U tom "znanstvenom otkriću" sudjelovala je i Plenkovićeva ministrica kulture Nina Obuljen!
Vazduh ugodan. Gledam pasulj i šargarepu u bašti kako rastu. I jabuku. Hoću da je uberem, ali ne znam gde su merdevine, možda da uzmem palamar? Ah ne, pomislim u magnovenju, mogu da poderem pantalone da dve jabuke metnem u špag. Bem ti lebac, bre, ponašam se ćivutski, ko da mi je keva ćifta nepodešenog čilibara.
VAZDUH
Bolje da se maknem i odem u bioskop. Pre toga moram da promenim čaršafe i operem činije. Sve se ubundžalo, čak i čerek leba na seniji, treba tu i bojadžija. I sebe moram da rešim. Prvo kod moga berbera da se ulepšam, onda na fudbal, posle u bakalnicu kod onog bilmeza koji mi uvek isuši buđelar i kupiti detetu bukvar.
Mora da nauči azbuku. A ni kiriju za ovaj mesec nisam rešio. Nije da treba da bivstvujem ko Hristos u vertepu, ali, brate, nisam zumba ni makaze da život sečem preko kolena. Zato sam javio Radetu Šerbdežiji na Brijone i Draganu Markovini, da ću da kidišem s posla i doći da se utefterišem za Deklaraciju o zajedničkom jeziku. Rade i Dragane, čekajte me u Sarajevu kod šadrvana ispred pozorišta. Stižem prvim vozom. Vaš Koviljko iz Čačka.
Napisao sam ovaj tekst, onako iz eksperimenta, i dao svojem osmogodišnjem sinu da ga pročita. Dijete nije ništa, skoro ništa razumjelo, jer nikada nije u životu čuo za buđelar niti pasulj, niti za čerek leba, niti je u životu vidio bukvar, no ipak je naučio abecedu, zna čitati i pNapisao sam ovaj tekst, onako iz eksperimenta, i dao svojem osmogodišnjem sinu da ga isati.
Moj osmogodišnji sin nije znanstvenik, niti pripada skupini od više od dvjesto književnika, lingvista, intelektualaca koji su iskemijali i potpisali ovu sumanutu “znanstveno utemeljenu” Deklaraciju o zajedničkom jeziku koji, kažu oni, Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srpskim, Crnogorci crnogorskim, a bosanci bosanskim, ali je jasno zaključio da gornji tekst nije hrvatski jezik.
Mi koji smo rođeni u bivšoj državi, bili na torturi u JNA, bili bombardirani srbizacijom svega u Jugi, pa i kulture, naučili smo što je pasulj ili boranija, ali generacije rođene poslije devedesete za razumijevanje gornjeg teksta trebaju rječnik, stručnog tumača, tatu koji je gulio JNA u “protuvazdušnoj odbrani” i tamo naučio da je berber na srpskom brijač, a ne pripadnik afričkog plemena kako je do tada mislio.
ČARŠAF
Moj sin i nove generacije nemaju “čast” za tu vrstu kulturnog “obogaćivanja”, a ni keva mu ne bi dozvolila, kao ni ćale, koji piše ovaj tekst. Bolje neka uči engleski, francuski, talijanski… nego da gubi vrijeme tražeći bioskop jer ga u Hrvatskoj neće naći, a propustit će dobar film u kojem Šerbedžija istovremeno govori na ista četiri jezika. Takav film bi bio za Oscara u području “vjerovali ili ne”.