Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba Imaginarni prostori u Dubravi

U ponedjeljak, 10. srpnja 2017.,otvara se Zagrebački ljetni likovni salon 2017.

 
 
U Galeriji Vladimir Filakovac (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb), u ponedjeljak 10. srpnja 2017. u 19 sati otvara se Zagrebački ljetni likovni salon 2017. pod nazivom ”Imaginarni prostori”, na kojemu će svoja djela izložiti članovi HDLU Zagreb. Izložbu će otvoriti voditelj Galerije Vladimir Filakovac, Svebor Vidmar, te u ime HDLU Zagreb, Krešimira Gojanović. Izložba se može pogledati do 27. srpnja 2017. radnim danom od 10 do 19 sati. Izlažu: Sabina Blažić, Jasminka Bukvić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Zlatko Isaković, Denis Kaplan, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Luka Koščak, Alfred Freddy Krupa, Elvira Ladišić, Marina Lapadatović, Jelena Martinović, Danko Merin, Boris Pecigoš, Stjepan Perković, Zvonko Petanović, Luka Piškur, Laura Šarabok i Mladen Žunjić.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/07/likumzg.files_.wordpress.com_2017_06_pozivnica1.jpg
Imaginarni prostori su prostori našeg uma, sjecište ideja i kreativnih impulsa, ono što nas nadahnjuje, čemu se divimo, što nas privlači, ali i zastrašuje ili provocira na istraživanje. To su slike koje pričaju o prirodi i Svemiru, o prolaznosti ili vječnom kruženju životne sile, o putovanju u prošlost ili budućnost, to su i prostori uspomena, snova, impresija i informacija, a umjetnik u svom tom oceanu unutarnjeg sebstva poput nekog arhetipskog promatrača uočava, izdvaja, rasčlanjuje i gradi nova obzorja, ili onim već postojećim pridodaje nova značenja, sagledana iz drugačijih kuteva.
 
Na svom ”Zagrebačkom ljetnom likovnom salonu 2017.”, umjetnici su kroz temu ”Imaginarnih prostora” uronili u boje i oblike svog unutarnjeg svijeta, da bi sam taj čin slikanja istodobno postao i metaforički ”put po nepoznatoj zemlji”, potraga za skrivenim prostorima u riznici nesvjesnog uma, koju ponekad uspijemo otključati kroz umjetnost i duhovnost, u sazvučju između unutarnjeg viđenja i njegove refleksije u materiji, sa kojom se afirmira individualni univerzum pojedinog umjetnika. Tako Boris Pecigoš u svom radu ”Monument” propituje prostor koji se aktualizira nakon čovjekove smrti: je li to tek fizički položaj trupla u zemljanoj jami ili simboličko plutanje duše u prostranstvima Svemira? Metafizičkim pitanjima bavi se i Sabina Blažić u svom radu “Između neba i zemlje”, gdje čovjekoliko stablo neraskidivo povezuje dvije dimenzije čovjekovog življenja, duhovnu i materijalnu. Alfred Freddy Krupa dočarava nam Geu, imaginarnu dušu planete Zemlje, koja se u fluidno plavičastim strujanjima pretapa i prožima sa obrisima iz prirode, a Danko Merin istražuje prirodu kroz kolorističku impresiju rascvjetanog vrta, u čijim se dubinama skrivaju tajne. U mekim tragovim akvarelne svježine, i Zvonko Petanović skicira proljetno buđenje svoje Slavonije.
 
Ana Cerovski i Jelena Martinović snažnim i čistim bojama opisuju atmosferu samotnih planina u različitim godišnjim dobima, dok nam Laura Šarabok kroz udaljenu ljudsku figuru na vrhuncima masivnog planinskog kanjona približava tračak mistike, ali i egzistencijalnu samoću tragalaca za skrivenim prostorima duha, a Stjepan Perković na svojoj slici simbolički prikazuje prostore unutarnjeg viđenja. Denis Kaplan, Mladen Žunjić i Jasminka Bukvić naslikali su svoja prostranstva apstraktnim rukopisom, koji raspršuje titravu svjetlost velegrada (Bukvić), kao i nemir suvremenog svijeta, prožetog konfliktima i velikim migracijama (Žunjić i Kaplan).
 
Marina Lapadatović prikazuje simbolično ”bombardiranje” uma današnjeg čovjeka u svijetu informacijske prezasićenosti, kao i potrebu za samoobranom od tih utjecaja, a Tihomir Cirkvenčić također dočarava dinamičan medijski prostor, prošaran nepravilnim crvenim mrljama, koje simboliziraju dramatične dnevne vijesti. Elvira Ladišić, Luka Koščak i Luka Piškur istražuju prostranstva Svemira, udaljenih galaksija i planeta, dok Ivana Kolić u mitski prostor tamnog univerzuma postavlja anđeosko biće nalik fetusu, koje samo sebe stvara i oslobađa. Antonija Cesarec sučeljava lirske poteze kista sa čvrstim geometrijskim površinama ograđenog mikro-kozmosa u vlatima trave, a Branka Kopeti svojim jedrima povezuje morske i nebeske širine i dubine. Zlatko Isaković vodi nas u prošlost živopisnih ulica po kojima šetaju dame sa suncobranima, simbolizirajući eleganciju i mir univerzalnog ženskog principa u svim epohama.
 
Žudnja slikara da potraži nove prostore u svojim vizijama stara je kao i slikarstvo samo i još od drevnih prizora ljudi i životinja na zidovima prethistorijskih špilja, umjetnik je imao potrebu svojim viđenjem nadograditi i promjeniti svijet oko sebe, utkati nove simbole u kolektivnu imaginaciju i prenijeti duhovno iskustvo svojim suvremenicima, pa je tako svaka nova slika ujedno i obećanje da ”put po nepoznatoj zemlji” nikad nije do kraja dovršen, već predstavlja poziv da kroz kreaciju iznesemo sebe u već postojeći svijet i osobnom imaginacijom proširimo njegova prostranstva.
 

Mr. Art. Krešimira Gojanović

Povezane objave

Zaboravljeno ime cvijeta

hrvatski-fokus

I odrasli bi trebali pročitati zanimljivu dječju slikovnicu Đurđice Gatjal

hrvatski-fokus

Velebitska degenija

HF

Zbirka rizarija i rezbarija

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više