E, moj čovječe

Gdje smo to?

 

 

Današnji čovjek živi u kolopletu

Izopačenih vrijednosti,

Bjesomučne utrke vremena i kapitala,

U kojima skoro da i nema razlike

Između lopova, suca i fiškala.

Koprcamo u kaljuži, slijepi i osakaćeni,

U suhoparnoj vrevi bezdušja i beznađa  

Lišeni ljubavi, humanosti i sentimenta,

U kojoj je puno veća udaljenost između dva srca

Nego između dva kontinenta.

 

U toj strmoglavoj devastaciji ljudskih vrijednosti,

Nemamo više vremena ni za sebe, ni za bližnje,

Čak niti za vlastito dijete.

Kako to živimo i kakvu to budućnost stvaramo?

Tko ćete uskoro prepoznati „civilizirani“ svijete?

 

Gdje smo to? Do kud seže naš egoizam?

Radimo li već na tome da nam renta car

U svemu uzor življenja postane?

Hoćemo li početi iznajmljivati i djecu i roditelje,

Samo da nam što više vremena i novaca ostane?

 

E moj čovječe, daj se malo zaustavi i konačno shvati,

Da živimo u vremenu u kojem na plećima nosimo

Teško breme grijeha i promašaja naših predaka.

Pa kad je tako a je, zašto danas činimo još veće zlo

Koje ćemo također natovariti na leđa svojih potomaka.

 

Pejo Šimić