Jadran osvajaju invanzivne vrste
Invazivna vrsta riba papigača Sparisoma cretense. Hrani se i koraljima. Danas je rasprostranjena po cijelom Jadranu. Mi imamo tri vrste kamenih koralja koji žive u simbiozi s algama zooksantelama i kod svih njih je primjećen »bleaching«. Kod vrste Balanophyllia na Mljetu je na par mjesta zabilježen kompletan pomor. Na koraljnom grebenu u velikom jezeru na Mljetu je kod oko 30 posto koraljnih polipa došlo do nekroze – uginule su cijele kolonije, tvrdi Petar Kružić.
Hrvatski nevjerni Tome, međutim, ne moraju previše razbijati glavu da li je ljetnih 35 stupnjeva u hladu normalna ili ekstremna pojava – dokazi o povećanju temperature uslijed globalnog zatopljenja već su nekoliko godina itekako vidljivi u Jadranu. U skladu sa zlosretnim globalnim trendom, možda i najizrazitija posljedica viših temperatura nestanak je koralja koji je tijekom posljednjeg desetljeća i u Jadranu poprilično uzeo maha.
Jadranski koralji donedavno su bili manje ugroženi no oni u zapadnijem dijelu Mediterana, kraj obala Španjolske, Francuske i Italije gdje su zbog hladnijeg mora koralji obitavali na manjim dubinama, primjerice 20 metara ispod površine, zbog čega su kod naglih porasta temperatura pretrpjeli i veću štetu, pojašnjava nam prof. dr. sc. Petar Kružić s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
No zadnjih godina zaredala su u Hrvatskoj duža ljeta bez vjetra, tijekom kojih se more zagrijavalo i preko 28 stupnjeva. Zagrijavanje same površine mora, pri tome nije ono što najviše brine znanstvenike, već su to promjene u temperaturi koje se događaju u dubljim slojevima. Svakog kasnog proljeća i ljeta, naime, u moru dolazi do pojave termokline – sloja koji odvaja gornji topliji od donjeg hladnijeg dijela mora, a u kojem se temperatura mijenja s dubinom, odnosno uslijed kojeg zagrijana površinska voda počinje tonuti prema dubljim dijelovima mora. Prije 20-ak godina, pojašnjava Kružić, termoklina se razvijala na 20 metara dubine, no danas se zbog klimatskih promjena spušta puno dublje, odnosno i do 50 metara ispod površine.
Zloglasni »bleaching«
Zbog povećanja temperature u tom dubljem »pojasu« pate morski organizmi koji ga nastanjuju. I dok ribe mogu pobjeći u još dublje, hladnije dijelove, životinje koje su pričvršćene za stijene, poput koralja i spužvi, već nakon mjesec dana izloženosti povećanoj temperaturi počinju ugibati. Proces odumiranja koralja uslijed povišenja temperature već je i široj javnosti poznat kao zloglasni »bleaching« – fenomen koji bi u budućnosti mogao potpuno dokrajčiti znameniti Veliki koraljni greben u Australiji. Bleaching ili u našem prijevodu »izbjeljivanje« je nekad bio karakteristika toplih tropskih mora, štoviše taj je termin, navodi Kružić, prvi put upotrijebljen na Karibima.
Visoke temperature, naime, najviše ugrožavaju alge zooksantele koje žive u simbiozi s polipom koralja. One koriste produkte metabolizma polipa, a zauzvrat fotosintezom, pomoću hranjivi tvari, sunčeve svjetlosti i CO2 stvaraju polipu hranu – šećere i lipide. Simbioza podrazumijeva iznimno među-ovisan odnos i s nestankom alge uslijed povišenja temperature, polipi kojima alge inače daju i njihove lijepe boje, ostaju bez svojeg glavnog izvora hrane i postaju prozirni i ranjivi. U velikom broju slučajeva zbog osjetljivosti na razne bolesti uskoro potom ugiba i sam polip, i umjesto živog koralja ostaje skelet preko kojeg počinju rasti drugi organizmi.
– To se posljednjih deset godina sve češće događa i kod nas. Mi imamo tri vrste kamenih koralja koji žve u simbiozi sa zooksantelama i kod svih njih je primjećen »bleaching«. Kod vrste Balanophyllia na Mljetu je na par mjesta zabilježen kompletan pomor. Na koraljnom grebenu u Velikom jezeru na Mljetu je kod oko 30 posto koraljnih polipa došlo do nekroze – uginule su cijele kolonije, tvrdi Kružić koji je o ovom problemu izvještavao u više recentnijih znanstvenih radova.
