Što li sve Josipovićev savjetnik nije izrekao na banjolučkoj televiziji…
Doista ne znam kako početi. Možda ovako, pismom: Draga dijasporo! Kad koga „šalješ“ u ispomoć staroj domovini ne moraš baš najbolje, kao Carlosa Pilsela primjerice. I Tebi bi dobro došao, recimo u Patagoniji (sveučilište), a mi ćemo već nekako, ha, bauljati, propadati, napredovati – što nam Bog dade. Pošalji nam nekoga običnoga normalnog pripadnika, a ako takvi ne bi išli onda bolje nikoga. Ili ako nam već pošalješ takvoga, dopusti da Ti uzvratimo, možda s Pernarom, Mesićem, Marasom, Beljakom i sličnim nekim, a imamo bezbroj kandidata. Brišem, računajte kako sam ovo izbrisao, nije dobar početak, pa ću krenuti drugačije, ispričavajući se.
Drago Pilsel već dugo tlači i harači ovdašnju javnost, politiku, vjeru, narode i nacije, pojedince naročito, nema čega se ne dotiče. Trenutačno je aktivan preko portala autograf, biltena Ive Josipovića, putuje po regionu i trača Hrvate uokolo a i slaže temeljac (kašu) za nešto kao „balkanski Benelux“ preko valjda udruga i inicijativa koje imaju kakvih novaca. Veliki je znalac svega toga, koječega, od Patagonije do Grenlanda, a i šire, i još veći i bolji novinar, dakako i znanstvenik. Uskoro će doktorirati. (Sve ovo sam doznao, i još puno toga, iz njegova nedavnog nastupa na nekoj atv banjolučkoj televiziji, u emisji „1 na 1“, navodno nezavisnoj, doduše ne znam od čega.) Ne će se, veli, vraćati jerbo se oženio, supruga mu je Europljanka, preciznije Njemica rođena na Filipinima, a u Argentini je trenutačno gore nego u Hrvatskoj, iako čovjek to ne bi očekivao kad je o Hrvatskoj riječ, a naročito kad o njoj govori Pilsel. Vratit će i majku iz Buenos Airesa, inače rođenu Zagrepčanku u Zagreb.
Dakle, nemamo kamo, Pilsel nam je sudbina. Nema tu nekih problema, široka je Hrvatska, preživjela je sve i svašta, da ne bi jednog Pilsela. Uostalom sudjelovao je u ovdašnjoj nedavnoj prošlosti, uglavnom rušilački po mom „ukusu“, igrao je značajnu ulogu, barem se tako hvali, pa je i red da promatra efekat od toga – i uživa barem bolje nego što bi ubuduće u Argentini. Ako ništa dobro je da ovdje čuči i čeka ispunjenje svojega proročanstva kako „ovdje za njegova života ne će biti rata“, jer više nema ničega vrijednoga oko čega bi se ovdašnji, ne znam tko i što doduše, potukli, sve je očerupano. Tako je govorio na toj televiziji. Neka ga Bog i usliša i što duže poživi, bez obzira na razloge budućeg dugog izostanka rata. Naime, kaže, sami se „čerupati“ i „klati“ ne ćemo/ne možemo, Rusija je osiromašena, Trump bi mogao potrajati, „praviti se važan“ još mjesec dana. Jer „u trenutku kad proizvođači oružja u Americi budu osjetili posljedice Trumpove politike, proći će kao Kennedy“, kojega su, po Pilselu, likvidirali baš proizvođači oružja. Nitko zapravo ne zna tko je, ni koji atentator doista, a kamo li koja interesna skupina likvidirala Johna F. Kennedyja, ali Pilsel eto zna.
