Hrvatski Fokus
Feljtoni

USTAV – Trajnost ustava (10)

Američki Ustav mogao je biti temelj i za nedemokratski smjer razvitka

 
 
Najtrajniji ustav na svijetu veoma je kratak, ima sedam dužih članaka, zapravo odjeljaka, te do danas 27 ustavnih amandmana (27. amandman stupio je na snagu 1992. godine), koji kako je izračunano ukupno sadrže 85 odredbi ili pravila. To je temelj dugotrajnosti Ustava, jer omogućuje prilagodbe promijenjenim društvenim prilikama, što čini Vrhovni sud SAD svojim tumačenjima koja daje pri obavljanju funkcije nadzora ustavnosti zakona.,pa ga neki zbog toga nazivaju i »permanentnom ustavnom konvencijom«. Tako se jurisprudencijom značenje pojedinih ustavnih načela prilagođava zahtjevima demokratskog razvitka. Primjerice, nedvojbeno je da Utemeljitelji, polazeći od shvaćanja kako su svi ljudi jednaki, nisu imali na umu žene i robove.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/03/www.bartleby.com_124_wilson.gif
Woodrov Wilson
 
Tek postupno prevladalo je shvaćanje kako se načelo jednakosti odnosi i na njih, postupno uneseno u ustavne odredbe, da bi borba za njegovo ozbiljenje trajala do današnjeg dana. Na taj način je omogućeno da Ustav, donesen u zemlji koja je imala nešto manje od četiri milijuna stanovnika, uspješno služi kao temelj ustavne vladavine u danas gospodarski, politički i vojno najjačoj državi svijeta.
 
Pitanje demokratičnosti
 
O demokratskom značenju američkog Ustava vodila se godinama rasprava među teoretičarima, koji su različito tumačili njegovo progresivno značenje. Prevladava tumačenje da je, zbog cjelokupnog spleta okolnosti u kojima se odvijala američka borba za nezavisnost ovdje – za razliku od Francuske – prevladala umjerena orijentacija ljudi koji su se zalagali za institucionalizaciju političkog poretka i zaustavljanje pokušaja da se ona radikalizira na osnovi egalitarističkih, odnosno jakobinskih htijenja. Zbogtoga su američku revoluciju nazvali »revolucijom trezvenih očekivanja«.
 
No, ima i drukčijih mišljenja. Tako Georges Burdeau, francuski pisac iz polovice 20. stoljeća, drži da je američki Ustav, gledano samo sa stajališta njegovih odredaba, mogao biti temelj i za nedemokratski smjer razvitka: »On je djelo protivnika demokracije, kao i njezinih pristaša razočaranih nasiljima i neredima kojih su bili svjedoci«, kaže Burdeau. Međutim, nastavlja dalje, američko društvo bilo je po svojoj prirodi, ljudima, gotovo neograničenim mogućnostima širenja i gospodarskog razvitka, toliko demokratsko da su i nedemokratske institucije (jaka izvršna vlast, filtriranje narodne volje kroz Senat, ograničenje prava većine da bi se zaštitila manjina) pretvorene u svoju suprotnost.
 
Burdeau se ovdje očigledno oslanja na djelo Alexisa de Tocquevillea (1805.-1859.), koji je u svojoj poznatoj knjizi »Demokracija u Americi« dao u ono vrijeme možda najtemeljitiji prikaz političkog ustrojstva američkog društva, objašnjavajući njegov demokratski duh demokratskim institucijama i načinom postupanja u političkim pitanjima što su se razvile u lokalnim zajednicama i time promijenile značenje središnjih ustavnih institucija. Alexis de Tocqueville, u svojoj raščlambi specifičnih čimbenika koji su omogućili uspostavljanje novog oblika političkog poretka, utemeljenog na republikanizmu, ističe primarnu važnost tri takva čimbenika: prvo, “posebne okolnosti u koje je Providnost smjestila američki narod”, to jest zemljopisni položaj države; drugo, Ustav i zakone, te, treće, “običaje srca i uma” zajedničke naseljenicima (lat. mora), što očigledno, rječnikom suvremenih političkih znanosti, označava političku kulturu. Specifična kombinacija ova tri čimbenika omogućila je održavanje i razvitak novog demokratskog političkog sustava. Ustavi i zakonodavstvo čine samo dio cjeline, dok značenje pojedinih čimbenika nije bilo do kraja jasno niti samom Tocqueville-u, tako da je na pojedinim mjestima u svojoj knjizi davao prednost zakonodavstvu, na drugim pak političkoj kulturi.
 
Drugo veoma poznato djelo je »Gospodarsko tumačenje Ustava SAD« Charlesa A. Bearda, objavljeno 1913. godine, gdje je postavljena teza kako je Ustav bio djelo poslovnih ljudi, trgovaca i robovlasnika, koji su ga načinili da bi zaštitili svoje interese. Beard je time izazvao dugačku raspravu, koja se dugo odražavala u literaturi, sve do današnjih dana kada su pitanja gospodarske moći i dominacije ponovno u središtu pozornosti nakon državne intervencije radi sprečavanja sloma gospodarskog sustava 2008. godine.
 
S druge strane, tumačilo se kako je američki Ustav jedan od najvećih izuma na području pravne i političke teorije u povijesti. Tako je William Ewart Gladstone (1809.-1898.), poznati britanski državnik, napisao: »Ako je britanski ustav najsuptilnije djelo koje je postupno nastajalo tijekom napredovanja povijesti, američki je Ustav najčudesnije djelo što su ga ikad u jednom trenutku stvorili moral i naum ljudi«.
 