Povećanjem temperature dubljih slojeva mora, upozorava on, nisu ugroženi samo koralji i spužve, već i cijeli podmorski svijet. Zbog toplijeg mora u Jadran su se između ostalog u većoj mjeri naselile dvije vrste invazivne alge kaulerpe – Caulerpa taxifolia i Caulerpa cilindracea. Ova potonja sada stvara još gušći pokrov na morskom dnu, uništavajući druge organizme. Za višim temperaturama u Mediteran, pa i u Jadran su posljednjih desetak godina u većem broju počele dolaziti i tropske vrste riba, kao što je fugu (ili napuhača), inače svojstvena za japansku trpezu, koja je izrazito otrovna i zahtjeva veliki oprez ukoliko se priprema za jelo. Fugu danas čini gotovo polovicu ulova na Cipru, a u Hrvatskoj je već ulovljena na više mjesta u južnom Jadranu. Posljedica promjene temperatura je primjerice i širenje riba papigača koje se hrane koraljima. Papigače su prije dvadesetak godina bile koncentrirane samo na jugu, a sad se pronalaze u svim dijelovima Jadrana.
– Mi još ni ne znamo koje će sve vrste ulaziti u Jadran kao posljedica klimatskih promjena, a neke od njih mogle bi ugroziti postojeće vrste u Jadranu. Sigurno je da će, na primjer, ulaziti i više morskih pasa, poput recimo tigra, koji se sve češće viđa u Mediteranu, a radi se o tropskoj vrsti. Neke od invazivnih vrsta koje bi mogle ući u Jadran u budućnosti bi mogle groziti postojeći riblji fond, a onda će problem globalnog zatopljenja postati puno primjetniji u javnosti, zaključit će Kružić.
Ribe poput palamida i skuša, navodi on dalje »temperaturne« posljedice, zbog topline se više ne zadržavaju blizu površine, već češće borave u dubljim dijelovima, zbog čega ribari i dalje posežu za dinamitom da ih »istjeraju« i tako uništavaju morsko dno. Ljudski faktor je, kaže on, i dalje najveća opasnost za bioraznolikost, poglavito zbog zagađivanja. Kombinacija onečišćenja, viška organskih tvari i podizanja temperature rezultira i sve većim cvjetanjem mora diljem Jadrana. Grupiranje algi nije samo ružno za vidjeti na površini, već one dalje padaju prema morskom dnu gdje prekrivaju i ugrožavaju organizme poput koralja i spužvi.
Razmjena vode
Akademik Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta pojasnio nam je da je Jadran imao donekle drugačiju dinamiku rasta temperature od globalnog prosjeka.
– Globalno je temperatura mora u posljednjih sto godina narasla za 0,8 stupnjeva Celzija, a kad je riječ o Jadranu treba razlikovati površinu i dublje slojeve. Što se površine tiče, na temelju satelitskih mjerenja imamo jako dobre podatke za posljednjih 30 godina i vidi se da se i Jadran zadnjih godina zagrijava. U prosjeku imamo godišnji porast temperature od 0,03 stupnja Celzija, što znači da bi tim tempom u idućih deset godina prosječna temperatura mora mogla narasti i za 0,3 stupnja, a za sto godina i do 3 stupnja, navodi Orlić.
Zagrijavanje je, naravno, puno jače u ljetnim mjesecima, a porast se vidi i po tome što je još prije dvadesetak godina temperatura mora ljeti dosezala 25 stupnjeva, a danas se popne i do 27 stupnjeva. Sve su ove brojke, međutim, vezane za površinu mora, no Orlić tvrdi da je situacija u dubljim slojevima još bolji pokazatelj promjena.
– Najbolje podatke za dublje slojeve pruža profil Split-Gargano gdje su se temperature mjerile od 1950-ih godina. Prema tim mjerenjima, imate gornji sloj do 20 metara dubine koji se zagrijava, onda imate srednji sloj između 20 i 100 metara dubine gdje pak imamo hlađenje, a onda na dubini većoj od 100 metara opet zagrijavanje. Takav raspored posljedica je slabije cirkulacije, odnosno poremećaja strujanja i sugerira da je razmjena vode između Jadrana i Sredozemlja oslabila, što je posljedica klimatskih promjena. Jadran je mali bazen, s priličnom količinom zagađenja i svakako bi nam odgovaralo da ta razmjena bude življa, da ulazi čista voda. Zbog toga se dugoročno razina zagađenja također može povećati, smatra Orlić.