Komparacija ustavnih sustava i razvitka ustavnih sloboda i prava od izuzetne je važnosti za procjenu hrvatskih izgleda za ubrzani razvitak demokratskog sustava, utemeljenog na vladavini prava. Tranzicija prema demokraciji i konstitucionalizmu zajednička je značajka tako zvanih „mladih“, kao i tako zvanih „zrelih“ europskih demokracija. Danas se prečesto zaboravlja ideja vodilja inicijatora i utemeljitelja europskog ujedinjavanja nakon razaranja i strahota dva velika rata 20. stoljeća: osigurati trajni mir i održivi napredak. Njemački ustavni akt usmjeren je na uspostavljanje normativnih temelja takvog razvitka u poslijeratnom razdoblju, sa istim ciljem kao i osnivanje Vijeća Europe 1949. i Pariški ugovor o osnivanju Zajednice za ugljen i čelik od 1951. godine.
Tradicija ustavnosti u europskim državama povijesno je formirana pod mnogo jačim utjecajem, Hamiltonovim rječima “slučajnosti i nasilja”, nego što je to bio slučaj u Sjevernoj Americi. Ali to se promijenilo tijekom ustavnog razvitka europskih država poslije Drugoga svjetskog rata. Izgleda kako su temeljna načela i spoznaje o prikladnom pristupu izgradnji političkih institucija, kao načela postupne izgradnje političkih institucija, tek s vremenom prevladala u europskim državama. Izuzetak čine skandinavske zemlje za koje je karakteristično stabilno jačanje ustavnosti i socijalne države.
Tradicije pojedinih država su vrlo različite i mi ih ovdje možemo samo pokušati naznačiti. Čini nam se, međutim, kako se ustavni proces koji dominira poslijeratnom Europom može označiti kao “tranzicija k demokraciji”. To je zajedničko zrelim i novim demokracijama. Ponegdje je on praćen s dosta unutarnjih skoba, pa i nasilja, drugdje je tekao mirnije, bez velikih lomova, uz svagdje nazočno nastojanje da ga se usmjeri i podrži odgovarajućim ustavnim institucijama.
Danas može zvučati paradoksalno kada tvrdimo kako je tranzicija k demokraciji zajednička europskim državama. Valja podsjetiti kako su i najveće među njima prošle kroz takav proces u drugoj polovici 20. stoljeća. Pisani ustavi su poslužili kao dobar okvir temeljnih načela i institucionalnih rješenja, unutar kojih su se operativne ustavne odluke prilagođavale novonastalim društvenim potrebama i novim problemima. Uobičajeno je govoriti o 'valovima demokratizacije' koji su praćeni donošenjem novih ustavnih dokumenata. Prvi takav val u Europi započeo je na ruševinama stvorenim diktaturama i svjetskim ratom.
Posebno smo razradili važan uspješan primjer kakav predstavlja Ustav (kod nas još uvijek pogrešno nazivan Temeljnim zakonom) Savezne Republike Njemačke iz 1949. godine koji je bio donesen za vrijeme okupacije i zamišljen kao provizorni akt, dok se njemačko građanstvo ne osposobi za donošenje donošenja pravog narodnog ustava, da bi na njegovim osnovama bio razvijen zbiljski demokratski ustav, tako da je dokument zadržan na snazi i nakon ponovnog ujedinjenja zemlje 1990. godine (jednaku trajnost pokazuje i Ustav Japana iz 1945, godine, također zamišljen kao provizorij). Italija je donijela Ustav 1947. godine, također u cilju uspostave republike i omogućavanja demokratske tranzicije, premda ta država, nakon velikih potresa uzrokovanih političkom korupcijom početkom 90-ih godina 20. stoljeća, danas ponovno preispituje funkcioniranje svojeg ustavnog sustava. Poseban primjer je Austrija, gdje nakon II Svjetskog rata ponovno uspostavljen Ustav iz 1920, godine, nadopunjen Državnim ugovorom iz 1955., ali i sa više stotina povijesnih zakona, koji su zatim nadopunjavani brojnim ustavnim promjenama, ali je ipak takav difuzni ustav omogućio stabilan demokratski razvoj.
Drugi val demokratske tranzicije u Europi započeo je 1974. godine tzv. „revolucijom karanfila“ u Portugalu (Ustav iz 1976), a zatim nakon ponovnog uspostavljanja monarhije u Španjolskoj (Ustav iz 1978.). Tijekom sedamdesetih godina, provedena je temeljita reforma političkih sustava na temelju stabilnih ustavnih dokumenata, te je u obje zemlje stabiliziran sustav predstavničke vladavine. Grčka je ušla u proces obnove demokracije nakon razdoblja vojne diktature (1967.-1974. godine).
