Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Hrvati su poniženi, zapostavljeni…

Zavod bi se trebao zvati Zavod za kulturu Hrvata u Republici Srbiji

 
 
Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom sjednice HNV-a od 29. rujna 2017. godine.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/11/Kultura-zkvh-portal.jpg
O zatvorenosti hrvatskih krovnih institucija u Republici Srbiji, pošto su sve koncentrirane u Subotici i u rukama su nekoliko ljudi, pišem unazad par godina ali se ni danas ništa nije promijenilo. Hrvatsko nacionalno vijeće (čitaj Slaven Bačić), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov), NIU „Hrvatska riječ“ (pod utjecajem istih ljudi), RTV Novi Sad, redakcija Informativnog programa na hrvatskom  jeziku (pod utjecajem istih ljudi) i  „Hrvatska čitaonica“ (čitaj Tomislav Žigmanov i Katarina Čeliković) su ključne institucije vezane za život Hrvata u Republici Srbiji. Međutim, one ne ispunjavaju ni minimum potreba 57.000 Hrvata u Republici Srbiji. Naprotiv, čine da se naša zajednica ovdje urušava kao kula od karata, a Hrvati se osjećaju poniženi, zapostavljeni i nezaštićeni. Niz primjera o ovom sam naveo u svojim „otvorenim pismima“ i posjedujem obimnu dokumentaciju u pisanoj formi kao dokaz o tom, ali se ovi subotički oligarsi grčevito drže svojih položaja i fotelja, iako su na te funkcije došli manipulacijama, raznim muljavinama i falsifikatima, praktično izabravši sami sebe. I svima je već jasno da ih nikako nije izabrao hrvatski narod koji živi u Republici Srbiji i da oni ne predstavljaju taj narod bilo gdje.
 
Ključni likovi u tome su Slaven Bačić, predsjednik HNV, i Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predsjednik „jedine relevantne političke stranke Hrvata u Republici Srbiji“, zastupnik Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, glavni urednik časopisa za književnost i umjetnost „Nova riječ“ i još štošta gdje se može za novac namjenjen svim Hrvatima u Republici Srbiji strpati u svoj džep. A treba samo pročitati knjigu Antonije Čote „Gola istina“ pa da se vidi kako su ovi likovi na prijevaru hrvatskog naroda ovdje ugrabili sve ključne pozicije i tako ga „zastupaju“ svugdje i svagdje u korist njegove štete, a svoje materijalne koristi.
 
Jedan od smrtonosnih udaraca našem nacionu ovdje je inzistiranje ovih ljudi na podjelama Hrvata u Srbiji: na Bunjevce, Šokce, podunavske Hrvate, bunjevačke Hrvate, Srijemce i sl., gdje su čitavo desetljećje takozvani bunjevački Hrvati favorizovani, a srijemski Hrvati zaobiđeni u svakom pogledu. Samo jedan tipičan primjer je „Leksikon podunavskih Hrvata-Bunjevaca i Šokaca“, gdje (za naš novac izlazi već trinaesti tom), dok je „Leksikon Hrvata istočnog Srijema“ zapeo na prvom tomu kod slova F još davne 2011. godine !!! A HNV bi trebao (za naš novac) da izdaje jedino „Leksikon Hrvata u Republici Srbiji“! Ali onda bi se vidjelo da Hrvati nisu samo Bunjevci, odnosno da su Bunjevci Hrvati koji su imali najmane problema devedesetih godina prošlog stoljeća, dok su Hrvati u Srijemu doslovno krvarili. Svaki Hrvat u Srijemu sa svojom tragičnom sudbinom treba da uđe u „Leksikon Hrvata u Srbiji“.
 
Onda Bačić na nedavnoj manifestaciji „Srijemci Srijemu“, kao njen „organizator i pokrovitelj“, kaže kako su „Bunjevci došli u Pazovu da ohrabre srijemske Hrvate“ (kakva ironija, farsa i bezobraština). A ohrabrili su ih tako što u cijelom Srijemu povodom toga nije bilo hrvatskih obilježja! I to je još razumljivo, ali ih nije bilo u cijeloj Pazovi, u blizini Kulturnog centra u kojem se održavala manifestacija, u samom Kulturnom centru, ali ni na pozornici !!! Nigdje niti najmanjeg znaka da je u pitanju hrvatska manifestacija. Pa, nek srijemski Hrvati sami, tako „ohrabreni“, kad „hrabri“ bunjevci odu mašu Hrvatskim zastavama na svojim budućim kulturnim manifestacijama.
 
