E naš narode, zašto gledaš mirno kako nam se država i društvo rastače?!
Hrvatskoj i hrvatskom društvu se događa nešto nevjerojatno ali neshvatljivo stvarno. Rastaču je mangupi iz politike, državnih institucija i organa, gospodarstva, bankarstva, akademske zajednice i medijske zajednice, a većina Hrvata, građana i državljana to mirno promatra, strahujući za svoje sutra i sutra svoje djece, negodujući samo u krugu svojih obitelji, prijatelja ili uz koju čašicu žestice ili kave u nekom lokalu u krugu svojih poznanika.
Da ne bude nesporazuma, valja odmah reći da riječ rastočiti prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku znači „nagrizajući učiniti da se ošteti, razjesti, rasklimati“, a riječ mangup prema istom izvoru znači „besposličar, neozbiljan“, dok riječ manguparija znači „postupak mangupa, neozbiljan ili prevrtljiv postupak, podmetanje“. Kada smo tako razjasnili značenje tih riječi/pojmova, možemo pristupiti analizi je li pitanje iz naslova postavljeno opravdano ili neopravdano. To rastakanje države i društva je počelo već relativno davno, još dok su hrabri i naivni domoljubi krvarili po bojišnicama diljem Hrvatske, braneći Hrvatsku od srbočetničle bratije. Valja se podsjetiti da su već tada „domoljubni“ mangupi prodavali hrvatskoj vojsci po lihvarskim cijenama svakodnevne potrepštine, zarađujući bogatstva dok su borci krvarili po bojišnicama. U isto vrijeme su mangupi pripremali i počeli provoditi strategiju „zakonkog“ rastakanje svega što je bilo društveno, pretačući to u privatne ruke i džepove. Prodavači cvijeća, vozači, „maheri“ svih formata i vrsta su postajali preko noći bogatuni, tajkuni i „uspješni poduzetnici“. Nije u to vrijeme bilo bezvlašće u Hrvatskoj, dapače, sve se to događalo pod okriljem i zaštitom vlasti u Hrvatskoj. Unatoč svemu tome, nakon završetka Domovinskog rata, radovalo se i sveudilj slavilo da sad imamo svoju državu, neovisnu i da smo svoji na svome.
No već je tada scenarij za postupno i konačno rastakanje Hrvatske po svim „šavovima“ bio spreman, i čekalo se samo da taj proces krene polako, sve brže i nezaustavljivo. Narodu je politika uz izdašnu medijsku potporu uporno i drsko prodavana 'fora' da sve treba privatizirati, da bez privatnog poduzetništva nema života u Hrvatskoj. Gotovo sve što je nešto proizvodilo je uništeno pod egidom da je nerentabilno, neisplativo, nesposobno za proizvodnju, pa se počelo pod zaštitom države favorizirati uvoznički sektor, te time uništavanje i ono malo domaće proizvodnje koje je još preostalo. U tom stampedu pod zaštitom inozemnih „savjetnika“ ili točnije rečeno gospodara u sjeni, najviše je nastradala naša poljoprivreda i naše selo, dok je industrijski sektor već ranije bio uništen.
Nezaposlenost je postala naša uobičajena svakodnevnica, pa se počelo s političkim mangupiranjem da će nam samo ulazak u EU značiti spas, pa je u tu svrhu čak i navrat-nanos mijenjan zakon o referendumu, da bi se opet uz izdašnu i drsku medijsku podršku postiglo to da Hrvati „žele iznad svega“ da nakon zlosretnog članstva u Jugi, postanu članice EU-a. Zaduženost zemlje i porast državnog službeničkog aparata do mastodonrskih razmjera je krenula nezaustavljivom uzlaznom crtom. No ne lezi vraže, politikantski i ini mangupi si smislili rješenje – olakšani odlazak naših ljudi iz Hrvatske ?! To jest rješenje, ako nemate ništa pametnije ponuditi narodu, jer ako netko ovdje ne može naći posao, a jesti se mora, onda je odlazak neko rješenje. No „dragi“ mangupi naši, zar je to ono što ste „trubili“ o 'svojemu na svome'? I o 'hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu'?
