Hrvatski Fokus
Hrvatska

Je li Hrvatska suverena država?

Prisjetimo se Vicka Kavalira

 
 
Veliko je pitanje je li Hrvatska suverena država. Je li u njoj suveren hrvatski narod, ili netko drugi? Hrvatska je u 1939. godine u okviru Kraljevine Jugoslavije ipak dobila  nekakvu autonomiju u obliku Banovine Hrvatske. Tada je nastala i organizacija hrvatske mladeži koja je dobila ime Hrvatski junak. „Početkom 1940. godine organizacija Hrvatski Junak broji preko 60. 000 članova. Junačko geslo je 'Za Boga i Hrvatsku' a pozdrav je 'Za Dom' ili 'za domovinu'“ (Matija Pavličević, Hrvatski junak i Ustaška mladež u Virovitici 1939.-1942.). Tada su Hrvati izborili pravo da čak i u okviru velikosrpske Kraljevine Jugoslavije mogu odgajati svoju mladež „Za Boga i Hrvatsku“ i pozdravljati „Za Dom“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/03/www.dragovoljac.com_images_images2016_razno3_u3.jpg
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, Ivan Oršanić je uočio nastojanja nekih ljudi da se osnuje organizacija mladeži koja bi bila pod utjecajem neke strane ideologije. Bojeći se toga i želeći da se mladež odgaja u hrvatskom duhu otišao je do Poglavnika dr. Ante Pavelića i predložio mu da se osnuje Ustaška mladež kao jedina organizacija mladeži u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Poglavnik dr. Ante Pavelić je prihvatio tu misao. U srpnju 1941. je osnovana Ustaška mladež. Ivan Oršanić je postao njen prvi zapovjednik i ostao na toj dužnosti sve do  prvog svibnja 1944. kad je postao Državni Savezničar (u rangu ministra). Organizacija i odgoj mladeži u hrvatskom duhu donijeli su dobre plodove u najtežim trenutcima u hrvatskom Ratu za nezavisnost 1941.-1945.   
 
Superiorni dužnosnici stasali u mladeži
 
Politički dužnosnici koji su stasali u Mladeži bili su superiorni. Kako je to moguće? „Stvar je međutim, normalna. Održavanje bezbrojnih tečajeva, držanih po cijeloj zemlji, stvorilo je i izbacilo svu silu sposobnih muških i ženskih dužnosnika, koji su – osobito u manjim mjestima – toliko nadvisili sposobnošću, pameti i požrtvovnošću, te organizacijskom umjesnošću, da su morali nositi prvenstvo pri svakoj stvari koje je selo organiziralo. Politički dužnosnici koji nisu potekli iz redova dužnosnika Mladeži, nisu bili dorasli organizacijskom i političkom radu. To je najveća organizacija koju je ikada posjedovao hrvatski narod i usred rata najbrojnija organizacija“ (Ivan Oršanić, Vizija Slobode, priredio prof. Kazimir Katalinić, II. – skraćeno- izdanje, Chicago IL, 1990., str. 24.).
 
Nesretna sudbina Hrvata koji nije mogao spriječiti da mu domovina bude zgažena komunističko-jugoslavenskom čizmom vodila ga je poslije propasti Nezavisne Države Hrvatske u emigraciju. “Proganjan po Englezima skriva se u Italiji. Unatoč tome piše Winstonu Churchillu, no ne da traži milost, već ga otvoreno optužuje radi genocida počinjenog nad Hrvatima u Bleiburgu“ (Ivan Oršanić, Vizija Slobode, str. 9.). Bio je borac, nije se predavao: „Jugoslavija ima slomiti se zadavljena hrvatskom voljom za  slobodom“ (Vizija slobode, str. 5.). U svibnju 1945. godine prebacuje se u Argentinu gdje nastavlja političku borbu, piše svoja sjećanja i politička razmišljanja. Budući da je bio borac i politički djelatnik, njegova sjećanja ne treba shvatiti kao nostalgiju. Ona nose svoju poruku i pouku stvorenu na temelju borbe, životnog iskustva i razmišljanja.
 
Za ime Boga miloga!
 
Za ime Boga miloga „zar ćemo još i danas u slobodnoj državi Hrvatskoj s bojaznima u duši pristupati spomenu vlastitih žrtava, te bojati se postavljanja spomen SPOMEN-PLOČE HRVATIMA, žrtvama jedne izopačene općejugoslavenske unitarističke ideje, pa skrivala se ona i iza imena antifašizma, imena sustavno zloupotrebljavanog u borbi protiv svega hrvatskog. Borba hrvatskog naroda za vlastitu državu traje sve tamo od sedmog stoljeća do današnjih dana našeg domovinskog rata. U toj borbi ginule su mnoge generacije, među njima i učenici VIROVITIČKE GIMNAZIJE… I kad bi to bilo moguće, da se svi zajedno, i mi živi i oni mrtvi, još jednom kao nekad, sastanemo u ovoj gimnaziji, oni bi u tom času za nas bili ljudi – ljudi visoki do neba“, rekao je Vicko Kavalir prigodom otkrivanja spomen ploče poginulim i pogubljenim učenicima koji su pohađali ovu školu u vrijeme hrvatskog Rata za nezavisnost 1941.-1945. godine. Ispod njihovih imena stoji natpis: „U čast i slavu učenika virovitičke Gimnazije koji su u II. svjetskom ratu položili svoje mlade živote za ostvarenje vjekovnog sna svih Hrvata, da lijepa naša bude slobodna i nezavisna“ (Vicko Kavalir, Gimnazija Virovitica 1894. – 1994., Zavočaj, br. 7., Matica hrvatska – Virovitica, 2000., str. 37.).
 
Vicko Kavalir bi danas možda rekao: Za ime Boga miloga, zar ćemo se još i danas u suverenoj Hrvatskoj bojati reći „Za Dom“, a ja  sam to smio reći u Hrvatskom junaku za vrijeme Banovine Hrvatske, u Ustaškoj mladeži za vrijeme NDH i u Republici Hrvatskoj početkom devedesetih godina za vrijeme dr. Franje Tuđmana. Samo, veliko je pitanje, je li Hrvatska danas suverena? kad se u njoj progoni Za Dom.
 

Vlatko Ljubičić

Povezani članci

Hrvatska odlučuje hoće li Srbija ući u EU

HF

Zaboravljena živa zapaljena Verica Nikšić

HF

Od treće Jugoslavije spasili su Franjo Tuđman i branitelji

HF

EKO-POLITIKANSTVO – Glavnina lažnih ekologa živi u velikim betonskim gradovima

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...