Biskup Košić najavio da će sljedeća pastoralna godina, za njegovu biskupiju, biti posvećena blaženom Alojziju Stepincu
»Euharistijska evangelizacija nadbiskupa Alojzija Stepinca« je naslov knjige od autora mons. dr. Jurja Batelje, a od nakladnika Glasa Koncila, godine 2006. Svojevremeno sam počeo intezivno razmišljati kako animirati u sadašnjem trenutku, bilo koga iz klera u Hrvatskoj, da se reaktivira oblik apostolata putem Euharistijskih kongresa po biskupijama pa sve do Nacionalnog euharistijskog kongresa. Sjetih se da sam onomad pročitao od, gore istog autora, u Glasniku postulature blaženog Alojzija Stepinca (isti urednik, mons…) o posebnom obliku apostolata našeg, sada blaženika, upravo kroz Euharistijske kongrese. Ali, kucajući na prava vrata, nije mi promaklo upitati vrlo cijenjenog Nacionalnog ravnatelja papinskih misijskih djela u RH don Antuna Štefana da mi pošalje nešto iz Zagreba, opširnije, o gore navedenom. I ništa manje nego, posla on meni, knjigu pod gornjim naslovom debljine 448 stranica.
Ima tu i lijepih slika sa Euharistijskih kongresa kojima je nazočio ondašnji nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. I ništa manje nego je, nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac od 1934. do 1940. godine nazočio ili predvodio na 20 rečenih kongresa i to 18 u svojoj nadbiskupiji a dvije izvan nadbiskupije, u Cetingradu 1939. i u Starom Gradu 1940. Čitam u tisku kako požeška biskupija slavi 20. godišnjicu osnutka i to upravo kroz treći svoj Euharistijski kongres. A što je k tome još ljepše dodano jest kontinuitet rasta u vjeri koja se revitalizira kroz EK u tom lijepom požeškom kraju odnos-no gradu Požegi gdje je prije 80 godina održan EK u nazočnosti nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Iako je bila kiša na dan kongresa nije spriječilo mnoštvo vjernika uzveličati slavlje Euharistijskog Krista na prelijepom gradskom trgu 24. rujna 2017.
U jednoj od svojih propovijedi ondašnji nadbiskup je rekao da su EK lijek protiv osrednjosti i malodušja, kao i od duhovne pustoši koja zahvaća, osobito Europu. Što je danas kod nas u Hrvatskoj kao i u Europi? Posebno u Europi po kojoj se zatvaraju crkve ili čak ruše odnosno prenamjenjuju. U jednoj katoličkoj crkvi u Engleskoj, točnije crkvi sv. Andrije održala se modna revija pod znakovljem slobodnih zidara ili popularnije masona. Sliči na vampirski ples. U Hrvatskoj dominira razdor na svim poljima. Supstancijaa hrvatskog bića se rastače kroz demografski suicid, nemoral svake vrste kroz politiku, gospodarstvo, kulturu, obrazovanje, migraciju i emigraciju. Sad je, što ono se kaže, pravi trenutak da se pokrene ono što je nadbiskup Alojzije Stepinac činio od 1934. do 1940. godine razvivši Euharistijsku evangelizaciju. Ona bi bila nastavljena da nisu uslijedile ratne godine, jer masovnost okupljanja i putovanja su bila ugrožena ratnim zbivanjima. Moj slobodan zaključak je: preko nadbiskupa Alojzija Stepinca, tj. njegovim apostolatom, hrvatski narod je spašen od potpune propasti; upravo preko Euharistijskih kongresa. Evo što je propovijedao 1940. U Starom Gradu:
„Ako dakle hoćemo da živimo i kao pojedinci i kao narod, onda nam nema druge nego ustrajati vjerno uz Krista. To je jedini zalog sigurnom uspjehu. Sve drugo mogu biti lijepe fraze, iza kojih će brzo slijediti krvavo i gorko razočaranje. Zato vam ne treba nikakvog drugog dokaza, nego uprijeti prstom na sisteme i zemlje koje su htjele izbrisati iz ljudskih duša Krista i njegov sveti zakon. Kakva gorka razočaranja! Razočaranja usprkos hvastavim službenim izvještajima, kad znamo da nitko ne smije, napose u komunističkom raju, da pisne i kaže što misli, ako mu je draga na ramenu glava. A nije li već to gorko ropstvo i teška kazna za čovjeka da ne smije ni misliti više svojom glavom? Zato ponavljamo! Ako hoćemo da živimo i kao pojedinci i kao narod, ostanimo vjerni Kristu i zakonu njegovu. Krist je jedini izvor pravog ljudskog života, i nitko drugi“.
