Hrvatski Fokus

Najveća je uvrjeda uspoređivati me s Mesićem, koji je samo od 1987. pet-šest puta radikalno mijenjao svoje političke stavove

 
 
Uredništvu Jutarnjega lista
U članku pod naslovom "Antifašisti podijeljeni: prihvatiti Mesićevu ostavku ili ne 'Znate, bilo je u Hrvatskoj i puno drastičnijih konvertita od njega…'"autorice Slavice Lukić od 9. veljače 2017., predsjednik SABA-a Franjo Habulin pod podnaslovom konvertiti u nekoliko rečenica iznio je niz laži o meni kako bi me mogao optužiti da sam veći konvertitor od Mesića.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/02/luxver.files_.wordpress.com_2017_01_mesic-racan-prodavaci-cb.png
Habulin je ustvrdio "kako je među političarima i javnim osobama u Hrvatskoj bilo i puno drastičnijih primjera nedosljednosti i konvertitstva u stavovima od Mesićeva", te je kao glavni dokaz te svoje tvrdnje, kako bi neuspješno obranio Mesića, naveo i sljedeće: "Ne zaboravite" – dodao je Habulin – "da je Zdravko Tomac bio šef kabineta Jakova Blaževića, visoko pozicioniran funkcionar u Savezu komunista Hrvatske te da je zahvaljujući poziciji u SKH dobio stan na Pantovčaku, a onda je devedesetih naglo doživio moralni preobražaj, i to u ozbiljnim godinama.."
 
Tih nekoliko rečenica potpuna je laž, neistina i pokušaj moje diskvalifikacije kao čovjeka. Nije istina da sam bio šef kabineta Jakova Blaževića, bio sam jedan od savjetnika, dvije godine, prije nego što su me kao hrvatskog nacionalistu izbacili iz tog posla na ulicu. Bio sam deset mjeseci bez posla. Nije istina da sam bio visokopozicionirani političar u Savezu komunista Hrvatske. Po prvi puta izabran sam u Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske tek 1989. kada se rasplamsala borba kako bi se spriječio Slobodan Milošević i velikosrpski nacionalizam da uz pomoć JNA i Saveza komunista Jugoslavije, kao "udarnih pesnica", stvori veliku Srbiju. Izabran sam mimo volje tadašnjeg vodstva Saveza komunista na izborima, koji su prvi put održani na načelu jedan član Saveza komunista jedan glas. To je bila moja, ali ne samo moja nego i Tuđmanova procjena, da ne ćemo uspjeti u borbi protiv velikosrpske agresije ako se ne promijeni odnos u Savezu komunista Hrvatske i ako se zajedno sa Slovencima ne suprotstavimo pretvaranju Jugoslavije u veliku Srbiju. Do tada ne samo da nisam bio visoko rangiran političar u Savezu komunista nego sam bio proglašen disidentom. Čak mi je zabranjeno predavati na Fakultetu političkih znanosti i onemogućeno mi je javno djelovanje jer su me i uz pomoć SAAB-a tretirali kao notornog hrvatskog nacionalistu.
 
Dakle, najveća je glupost i laž i podvala da sam u to vrijeme krajem ′70- ih godina kao nagradu od Saveza komunista Hrvatske dobio stan na Pantovčaku. Istina je da sam u jednoj zgradi na početku Pantovčaka u suterenu dobio stan od Željezare betonskog čelika u sastavu Montmontaže, nakon što me gospodin Stjepan Jurčić zaposlio kao svoga savjetnika. Dakle, istina je da me je Savez komunista '74-e godine proglasio hrvatskim nacionalistom i da me čak optužio da sam u knjizi Sjećanja Jakova Blaževića, koju sam uredio, Jakova Blaževića naveo da brani hrvatski nacionalizam.
 
O svemu tome sam napisao puno tekstova i ništa nisam tajio u svojoj biografiji. Ponosan sam na svoje djelovanje u politici jer sam se uvijek borio u različitim uvjetima za hrvatske nacionalne interese. Moje političko djelovanje od ′70-ih godina do danas nije se bitno promijenilo tako da je velika laž i podvala da sam tek u poznim godinama '90-ih doživio moralni preobražaj. U '90-im godinama, 15 godina nakon što mi je onemogućeno javno djelovanje, vratio sam se u politički život jer sam smatrao svojom moralnom obvezom braniti hrvatske nacionalne interese od velikosrpske agresije koja se spremala.
 
Moji politički stavovi '70-ih godina i '90-ih godina nisu se promijenili te je velika podvala podmetati da sam doživio moralni preobražaj u ozbiljnim godinama, a najveća je uvrjeda uspoređivati me sa Stjepanom Mesićem, koji je pet-šest puta od 1987. do danas radikalno mijenjao svoje političke stavove. U tom članku, pored mene kao veći konvertit od Mesića, spominje se i profesor emeritus Zvonimir Šeparović, za kojeg se navodi da je bio rektor Sveučilišta u Zagrebu za vrijeme Jugoslavije, te se iz toga izvlači zaključak da na toj poziciji nije mogao doći netko tko nije bio istaknuti član Partije. Od svih silnih tisuća konvertita nije slučajno da je Habulin optužio upravo profesora Šeparovića i mene, predsjednika i potpredsjednika Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta. Ne usude se ući u polemiku sa našim argumentiranim stavovima osude Josipa Broza Tita kao počinitelja genocida nad hrvatskim narodom te nas pokušavaju diskreditirati kao ljude.
 
Spreman sam, a vjerojatno je spreman i profesor Šeparović, doći na javnu tribinu i sučeliti argumente da bi se hrvatska javnost mogla uvjeriti je li moralna osuda Tita argumentirana i opravdana. Kako gospodin Habulin i njegovi istomišljenici nemaju argumente i nemaju moralne snage suočiti se s utvrđenom istinom o komunističkim zločinima oni nas već dulje vremena pokušavaju na različite načine moralno diskreditirati. Zbog onih koji nas cijene pišem ovo pismo jer neupućeni, ako ne demantiraš očite laži, počinju ih javno upotrebljavati. Tako na primjer, u toj kampanji moralnog diskreditiranja po portalima bezbroj puta se iznosi i laž da sam bio ne samo predavač nego i direktor političke škole Josip Broz Tito u Kumrovcu. Istina je suprotna, bio mi je zabranjen pristup u zgradu te škole tako da su zabranili da sudjelujem i na okruglom stolu o ustavnim promjenama iako sam bio jedan od autora tih ustavnih promjena.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Zagreb

Povezane objave

»Preprekovci zalutali s Pavlom Domonjijem!«

HF

Profesionalno njegovanje iluzija

HF

HRT i Hrvoje Klasić šire opasne laži protiv hrvatske države i hrvatskoga naroda

hrvatski-fokus

Učeničke svjedodžbe bez imena roditelja i spola

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više