Fino je živjeti na otoku, posebno ako si tradicionalist
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Stipe Nobilo iz Lumbarde s otoka Korčule, autor je fascinantnog opusa krajobraza. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u domovini i svijetu. Uskoro o njegovom opusu iz tiska izlazi u nakladi Školske knjige reprezentativna monografija.
• Desetoga lipnja predstavili ste u zagrebačkoj galeriji“Josip Račić“ s novom samostalnom izložbom. Izložba nosi naslov „Otok s dugom“.
– Izlažem izbor, ukupno dvanaest ulja na platnu nastalih proteklih sedam, osam godina. Te sam slike svojedobno izložio i u Ljubljani. Riječ je o maloj, finoj komornoj izložbi. Moje je slikarstvo komunikativno. Ja sam slikar klasičar, tradicionalist, kolorist po prirodi.
• Izložili ste motive otoka.
– Da, to su motivi otoka,oni su potpuno imaginarni. Iako ja živim i radim na otoku Korčuli, motivi mojih otoka na slikama su potpuno imaginarni. Ja ne slikam Lumbardu. Ja sam pejsažist koji kreira pejsaž. Ja iz jedne sasvim male skice, mogu izvući mnoštvo motiva, to su komponirane skice . Ja slikam izmišljene motive Mediterana. Lijepo je rekao Luko Paljetak, kako je na mojim slikama uvijek ljeto.
• Ja Vaše pejsaže, moram reći, odavno doživljavam kao svojevrsnu Arkadiju, kao prostor gdje čovjek uistinu želi otići i biti u svjetlu, miru i harmoniji.
– Ja osobno tako i živim na Korčuli, u skladu, kako živim tako i slikam. Uživam u vonogradarstvu, maslinama, u radu s njima. Ja sam počeo razvijati svoj pejsaž u tradiciji naših kolorista. Kolor je individualna stvar svakoga autora. Na početku, na mene je snažno utjecao Ivo Dulčić. Vremenom sam se oslobodio toga utjecaja. Čovjek mora imati uzore jer nismo ni prvi ni zadnji koji se bavimo slikarstvom. Ako čovjek, uz stanoviti utjecaj uzora i sa svojim radom napravi sintezu, kroz svoj izaz, izričaj, onda je to onaj pravi rezultat. Moje je slikarstvo autorsko, prepoznatljivo. Sa svojim slikarstvom koje komunikativno, proživio sam cijeli život kao profesionalni slikar, do dana današnjeg.
• Kako je živjeti slikaru i raditi na otoku, u Lumbardi?
– Fino, posebno ako si tradicionalist i ako i dalje puno čitaš i radiš. Ne znam ništa o novim tehnologijama.
• Što je novo u atelijeru?
– Radim na otocima, arhipelazima, naravno i opet su izmišljeni, u prvom su planu vinogradi i maslinici, na moj način, dakako. Mogu biti pijani, leteći,crveni otoci… Stalno izmišljam, uvijek sam bio iznimno kreativan.
• Kako doživljavate suvremenu umjetnost? Ima li umjetnost budućnosti?
– Naravno da ima, kao što je oduvijek i imala. Uvijek su u umjetnosti postojali trendovi, kao i u modi, glazbi. Ja se izražavam na klasični način, drugi se izražavaju na drugi način, u drugim materijalima i u drugim medijima. U umjetnosti prag tolerancije mora biti jako visok. Ne smiju postojati dvostruki umjetnički i estetski kriteriji.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više