I što reći o skupoj kupovini naftnog polja „Bijele noći“ i jeftinoj prodaji istih, o prodaji/predaji INA-e Mađarima, o koncesioniranju hrvatskih auto puteva i dijela hrvatskih voda, za što nitko do sada nije odgovarao, mada su u svim slučajevima samo nanosile štetu Hrvatskoj? Što reći o sramotnom ugovaranju cijene struje s vlasnicima vjetroelektrana, za koje također nitko ne odgovara? Što reći za slučaj Agrokor, kada jedan muljator (da ne koristim riječ kriminalac) 26 godina uz pomoć političkih mangupa i korumpiranih revizora i inih državnih institucija, posluje izvan svih pozitivnih zakonskih propisa, koji važe za sve osim za njega? Što reći za gradonačelnike kojima se ne događa ništa, a koji bi već odavno trebali da se bave, u najmanju ruku, prisilnim „društveno korisnim radom“? Konačno što reći za Sabor koji sve više sliči na stočni sajam gdje se cjenka oko kupovine stoke, a ovdje se cjenka oko „kupovine ruku“? Što reći kada u Saboru i Vladi na donošenje odluka velikom mjerom utječu oni koji Hrvatsku nisu htjeli, i koji Hrvatsku ni danas ne mogu smisliti kao neovisnu državu, i koji za savjete i upute što i kako da rade putuju u Beograd?
Da nema nekih novinara u nekim medijima (tek toliko da se ne kaže da je cenzura potpuna), u Hrvatskoj praktično ne bi bilo prohrvatskog medija, većina medija je antihrvatski orijentirana, počevši od takozvane javne televizije. Istraživačko novinarstvo je praktično mrtvo, država izdašno financira srpske Novosti, koje bi u svakoj normalnoj državi bile zabranjene, ali istovremeno se institucionalno i medijski podržavaju antifa istupanja, antifa manifestacije, proglašavajući svako hrvatsko domoljublje ustaštvom i fašizacijom?! Siguran sam da narod to sve vidi, i da narod ništa od toga ne odobrava, ali unatoč tome nema snage da to svoje nezadovoljstvo artikulira, dok istovremeno minorne antife, lažno ljevičarske i istinski antihrvatski orijentirane grupe izlaze na ulice tražeći „hitne obrazovne, jokićevske“ obrazovne reforme, koje bi i ono malo hrvatstva koje postoji u obrazovnim planovima i programima, prognali iz njih, stvarajući od naše djece buduće najamne radnike za strane gospodare kojima manguparija misli izručiti cijelu zemlju.
A ako se unatoč tome pojavi ipak neki hrvatski „genij“, njemu će se preporučiti da napusti Hrvatsku, jer takvi nama ne trebaju, unatoč mangupskim javnim istupima manguparije o tome da želi „zemlju znanja, inovacija i konkurentnosti“. Sve te izjave su samo dimna zavjesa i medijsko zavaravanje naroda, da ne obrati pozornost na to što se zapravo događa i sprema. Narodu se radi skretanja pozornosti sa stvarnih problema serviraju teme poput Severine i njenog Srbina, Jokića i njegovih eskapada o tome da ćemo propasti ako ga hitno ne poslušamo, i o tome kakvo je stanje u SDP-u ili HDZ-u, mada je jasno da u Hrvatskoj nema stranke kojoj je Hrvatska prva briga u životu, a ne razmještaj svojih kadrova.
Narode naš, vidiš li ti sve to, znaš li ti sve to, razmišljaš li o svemu tome? Ako ne, onda nema mnogo nade za nas, za ovu zemlju i za većinu njenih građana. Budućnost će pripadati onima koji su se prodali za Judine škude stranim gospodarima, potkradajući i pljačkajući vlastiti narod, koji više i ne smatraju svojim narodom. Jedini nam je spas probuditi se iz obamrlosti i pobuniti protiv onih koji svaki glas naroda nazivaju populizmom, a sami su drski i dozlaboga iskvareni demagozi. Protiv onih kojima Erdoğan, Orbán. Putin i Trump nisu dobri jer zastupaju interese svoga naroda, bez obzira svidjelo se to nekomu ili ne. Ja vjerujem da je Hrvatska sposobna iznjedriti novog Gubec Bega, potrebno je samo dići glas i reći – OVOGA NAM JE DOSTA!
Laslo Torma
