San i zbilja jezika hrvatskoga

             Moj jezik

               

               

                Moj jezik bješe san

                Njemoćom zazivan.

                Moj jezik bješe dan

                Sumnjama okovan!

  

                A bješe jezik moj

                I djece gladne poj,

                Krvavih rijeka tijek

                Kroz laži pravorijek!

 

                Hrvatski jezik moj

                I danas bije boj

                Za opstanak u svom

                Domu hrvatskom.

 

                Hoće li nas još biti

                Kada snagom pravice

                U susret životu pohiti?

                Hoće li danomice

                Suze teći niz lice

                Ili će riječ mu smjela

                Obrisat bore sa čela? 

 

                Moj jezik san je i zbilja,

                Zelena zipka milja

                Govora, pjesme, priče.

                Hrvati njime se diče.

                On budi se iz snova.

                Ispod vlastita krova

                Riječ hrvatska se slavi.

                Moj san uskrsava na javi!

 

Malkica Dugeč, 22. 1. 2017.