I sve je tako. Život Hrvata ovdje još se odvija u hrvatskim kulturnim udrugama zahvaljujući samo neviđenom entuzijazmu pojedinaca, jer Bačić i Žigmanov dijele udruge na one čija su rukovodstva lojalna njima i koja to nisu. A lojalna su im u velikoj većini ona iz Subotice i bliže okolice u kojima imaju svoje ljude. Na „svojim ljudima“ bazira se i rad gore navedenih institucija odnosno  umjetni opstanak tandema Bačić – Žigmanov. To je najbolje pokazala posljednja sjednica HNV od 29. rujna 2017. godine, gdje se između dva  kandidata birao novi ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
 
Izbor ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata bila je dominantna točka dnevnog reda te sjednice na kojoj, na rubu incidenta, Bačić nikako nije dozvolio da to ponovo ne bude dosadašnji ravnatelj Tomislav Žigmanov, jer su obojica u istoj priči: manipulacije, mutljavine, plagijati.
 
I samo zato što Bačić još uvjek u svom HNV-u ima četrnaest poltrona, dizača ruku na njegove prijedloge, na čelu sa svojim rođenim ocem i fenomenalnim Kuntićem (koji se tobože povukao na farmu kokoši, ali i odande dalje urniše hrvatski narod ovdje – a inače čega god se dokopao bilo je osuđeno na propast – sada se bojim i za te kokoši) i takvim sličnim likovima koji su preglasali ostale članove HNV-a pa je Žigmanov predložen za novog ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, što treba još samo da usvoje Pokrajinski organi.
 
Zavod inače treba da se zove Zavod za kulturu Hrvata u Republici Srbiji, treba da ima sjedište u Beogradu ili bar u Novom Sadu, a ne na mađarskoj granici, što važi i za HNV, ali bi onda bunjevački Hrvati izgubili posao od kojeg žive kao „plaćeni Hrvati“! No, to je još jedna žalosna hrvatska priča ovdje, zahvaljujući bunjevačkim Hrvatima na čelu s Bačićem i Žigmanovim.  A na predmetnoj sjednici HNV se čulo da je biografija Tomislava Žigmanova plagijat i to nije čudo, on i u književnosti Hrvata ovdje protežira plagijatore. I čulo se još toliko toga ponižavajućeg za kandidata za lidera kulture jednog cijelog naroda u drugoj državi, da bi čovjek s imalo obraza odustao od te kandidatue, ali i ovo je dokaz da Žigmanov nema obraza i da je na dnu moralne provalije.
 
Da i Bačić nema obraza i da je takođe na dnu te iste provalije dokaz je njegova drska izjava da je pismo preporuke iz Republike Hrvatske „privatno pismo“, ne shvaćajući u svom slijepilu da je ono najfinija sugestija, s pravog mjesta, da se Tomislav Žigmanov ukloni s kulturne scene Hrvata u Republici Srbiji, a sam bi trebao da se ukloni sa svake scene (posebno političke) i bavi se kokošima, kao Kuntić, te tako konačno postane koristan član hrvatske zajednice ovdje.
 
Poslije svega što je do sada uradio, a posebno poslije onog što je čuo na sjednici HNV-a od 29. rujna 2017. godine, Tomislav Žigmanov treba da ne prihvati kandidaturu za ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a ovaj sramni natječaj treba poništiti i objaviti novi u svim medijima Republike Srbije, jer oko četiri stotine Hrvata živi u Nišu, desetak tisuća u Beogradu, nekoliko tisuća u Novom Sadu, nekoliko tisuća u Banatu i nekoliko desetaka tisućaZavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u Srijemu, ukupno 57 tisuća, i nije moguće da jedino Tomislav Žigmanov zadovoljava kriterije za ravnatelja zavoda za kulturu tog naroda. To jedino može biti ako su kao uvjet navedene sve njegove obmane, falsifikati, muljanja, laži i druga nedjela. Tu je zaista jedinstven i onda nam nema spasa.          
 

Branimir Miroslav Cakić

Povezani članci

ISELJAVANJE – Kad uhljebi marširaju

HF

Redovita Godišnja skupština HKUPD “Stanislav Preprek”

HF

Dobar sluga – zao gospodar

HF

Procvat kulta svetog Jeronima u Češkoj

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...