Sisački biskup mons. Vlado Košić, za biskupijskog hodočašća u Mariji Bistrici (19. kolovoza 2017.), je najavio da će sljedeća pastoralna godina 2017./18., za njegovu biskupiju, biti posvećena blaženom Alojziju Stepincu povodom 120 godina njegova rođenja i 20 godina proglašenja blaženim, baš u Mariji Bistrici. A poseban naglasak je stavio na događaj u Petrinji, tj. podsjećanjem na održani Euharistijski kongres u tom gradu 1938. ovim riječima: „Poznata je njegova ljubav prema Euharistiji i euharistijski kongresi koje je organizirao kao nadbiskup diljem tada velike Zagrebačke nadbiskupije. Tako je npr. 1938. predvodio euharistijski kongres u Petrinji, koji je ostao zabilježen po brojnosti puka koji je sudjelovao što se urezalo u pamćenje i bilo poticaj za ustrajnost u vjeri i osobito u slavlju Euharistije“. A, usput, prilažem jedan, doista, duhovit isječak iz propovijedi nadbiskupa Stepinca na tom kongresu u Petrinji, zapravo sam početak propovijedi koji glasi:
„Predragi vjernici!
Neki gospodin htio je vidjeti jednu protestantsku crkvu u nekom gradu. Dadne napojnicu vrataru da mu otvori, i uđe unutra. Vratar opazi da je skinuo šešir te mu reče: 'Gospodine, ostavite mirno šešir na glavi, nema nikoga unutra!' Rekao je istinu, iako žalosnu! Kako smo sretni mi katolici kad ulazeći u svoje hramove možemo zavapiti s patrijarhom Jakobom: 'Zaista je Gospod na ovom mjestu!'(Post 27, 16). Kod ovoga se može zaključiti da će sisačka biskupija, ako to već i nije objavljeno, organizirati svoj Euharistijski kongres. Tada bi to bio trostruki jubilej, tj. ako se održi EK u Petrinji 2018. Čestitam Siščanima! Naravno, potičem i svoga biskupa mons. Slobodana Štambuka da predvodi svoj biskupijski EK u jubilarnoj godini blaženoga Alojzija Stepinca, tj. slično sisačkoj biskupiji, a posebno podsjećanjem na EK održan u Starom Gradu 1940. na kojem je izrekao dragocjenu propovijed vjernicima, sada njegove dijeceze, a isječak iz te propovijedi sam citirao ovdje. I vraćam se na taj citat, tj. komentirajući kako se i danas naši političari hvastaju, posebno u vrijeme izbora, u vrijednosti koje njihova stranka zastupa; vrijednosti koje se poklapaju s konzervativnim odnosno tradicionalnim vrijednostima naroda ispred kojeg žele stati preko institucija vlasti pa nabrajaju sve moguće slobode i prava a posebno vjerske slobode kao i prava Crkve u tom narodu.
Ali kad je u pitanju iti jedan život čovjeka u utrobi žene, tj. još nerođenog onda se preskače nauk Crkve i prava te djece koja se mogu ubijati bez njihove zaštite bilo kojim zakonom, tj. po nekom neprirodnom ali u parlamentu donesenom zakonu koji dopušta ubijanje nerođene djece. Samo zbog ovog zla ili grijeha koji vapi u nebo za osvetom, u našem narodu treba svake godine svaka biskupija održavati EK dok god se nerođena djeca zakonom ne zaštite, tj. njihovo pravo na rođenje (život). A da ne spominjemo gaženje po vrijednostima Domovinskoga rata iz kojeg s izišli kao pobjednici uz pomoć nebeske Majke; sjetimo se krunica oko vrata naših vojnika u tom ratu i molitava po trgovima upravo Gospine krunice!
Svakako bi netko mogao osjetiti bilo vjernika odnosno svog naroda pa bi mogao pozvati na Nacionalni Euharistijski Kongres (NEK). Ako to nije moguće onda… pa, pa možda neki i ne trebaju skidati šešir ni u katoličkom hramu (crkvi)! I još o zakonima kod nas a posebno o onom iz 1978. po kojem je dopušteno ubijati nerođenu djecu, to nije sigurno po Kristovu zakonu ljubavi prema životu, a podržavaju taj zakon i neki nazovi katolički zastupnici u našem parlamentu (Saboru). Što bi na to rekao naš blaženi Alojzije Stepinac!? Ne znamo, ali bi sigurno pokrenuo Euharistijske kongrese.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više