Sretno djetinjstvo Oni su ovdje, na istom ovom kamenu rođeni Niti svoje životno podne nisu dočekali, I izlazak i zalazak Sunca nama su ostavili. Oni su školske torbe nosili, klance i plotove priskakivali I jagode i drinine su brali, životu se radovali. Oni su se kroz svoju tilovinu i grabovinu čambali, Isprid crkve uskrsnim jajima tucali, Svoju najdražu pismu gangu i Gospin plač pivali. Oni su kose otkivali, andaće vezali i znojna čela trali, Grme kresali, po vrtlima kompire okopavali i ogrćali Oni su sviralu svirali, podvriskivali i kamena se bacali, Po misečini na sila odali, cure štipali i za ženidbu stasali. Oni su na zov Domovine, gangajući, na Vitreni kuk zamakli, I više se nisu vratili, zato da bi sutra živili. Oni su naši, zauvijek veliki,nikada ne mogu biti mali, Oni su, za one koji nisu znali, i našu cestu asvaltirali. U znak počasti palim ratnicima Svih naraštaja, selo Vrdi, Mostar Žarko Marić, Dječak s kamena, Zagreb, 2004.