Srbi su se zadnjih nekoliko godina opasno zagrijali za geopolitiku. Ima u toj aktualnoj srpskoj geopolitici svašta i svakakvih, uključivo i vrlo stručnih. Sa žaljenjem moram priznati kako nas trenutno „šiju“, iako je prije tridesetak godina geopolitiku na ove „prostore“ donio naš dragi profesor Radovan Pavić. Čak mu to i današnji srpski geopolitičari priznaju. Jedna od aktualnih zvijezda je i prof. dr. Milomir Stepić, a jedna od zanimljivijih geopolitičkih emisija je „Geopolitika“ Novosadske televizije (ne znam je li to pokrajinska, javna, ili neka privatna, nu to je nebitno) koju uređuje novinar Milorad Vukašinović. Kako ja, po internetu, tražim bilo koje i bilo kakve Srbe koji priznaju i samo postojanje Hrvata (ove po srpskom kalendaru 7526. godine(!) u mjesecu grozdoberu (rujan) tako sam slušao i tu „Geopolitiku“ i geopolitičara Stepića u dva navrata.
„Utvaram si“ (Ćiro) kako se u tu stvar ponešto i razumijem, sigurno više od prosječnog medijinog konzumenta, pa mogu reći kako taj Stepić i nije loš geopolitičar. Učinio mi se čak, što bi znanstvenik morao biti, i objektivan, jer geopolitika je neobično zamršena disciplina (znanost?). Al' ne ćeš majci. U prvoj emisiji pohvali njenu definiciju kao „oprostorenje politike“ koju je dao prof. Radovan Pavić, ali i dodao kako je riječ o hrvatskom geopolitičaru „čudnog imena i prezimena“. Nekoliko mjeseci kasnije novinar u istoj emisiji ga pita o Paviću, uz pripomenu o hrvatskom geopolitičaru „čudnog imena i prezimena“. Tako mi naravno sa svojom nepatvorenim šovinizmom dignu tlak. Uzvratit ću, a kako nego slično. Srpski pisac Pavić ima samo čudno ime, zvao se „Milorad“, kako i zašto ne bih sad u to ulazio, naime u vezu ove dvojice Pavića. Neka Srbima njihova, a nama naš.
Nego kad se Srbi, a poglavito intelektualci igraju s prezimenima pa iz toga izvače zaključke kako su (ne samo neki, vjerojatnije svi) Hrvati – i po prezimenu – zapravo Srbi, moram upozoriti kako su Srbi tek u devetnaestome stoljeću uopće i dobili prezimena. Ne treba o toj opće poznatoj činjenici trošiti riječi samo ću citirati Milana M. Stojadinovića srbijanskoga političara iz vremena Kraljevine SHS i Jugoslavije (bio ministar financija za kralja Aleksandra a za kneza Pavla predsjednik vlade. „On (otac M.S., o.a.) je seljački sin, kao što je u ono vrijeme bilo 90 posto stanovnika. Rođen je u selu Stopanji blizu varoši Kruševca… Njegov otac zvao se Lazar, djed Nedjeljko, a pradjed Stojadin, od koga smo poslije dobili porodično prezime i zvali se „Stojadinović“, prema tadašnjem običaju i naređenju Karađorđevom, na početku XIX. stoljeća, o obveznom uvođenju porodičnog imena“ (Milan M. Stojadinović, Ni rat ni pakt, str. 5., Otokar Keršovani, Rijeka, 1970., pretiskano prema izdanju iz 1963., Buenos Aires, El economista). Pomozite mi, gdje bih mogao 2017. u „grozdoberu“ 7526. („nastariji“ kalendar na svijetu), naći Srbina(janca) koji bi priznao da postoje Hrvati. Ma da ga tražiš idućih sedam tisuća „grozdobera“, nema šanse. I tu je „kvaka“. Mislim tih odnosa.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više