Pušćanje janjaca pod ovce

Gladne bebe, janjci i njihove majke ovce

Veličanstven je to prizor i za vaše oči i za vaše uši. Dok pastirica: vaša majka, strina, baka, sestra, tetka, najmenica… obavlja jutarnju mužu ovaca u toru, sa podmetnutim drvenim kablom ispod vimena, dok uz ritmične šumove bjeli mlazovi završavaju u zapjenjenoj, namuženoj "bjeloj nafti".

Dok tek probuđeni, žmirkate očima zbog nagle pojave prvih sunčanih zraka, dok lagana bura donosi miris žutog tilovog i bilog rašeljkinog cvata, do Vaših ušiju dopire pjesma; ne samo ptičja, nego i vrijedne pčelice, oštre sjekire i motike, gladnih beba i janjaca, te njihovih majki koje svojim tepajućim govorom i blekom nestrpljivo očekuju susret sa svojom nejači. Drveni kabao je pun ili poduskrajan namužene varenike, a u vimenima je stručno ostavljeno toliko mlijeka da se mogu nahraniti i janjci. Koncert janjeće i ovčije bleke, otvaranjem vrata kočaka, uz janjeći stampedo, dostiže vrhunac. Po toru gledate pravu janjeću strku. Preko bleke, dodira nozdrvama i tko zna kako još, za minut dva sve je spareno. Ne čuje se više bleka. Samo vidite, zbog zadovoljstva sisanja, divan ples janjećih repića i njihovo dodirivanje sa ovčijim nozdrvama. Jedna vrsta ekstaze. Na kraju tora promatrate i jednu tužnu sliku. Ovca glavom gura od sebe svoje mladunče i ne dozvoljava mu da sisa. Ne ljubi, vrag je odnio. Baš takva dijagnoza joj se odmah odredi. U istom toru vidite i bijelu ovcu sa crnim janjetom bez imalo rasizma i nedostatka ljubavi. Bože, Tebi fala. Čuje se od starijih prilikom pojave takvih fenomena. Nama kao ljudskim misaonim bićima preostaje zaključiti da imamo puno toga zajedničkog i sa životinjskim i sa biljnim svijetom.

Žarko Marić, siječanj 2011.