Riječi, riječi, riječi…

Savjeti, savjetnici…

 

 

Kad uzalud trošite riječi,

O kojima život nam znači,

Ne mislite o tisućama ljudi.

Samo sebe imate u vidu.

E, to nije lijepo, ni dobro.

Nije to Božje poslanje.

Zlurado se tome sotona smije.

U bespuću ljudske gluposti,

Svemirom odzvanja smijeh.

Krivo vas savjetuju,

Oni koji o nama brinu.

Nisu to dobri ljudi.

Sudbinu bi našu  krojili,

Eto kako su smislili,

Novac da im se slijeva,

Za što temelj ne postoji,

U ovoj pokradenoj državi,

Siromašnoj i opustošenoj.

Kome prodajete fore,

O silnim promjenama,

Narodu kruha treba.

Sramote je dosta bilo.

Estradizacija vaše politke,

Nama zamagljuje vidike.

Zora ne donosi svjetlo.

U tamnim vilajetima,

Snijeg je zameo put.

 

Možda je to, ipak bila,

Obična noćna mora,

Svima što godinama

Tragaju samo za istinom.

 

Nera Krupić