskih nepogoda:
-
Mangrove – koje na opisani način bitno umanjuju štete i negativne posljedice orkanskih vjetrova i tsunamija. Pored toga, mangrove skladište i čuvaju ugljični dioksid te tako doprinose smanjenju negativnih učinaka klimatskih promjena.
-
Koraljni grebeni također su važna područja i staništa velikog broja različitih živih bića te prirodno očuvani djeluju kao tampon zone tj. barijere u zaštiti obalnog kopnenog područja.
-
Rijeke i riječne nizine zajedno s jezerima i močvarnim područjima, ukoliko su netaknuta i prirodna, djeluju kao velike spužve i rezervoari vode koji bitno mogu ublažiti posljedice iznenadnih poplava.
-
Vrlo slično djeluju i kopnene delte, osobito velikih rijeka koje u određenim područjima, tj. sušnim, bezvodnim područjima osiguravaju život zahvaljujući redovnim sezonskim poplavama koje djeluju kao prirodna zaštita od negativnih učinaka suše. Najpoznatije takvo područje u svijetu je čuvena Okavango delta u Botswani, čije poplavno područje odgovara površini Belgije. Delta rijeke Okavango je najveća svjetska delta u unutrašnjosti, tzv. endoreička delta (ne dolazi do mora). Delta Okavango je 2014. upisana na UNESCO-ov Popis mjesta svjetske baštine kao „gotovo nedirnuto vlažno zemljište…. koje zbog redovitih poplava tijekom sušnih razdoblja određuje biološke cikluse mnogih biljaka i životinja, te predstavlja jedinstveni primjer interakcije klimatskih, hidroloških i bioloških procesa.“
-
Tresetišta – zauzimaju svega 3% od ukupne kopnene površine i čuvaju više nego dvostruko ugljika od svih svjetskih šuma zajedno – stoga imaju osobito značajnu ulogu u ublažavanju pojedinih negativnih učinaka klimatskih promjena. Najznačajnija tresetišta nalaze se u područjima umjerene i hladne klime, dok se na južnoj polutci nalaze na Novom Zelandu, u južnoj Patagoniji i na Falklandskim otocima. Prema procjeni, oko 60 % svjetskih močvarnih područja je – treset.