Lud, zbunjen, normalan

Nikada ne cjepidlačim

 

 

Jednako poput magije

čak je nestvarno bilo

Ni dušu ne bih griješio, k'o anđel sjede u krilo…

Baš su nestašne bile  sve,

a bod je bio bod

i sad treperim k'o grančica, ko da sam Izetu rod.

Rekli bi,

a lud nisam

Zbunjen, isto, još manje

Ne trošim ni „maksuziju“, opet čudno je stanje…

 

I ništa mi jasno nije, baš isto kao i prije… normalan.

 

Faruk je bebica mala

A Dino tek amater

Negdje sam poput Damira nesporno Izetov gen.

 

Kad su ženke u pitanju, nikad' ni najmanje lijen,

oduvijek revan sam bio.

 

E, da imam svog Điđija

Da mi prepiše koju

Na recept lakše izdaju moreš da biraš i boju…

 

Makar izbirljiv nisam u pitanju kad su žene

 

Najviše volim otići međ' grudi, noge njene…

a poslen kako bude, baš briga matore lude.

Kad su mi geni takvi ne mogu s proču sebe.

 

Pa nek' me đavo nosi …

 

Nekad su znale vjerujte,

stajati čak i u redu

Ali i ja sam isto čovjek nisam nikakav stroj

Zbog  gužve brojeve dijelio

Noćima nisam spavao

Brigu voditi morao zaštitit libido svoj!!!…

 

Pa nije, to mala stvar…

 

Za ljubav prava sam neman

I nikada ne cjepidlačim

Za akciju uvijek spreman ne biram vrijeme ni način…

 

…Samo nek' nam je lijepo.

 

I toga se ne stidim,

mogu, nek' misle svašta

Žene su moje cvijeće i moja rajska bašta …

 

Vi sebi tražite svoju!

Ne,ovo nije tek mašta

Da nije eksplicitno

Uf, što bih napisao svašta…

 

Zato sad dalje fičkam!!!!

 

Vladimir Živaljić