Aco je u emisiji Nedjeljom u 2 (12. 3. 2017.) pitao svog gosta, biskupa dubrovačkog Matu Uzinića, misli li on kako bi trebalo zabraniti abortus? A on je istaknuo kako zabrane izazivaju veće posljedice ako se ne dogodi obraćenje, no budući da se radi o ljudskom životu onda abortus treba zabraniti. Moram priznati da mi nije jasan odgovor kao ni samo pitanje. Naime, da sam bio na mjestu (u emisiji) biskupa postavio bih protupitanje: Gospodine Aco, može li se zabraniti bilo koje zlo u Hrvatskoj ili bilo gdje po bijelome svijetu, kao naprimjer; zabraniti korupciju, drogu, prostituciju, pljačku, silovanje, otmice, prodaju ljudi u seksualno ropstvo? A znam odgovor na sva ova i slična pitanja, tj. ništa se od ovoga ne može zabraniti, pa tako ni pobačaj /abortus, ali sve se može tretirati kaznenim zakonom; naravno uz prethodne radnje, kao što su otkrivanje zločina i počinitelja, privođenje, istraživanje odnosno istražni postupak i sve što je po zakonu određene države odnosno njenog zakonodavstva.
Zabrana dolazi tek nakon utvrđenja počinitelja i provedbe navedenih postupaka i same presude na sudu. Tad, po presudi, recimo primjer pljačka državne imovine se izriče zabrana, tj. zabranjuje se počinitelju ostati na slobodi ili baviti se određenom profesionalnom djelatnošću, oduzimanjem dozvola, nošenja oružja, zabrana kretanja, raspolaganjem novcem na računu i sl. Kako zabraniti da netko ne učini zlo pljačke, recimo nekog datuma, mjeseca i godine i to u nečijoj kući/stanu pa baš u tu i tu uru iza pola noći? Pa tako i pobačaj u ordinaciji nekog ginekologa ili pedofilski akt na nekom skrovitom mjestu? No, nije bilo lako biskupu, kao meni sada, ali tražim naknadno da mi bilo tko kaže smisao, ako razumije, ovaj dio biskupova odgovora.
„Zabrane izazivaju veće posljedice ako se ne dogodi obraćenje“. Ajde ti sad budi pametan, kažem ja sam sebi! Iz mog odgovora ili viđenja, tj. da se pobačaj ne može zabraniti a time ni posljedice ne mogu biti veće, ta gdje s onim „ako se ne dogodi obraćenje“? Ubuduće molim, osobito one koji su studirali ili studiraju filozofiju, teologiju, moralku, pravo, medicinu, a posebno one ako drže kakvu katedru na fakultetu da pripaze na terminologiju ili sintagmu “zabraniti pobačaj“. Kakvo je to kukavičje jaje, mene već umara pročitati ovako što ili pisati o ovome a kamo li čuti od jednog biskupa. Kako zvuči ovo: “zabraniti psovati Boga u autobusu ili u tramvaju“? Kako zvuči ovo: „zabraniti silovanje na zelenim površinama odnosno u parku ili u kući žrtve“? Ali zvuči kao ispravno da se radi o kažnjivim a ne zabranjenim djelima. A da ne duljim o svemu ovome, tj. svodi se na jedno: legalizirati ili ne neke pojave odnosno činidbe od svega gore navedenoga?
U nekim državama je prostitucija legalizirana, a vodi se žestoka borba (Nizozemska) da se i pedofilija legalizira, tj. da se smanji starosna dob osoba, a sada se tretiraju kao djeca, kako bi se izbjeglo kaznenom zakonu. Zabraniti se može, naprimjer, pušenje u zadanom prostoru, ulazak u neki klub ili radni prostor. Ta zabrana se pismeno ili nekim znakom istakne. Možda bi onda trebalo i pri ulazu neke bolnice napisati, ako bi se donio nekakav zakon o zabrani abortusa, „Zabranjeno obavljanje abortusa“! Ali kad bi krenuli red-om onda bi pri svakom ulazu u neke prostore ispisali more zabrana odnosno znakova: od sitne krađe do pokušaja silovanja, psovke, uvrjeda, svađa, dilanja droge, prostitucije, pedofilije, korupcije, mobinga na poslu, seksualnog uznemiravanja, otmica, ranjavanja ili ubojstva iz vatrenog i hladnog oružja…
Kako bi možda imalo efekta napisati pri ulasku u Banske dvore:“ Zabranjeno krivotvoriti dnevnice“ ili na ulazu u zgrade ministarstva: “Zabranjeno uhlebljivanje po državnim tvrtkama-poduzećima“! A kad smo kod abortusa onda pri ulaznim vratima stana ili kuće ginekologa ispisati: „Zabranjen abortus“! Ili, naprimjer na pročelju našeg Sabora: “Zabranjeno donošenje neprirodnih zakona!“ Možda u ulazu u svako mjesto, općinu ili grad: “Zabranjeno kršenje bilo koje odredbe Kaznenog zakona!“, a u zagrade nabrojiti sve članke koji definiraju što je sve kazneno djelo. A naš Sabor zadržava i dalje na snazi jedan neprirodan zakon iz 1978. po kojem se mogu ubijati nerođena djeca do 10. tjedna trudnoće i poslije po dopuštenju posebne komisije, a to znači možda i neograničeno, ali vjerojatno skuplje. Koliko je uopće prirodno da samostalna, odcijepljena iz SFRJ, RH na snazi drži upravo zakon iz te morbidne tvorevine, tj. SFRJ? Neka nam to pokušaju objasniti HDZ-ovi demokršćani koji su u prošlim i sadašnjem sazivu zastupničkog doma ili Sabora, i demokršćani drugih stranaka istog Sabora?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više