Francuska tradicija revolucionarnih promjena, praćenih novim ustavima, prekinuta je postupnim prilagodbama sustava u praksi V Republike nakon donošenja Ustava iz 1958. Manja ustavna korekcija iz 2002. godine, usmjerena na smanjenje mogućnosti pojave kohabitacije u djelovanju polupredsjedničkog sustava, na pravcu je takvog postupnog građenja institucionalnog sustava. Demokratski razvitak zahtijevao je ustavne promjene, kojima bi se stabilizirala postignuća, i u najstabilnijim europskim državama, poput Švicarske, koja je novim Ustavom iz 2000. godine, obuhvatila učinke brojnih manjih ustavnih promjena u gotovo 150 godina razvitka. Nizozemska je formalno zadržala na snazi monarhijski ustav iz 1815. godine, koji je temeljito revidiran 1983. godine. Danska je novi ustav donijela 1992., Norveška 1996. godine. Finska je, nakon temeljite ustavne revizije iz 1995. godine, donijela novi Ustav 2000. godine. S druge strane Velika Britanija, oslanjajući se na svoju tradiciju još uvijek je suzdržana u pogledu zahtjeva za donošenjem pisanog ustava, pa i u pogledu reforme temeljnih ustavnih sklopova, kao što je to izborni sustav. Mislimo da ovi primjeri ukazuju na prednosti racionalnog pristupa pitanjima ustavnog izbora: ustavne odluke nastoje se donositi na temelju prosudbe posljedica pojedinih ustavnih rješenja u zbiljskim prilikama određenog društva.
Primjeri zrelih europskih demokracija pokazuju učinke primjene revolucionarnog nasilja, kao i utjecaj objektivnih prilika pojedine političke zajednice na mogućnost izgradnje ustavnog poretka na temelju razborite uspostave i uređivanja političkih institucija.
Britanski autor Harold Berman u svojoj knjizi »Pravo i revolucija« objavljenoj u Americi 1983. godine, postavlja općenito u pogledu dosega i učinaka socijalnih revolucija sljedeću tezu:
»Svaka od velikih revolucija prošla je kroz prijelomno razdoblje u kojem su se u ubrzanom slijedu donosili novi zakoni, dekreti, pravila i naredbe, koji su se zatim jednako brzo opozivali, mijenjali ili nadomještali drugima. Na kraju, međutim, svaka od velikih revolucija pomirila se s predrevolucionarnim pravom i ponovno uspostavila mnoge njegove elemente, uključujući ih u novi sustav koji je održavao nove ciljeve, vrijednosti i vjerovanja«.
Takva razdoblja nakon nasilnih revolucija, mogu trajati veoma dugo, i izazvati mnogo nasilja i žrtava. Za tu tvrdnju najbolji je dokaz sudbina komunističkih režima u Istočnoj Srednjoj Europi krajem 80-ih godina 20. stoljeća, kada započinje novi val demokratizacije i uspostavljanja ustavnosti u Europi. Činjenica što su ti režimi srušeni pretežito na miran način, i ustavne promjene u tim zemljama početkom 90-ih, rezultirali su stvaranjem 'teorije' ustavne revolucije, koja daju nadu da se novi revolucionarni udari mogu izbjeći, i ustavni poredak graditi na temelju razboritog izbora između alternativa. Novi val borbe za ustavnost zahvatio je arapske zemlje krajem prvog desetljeća 21. stoljeća. Dominantni zahtjevi za uspostavom vladavine prava i odgovorne vlasti, pokazuju raširenost ideja konstitucionalizma u suvremenom svijetu.
Svrha je našeg kratkog prikaza da ukaže na brojne dubinske promjene u izgradnji i djelovanju suvremenih pravnih sustava u demokracijama, koje klasičnu pravnu teoriju odvode sve dalje od zbiljskog uvida u stanje pravnih sustava. Promjene o kojima govorimo bitno su utjecale na osiguravanje načela ustavnosti i zakonitosti, uloge zakonodavne vlasti i njezinog odnosa sa izvršnom i sudbenom vlasti i samo održavanje hijerarhijske strukture pravnog poretka. Istodobno, klasična ustavna teorija ne može razborito izložiti te promjene i objasniti radi li se o (privremenim) devijacijama od ireverzibilnog smjera izgradnje konstitucionalističkog poretka, ili pak o definitivnim i trajnim promjenama u sustavu stvaranja i primjene prava u demokratskim političkim zajednicama. Sva ta pitanja postaju još složenijim u okviru članstva u Europskoj Uniji. Parafrazirajući Petera Häberlea, dubinske strukturne promjene u pravnom sustavu našega doba čekaju na „svog Montesquieua“ koji će razraditi novu paradigmu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više