Inače „Balkan“, u najširem smislu, iako je ništa, zapravo je pogrdni naziv za sve – od Grčke pa tko zna dokle – koji ovdje žive i njemački izum (Danke Deutschland!) obiluje vidovnjacima i prorocima, naročito onaj istočniji. Tu su Tarabići iz Srbije, baba Vanga iz Bugarske, a nedavno je ovdje bio srpski čarobnjak (sjajni!) vidoviti Milan…, dok su Hrvati tu bili malo deficitarni. Bili, jer pojavio se Pilsel. Imat ćemo i mi jednoga „analitičara-vidovnjaka“, baš sam se poveselio. Kad tamo „ćorak“ – Donalda Trumpa ne samo da ne će likvidirati „proizvođači oružja“ već će ga, barem po prvoj narudžbi borbenih zrakoplova – slaviti. I tu sam se prestrašio – nije prošlo ni dva tjedna, a Pilselovo vidovnjaštvo skroz promašilo. Strah me uhvatio kako će se i ono prvo o ratu prebrzo pokazati kao čista laž. Ne daj Bože! Takvoga se eto „glavnog analitičara“, svojedobno odrekao Ivo Josipović.
Pilselovi spasili Pavelića
U intervju banjolučkoj ATV (alternativna) televiziji svašta je govorio, osobito je bio neugodan, blago rečeno, prema Predsjednici države. Htio sam o tome još nešto napisati, ali onda sam – jer Pilsel je zvijezda uokolo po raznim regionskim televizijama, starija od zvijezde u usponu Pernara, slična Domagoju Margetiću – zavirio tamo. Svi inače inicijalno iz „desne“ veškorpe, svi neke vrste pokajnici. Pronašao sam ga i kod Milomira Marića („Ćirilica“) u emisiji koncem prosinca 2015. E pa tamo sam se svašta naslušao i odustao od bilo kakve „polemike“ s Pilselom. Doznao sam kako mu je profesor književnosti na Isusovačkom fakultetu, njemu kao „budućem“ franjevcu u Buenos Airesu bio papa Franjo. Papa Franjo i Carlos, skoro dva brata rođena. Doduše onaj isusovac, a ovaj raspop. Da ne ulazim u taj „rukavac“.
Ali ono prije, a ne znam odakle bih krenuo je sjajno. Evo odavde. Pilselov otac je bio tjelesni čuvar Ante Pavelića, nu taj dan kad ga je dugačka ruka Udbe naumila „roknuti“ nije bio „u službi“. Pilselovi (podrijetlom Nijemci iz Rumunjske) dida i baba su u Judenburgu, mjestu blizu Klagenfurta, gdje su živjeli, ako sam zapamtio od 1944., valjda desetog svibnja 1945., spasili Pavelića. U to austrijsko selo naime nadrle su sovjetske trupe, pa se Poglavnik, koji se tu naumio predati Amerikancima, našao u klopci. Nekako se dotep'o do kuće Pilselovih, a oni su ga prepoznali, preodjenuli u seljaka i „frknuli“ dalje. Carlos priča i dalje – sve zna – njegovi dida i otac poznavali su Adolfa Eichmanna, doktora Josefa Mengelea, a čini se kako su se u kući Pilselovih družili i mirili Milan Stojadinović i Ante Pavelić. On ih nije upoznao tek stjecajem nesretnih okolnosti – rodio se naime malo kasnije. Upoznao ih je njegov otac.
Dinko Šakić skoro kućni im prijatelj, ali bahat i gad, i svi ti poznatiji ustaše i rijetki domobrani (Crljen, Vrančić, Herenčić..-) kućni su prijatelji. Tek nekom slučajnošću njegovi nisu upoznali Hitlera, jer postoji jedna teorija kako je on pobjegao u Argentinu i živio ispod Anda u San Carlosu de Barilocheu. Dosta bi bilo, iako Pilsel slaže neobično slične priče i o nedavnoj prošlosti s rječnikom koji je grozan do vulgarnosti, ne želim s tim više imati veze. Posebno stoga što se on gradi nekom vrstom fundamentalnoga kršćanina. Naše informacije iz Argentine o Pilselu govore malo drugačije, nu svatko može govoriti, ljudsko pravo, svoju istinu. Pa i Münchausen je imao svoje viđenje istine, ako se ne varam i baronovi su predci bili Nijemci, i on je malo „lutao“ po svijetu, a doma pričao bajke. O njemu više ne ću, ni retka ni slovca, nu pitam se što s njim i za njega radi Ivo Josipović? Ta zmijska zagonetka je puno zanimljivija.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više