Istina je da su utemeljitelji američkog Ustava veliku pozornost posvetili izučavanju političke povijesti Europe, i da su, kao što pokazuju u zbirci »Federalist«, bili upravo opsjednuti pitanjem kako izbjeći europsku sudbinu višestoljetnih ratovanja i osiguraju Sjevernoj Americi sve prednosti otoka, važne sa stajališta obrane, kakve uživa Engleska, uz mogućnost korištenja razvojnih gospodarskih potencijala golemog kontinenta.
 
Utjecaj Ustava na demokratski razvitak Sjedinjenih Američkih Država
 
Bitno pitanje koje i danas postavljaju Amerikanci glasi: »Imamo li mi demokratski ustav zato što smo slobodan narod, ili pak obratno, slobodan smo narod zbog toga što imamo demokratski Ustav?«. Kao temeljno pitanje pravne sociologije i političke socijalne psihologije, ono postavlja pitanje političke kulture, te je bitno i za druge ustavne sustave.
 
Dugo je vremena u američkoj politologiji prevladavalo podcjenjivanje značenja ustavnih institucija kao takvih, i orijentacija behaviorista na proučavanje zbiljskih političkih procesa.Za takvu je orijentaciju zaslužan Woodrow Wilson (1856.-1924.) (predsjednik SAD u doba I. svjetskog rata), koji se kao mladi profesor Ustavnog prava, zalagao za proučavanje zbiljskih odnosa moći nasuprot »ustavnim krasotama« (niceties of the Constitution) koje, po njegovu shvaćanju, za te odnose nisu bitne, nego ih samo zamagljuju.
 
Rasprava je posebice oživjela osamdesetih godina 20. stoljeća, kad su održavani brojni znanstveni skupovi, i objavljen golem broj novih knjiga, posvećenih proslavi dvjestote obljetnice američkog Ustava. U tim se raspravama ponovno velika pozornost pridaje ustavnim institucijama i napušta prijašnji negatorski stav prema Ustavu, tako da se doista može govoriti o novom institucionalnom pristupu u američkoj politologiji. Škola nove institucionalne analize, škola ustavnog izbora (constitutional choice) i ustavne političke ekonomije, te širi znanstveni smjer javnog izbora (public choice), smjerovi su koji danas dominiraju humanističkim znanostima u Americi. Zajedničko im je što institucije, a u njihovu sklopu i ustavna pravila, smatraju temeljem održanja i napretka modernih društava. Prinosi tih posebnih grana znanosti od velike su važnosti za razumijevanje pretpostavki i ograničenja djelovanja ustavnih institucija u suvremenim prilikama i u posebnim uvjetima pojedinih zemalja. 
 
Po našem mišljenju, sustav provjera i ravnoteža među nositeljima vlasti ostaje najvažniji doprinos ustavnopravnoj teoriji kao jedino relativno djelotvorno sredstvo nužnog nadzora nad vlašću. Pitanje je kako očuvati temeljna ustavna načela u promijenjenim okolnostima.
 
Utjecaj Ustava SAD na razvitak ustavnosti u svijetu
 
Drugo je pitanje nesumnjivo ogromnog utjecaja američkog Ustava na razvoj ustavnosti u suvremenom svijetu. Ovdje je potrebno naglasiti kako taj utjecaj valja ispravno protumačiti i razumjeti, Ne radi se o pozivu na puko kopiranje američkih ustavnih rješenja i institucija, nego o pozivu na učenje iz pristupa američkih ustavotvoraca njihovoj zadaći. Tako je još Tocqueville napisao: “Pogledajmo Ameriku, ne zbog toga da bismo servilno preslikali institucije koje je ona uspostavila, nego kako bismo dobili jasniji uvid o obliku političke zajednice koja bi bila najbolja za nas; pogledajmo tamo manje da bismo našli primjere a više savjete; posudimo od njezinih načela, a ne iz detalja njezinih zakona … načela na kojima se zasniva američki Ustav, načela poretka, ravnoteže vlasti, istinske slobode, dubokog i iskrenog poštovanja prava, nužno su potrebna svakoj republici i imaju biti zajednička svima, pa se može unaprijed kazati kako će tamo gdje ih ne nalazimo, republika ubrzo prestati postojati.”
 
Slično, ugledni suvremeni politički sociolog Ralph Dahrendorf u svoj knjizi Razmatranja o revoluciji u Europi iz 1990. godine, zaključuje: „Kao udžbenik liberalne demokracije „Federalist“ je nenadmašen. Također, mnogo se može naučiti iz praktičnog iskustva američke nezavisnosti i slobode i uređenja Ustava koji traje duže od dvjesta godina. Alexander Hamilton daje mnogo korisnije savjete o vladavini prava, a James Madison o civilnom društvu (i o mnogim drugim predmetima) od većine, ako ne i svih suvremenih autora.“ Upravo američko iskustvo djelovanja institucionalnih sustava jamstava sloboda i prava u stanju dugotrajnog rata protiv terorizma započetog napadima od 11. rujna 2001. godine dramatično ukazuje na važnost ustavnih načela za očuvanje sustava vladavine prava.
 
(Nastavak slijedi)
 

https://www.google.hr/?gws_rd=ssl#q=Funkcije+ustava+u+demokratskom+dru%C5%A1tvu

Povezane objave

Starci u zlatnom kafezu (4)

hrvatski-fokus

Globalno zatopljenje potpuna prijevara (6)

hrvatski-fokus

VELEIZDAJNICI – Indoktrinacija i propaganda kao uspješno oružje (7)

HF

Čvrsta veza Hrvata i Čeha je i Ljudevit Modec (2)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više