Hrvatski Fokus
Kultura

Ugasi me, gorim

Čežnja

 
 
Uvijek najljepše riječi za te ću izreći…
I spontane želje poželjeti učinit…
Vrat tvoj, usne, redom ih cjelivati…
Naposljetku, nagu ko od majke skinut.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/05/xage.ru_media_cache_6c_66_6c669f763e0e7857fa9c490e6ed179f2.jpg
Grudi ti ko dinje.
Dvije nježne ruke,
koža od baršuna, tvoja njedra bijela…
Očima ih jedem, nestajem s menijem.
I još dugo, mila, ne ćeš ostat' cijela.
 
Malo niže struka podići ću tabor…
I rukama tražiti put do slatkog brijega.
Usne ću zadužiti neka ga ovlaže…
Kako strašću ne bih povrijedio njega.
 
Kad se čežnje otmu
i drhtaj osjetiš
rukama se čvrsto prigrli uz mene…
Stisni me bedrima,
neka poludim…
I zalij me lavom u nutrini žene.
 
A kada ti bilo smanji otkucaje
gledaj me u oči i reci mi sve o užicima jasno…
Ja sam uživao, čarobno je bilo!
I ti si, mila, uzdisala strasno.
 
Ne žalim ni za čim, govori mi duša…
Još bezbroj bih puta ponovio isto.
I kad bi me pitali, rekao im ne bih
kako je s tobom sve nevino, čisto…
 
Ti si meni, dušo, i više od jela
Hrana moje duše i mojega tijela
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Povezane objave

Pred vratima zavičaja

hrvatski-fokus

Noć tamna i usnula

HF

Ciklus metalnih skulptura Nenada Opačića

HF

Slici pristupam kao zasebnoj kontemplaciji

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više