Komu odgovara mutna voda oko stvarnih troškova zelene energije
Od opskrbljivača električnom energijom očekuje se da pod svaku cijenu nastave skriveno subvencionirati obnovljive izvore energije. Sve, samo kako javnost ne bi počela postavljati nezgodna pitanja kako se dogodilo da se sustav do te mjere financijski napuhao da predstavlja primjetan teret potrošačima.
Zbog obnovljivaca, opskrbljivačima električnom energijom svanuli su, čini se, crni dani, a sve kako bi se spriječilo veliko poskupljenje struje zbog obnovljivaca. Opskrbljivači sada imaju obavezu po reguliranoj cijeni otkupljivati zelenu energiju, no od Nove godine ta bi se struja trebala prodavati na burzi energije, Cropexu, po tržišnoj cijeni. Iako još odluka nije obznanjena, država planira od početka iduće godine zadržati otkup zelene energije to po još višoj reguliranoj cijeni. Sve kako bi se spriječilo da građani ne plate veću cijenu struje i da u budžetu HROTE-a, iz kojeg se isplaćuju poticaji, ne nastane veliki manjak sredstava. Izračunato je da smanjivanje PDV-a za opskrbu električnom energijom nije dovoljno kako bi se amortizirao financijski udar, već bi tu trebali «uletjeti» opskrbljivači i to iz svoje dobiti.
Sve što se sada događa moglo se naslutiti još prije nekoliko godina, ali nije se vodilo računa o tome koliko obnovljivaca financijski možemo podnijeti bez većih potresa u krajnjoj cijeni energije. Bilo je bitno ugurati se u kvotu. Zelene energije u sustavu sada je sve više pa su time i financijske obaveze opskrbljivača rastu, a njihove marže sve su manje. Zelena energija otkupljuje su sukladno tržišnom udjelu, pa će time najviše biti pogođen HEP, koji bi po nekim projekcijama mogao ostati bez milijardu kuna. Zašto? Jer mu politika neće dopustiti da građanima i tvrtkama prodaje skuplju struju. Kako je HEP taj koji svojom dominantnom pozicijom udara tempo na tržištu, ni ostali opskrbljivači neće se usuditi intervenirati u svoju cijenu.
U javnosti se stvara percepcija da je riječ o iznimno lukrativnom businessu, no to baš i nije tako. Nitko ne govori da RWE u Hrvatskoj posluje s gubitkom, a i GEN-I, nekadašnji pionir liberalizacije pod sloganom «jeftina struja», u Hrvatskoj je ostavio samo trgovinu. Konkurirati HEP-u na ovdašnjem tržištu iznimno je teško, priznaju svi. Učini li država što je naumila, jednim će udarcem ubiti više muha i to iz čistog populizma, a sve kako bi nahranila apetite uglavnom stranih kompanija koje dobro zarađuju na subvencioniranom poslovanju s obnovljivim izvorima energije. Povećanjem cijene otkupa zelene energije doći će drastičnog smanjenja HEP-ove dobiti, koja bi trebala biti usmjerena u investicije. S obzirom na to da se već godinu dana zna kakve promjene nastupaju u 2017., opskrbljivači su ih i «ugradili» u svoje ugovore s kupcima, računajući na nešto lakše poslovanje. No, sada ispada da će trpjeti štetu i ne treba sumnjati da će tu štetu biti lako dokazati, dođe li do spora u inozemstvu.
Problem je u tome što se sve odluke u hrvatskoj energetici donose populistički, iz neznanja, ili oboje. Interventnim mjerama gase se požari, umjesto da se sprječavaju pa umjesto sustavnog sređivanja stanja i transparentnog prikazivanja troškova kontinuirano idemo iz lošijega u još gore, nemilice lupajući pritom po gospodarstvu, istom onom čiji dobar rad bi u konačnici trebao platiti tu energiju. Prvo su to bili vaučeri za energetsko siromaštvo, izmišljotina Milanke Opačić, koja je sirotinji podijelila kupone za struju, ali ne i štedljive žarulje. Sada je to regulirani otkup zelene energije, a sve kako bi se u javnosti zadržala opsjena o jeftinoj električnoj energiji. Zbog toga, država je spremna žrtvovati HEP ali i riskirati urušavanje tržišta električne energije, što bi se lako moglo dogoditi kao posljedica ovakvog poteza. Koji je smisao Cropexa, ako se ne povećaju količine protrgovane energije na burzi? Čemu to kontinuirano skriveno subvencioniranje obnovljivaca? Do kada bi to trebalo trajati i pod koju cijenu? Kada će konačno politika smoći snage reći javnosti koliko električna energija zaista košta? Treba se zapitati čiji se imidž tu zapravo štiti i zašto je tako bitno da obnovljivcima ništa ne uzmanjka, pa kud puklo da puklo?
Možda, kada bi trošak obnovljivaca doista i bio jasno vidljiv, javnost bi tražila odgovore kako se dogodilo da se sustav do te mjere financijski napuhao da predstavlja primjetan teret potrošačima. Postavljalo bi se pitanje političke, a možda i osobne odgovornosti pojedinaca koji su postavljali pravila igre, bilo sjedeći u Saboru ili po raznoraznim uredima. Pitalo bi se zašto je taj sektor ostao privilegija bogatijih, koji su svoj novac evakuirali u subvencionirane projekte, a običnim građanima sve je ove godine bilo i ostalo komplicirano staviti FN panele na svoje krovove. Ovako, politika nastavlja uhodanim stazama, samo da se ne postavljaju nezgodna pitanja.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više