EU birokrati ne priznaju znanstvene recenzije

EU na strani herbicida glifozata

„Europska unija odbacila je sve znanstveno-recenzirane studije koje dokazuju povezanost herbicida glifozata (ili glifosata) s razvojem ozbiljnih endokrinih poremećaja“ stoji u naslovu teksta objavljenog 26. rujna 2017. a koji je objavio „GMWatch.“ Naime, „GMWatch“ je 10. rujna 2017. objavio tekst pod naslovom. „EFSA je koristeći industrijske podatke zaključila da glifozat nije endokrini prekidač.“

Odmah na početku moram istaknuti da je endokrini sustav složeni sustav organizma kojeg čine žlijezde koje proizvode i izlučuju hormone. Ovi hormoni su kemijski glasnici koji kontroliraju temeljne, za život važne funkcije kao što su: rast, razvoj, reprodukcija, iskorištavanje hrane u organizmu, krvni tlak, razinu šećera u krvi, ravnoteža tekućine i dr. Najvažnije žlijezde su: štitna žlijezda, hipofiza, nadbubrežne žlijezde, gušterača, jajnici, testikuli i dr. U endokrini sustav ubraja se i treća grupa hormona pod nazivom „neurohormoni“ koje oslobađaju nervne stanice bilo u lokalno, okolno tkivo ili u krvotok.

Kemijske tvari koje djeluju kao endokrini „prekidači“ prekidaju fiziološku funkciju endokrinog sustava i mijenjaju njegovu funkciju ili funkcije s posljedicom negativnog učinka na zdravlje. Stoga je Tony Tweedale, stručnjak za kemikalije u „RISK Consultancy“ reagirao na tekst objavljen 10. rujna u kojem se izvješćuje kako je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) usvojila zaključak da herbicid glifozat nije endokrini 'prekidač,' tj. da ne uzrokuje štetan učinak ili učinke na endokrini sustav čovjeka. Tweedale je analizirao izvješće industrije na temelju kojeg je Europska agencija za sigurnost hrane donijela takav zaključak. Temeljem toga Tweedale upozorava autora teksta o slijedećem: „Sve znanstveno-recenzirane studije isključene su, tj. odbačene iz EFSA-ine evaluacije. A značajan broj ovih studija ukazuje da glifozat i njegove komercijalne formule imaju negativne / štetne učinke na endokrini sustav jer djeluju kao endokrini prekidači.“ Ovakvu procjenu i odluku donijela je EFSA na traženje Europske komisije o najnovijem i ažuriranom stručnom pregledu recenziranih studija o glifozatu kao endokrinom prekidaču.

Međutim, ovaj stručni pregled izradila je Konzultantska tvrtka Knoell – i to radna skupina za glifozat, a to je zapravo koalicija kemijskih kompanija koje svim mogućim sredstvima nastoje izboriti ponovnu dozvolu za uporabu glifozata u Europskoj uniji. „Knoell“ tako u pregledu navodi pronađene 104 recenzirane studije o glifozatu kao endokrinom 'prekidaču.' Kriterije za procjenu relevantnosti i pouzdanosti toksikoloških testova za uključivanje u proces procjene rizika odredila su trojica zaposlenika njemačke kemijske kompanije BASF u dokumentu objavljenom 1997. Ovaj dokument poznat je pod nazivom „Klimischev dokument“ („Klimisch paper“) a naziv je dobio po prvom autoru. (Autori „Klimischevog dokumenta“ su: H.J. Klimisch, M. Andreae i U. Tillmann iz kompanije BASF).

„Klimischevi kriteriji“ su preporučeni za donošenje procjene rizika od strane Europske agencije za kemikalije (ECHA) i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Tweedale tvrdi: „Tamo gdje Klimischevi kriteriji zakažu, pouzdanost se definira naprosto kao pridržavanje testnih smjernica koje je postavila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).“ Ove smjernice propisuju protokole koje industrija mora slijediti u provedbi toksikoloških studija koje se provode na laboratorijskim životinjama u regulatorne svrhe. U smjernice je uključen i zahtjev da se sva laboratorijska ispitivanja moraju provoditi u skladu s „Dobrom laboratorijskom praksom“ (GLP) koja je usvojena 1970-ih kao 'odgovor' na ozbiljne industrijske prijevare u testiranju sigurnosti kemikalija. No, znanstvenici koji rade izvan industrije u pravilu ne koriste ove testne smjernice OECD-a. Tweedale objašnjava kako je to zbog toga što oni (tj. industrija) ispituju visoke, nerealne doze i imaju drugu neosjetljivost. Tako se za potrebe regulatornih tijela koriste isključivo studije provedene od strane industrije. Iz tog razloga „Klimischevi kriteriji“ odbacuju sve znanstvene studije koje nije provela industrija jer ih smatraju nepouzdanima.

Upravo iz navedenih razloga u pregledu studija o glifozatu kao endokrinom 'prekidaču' čak je 99 studija (od 104) odbačeno „zahvaljujući“ smjernicama OECD-a. Preostalih 5 studija smatra se „nepouzdanim“ ili „pouzdanim s ograničenjima“ i to sve temeljem izričite primjene „Klimischeve evaluacije.“

„I tako je Knoell odbacio nekoliko desetaka ozbiljnih znanstvenih nalaza tj. dokaza o povezanosti glifozata i drugih sastojaka u formuli herbicida sa štetnim učincima na endokrini sustav što se očituje kao prekid fiziološke (normalne) funkcije endokrinog sustava,“ ističe Tweedale. Nadalje, upozorava Tweedale, ovaj problem ne odnosi se samo na glifozat nego gotovo na sve autorizirane pesticide. „Kritički pregledi industrije ne uspiju pronaći desetke pa i stotine rezultata provedenih studija o toksičnosti. A kada ih i pronađu, oni ih odbacuju i to gotovo sve prije bilo kakve evaluacije odn. vrednovanja, obično prema Klimischevim kriterijima o pouzdanosti,“ navodi Tweedale te dodaje: „Prijave kemikalija na temelju Uredbe REACH također su loše jer se golem broj znanstvenih recenzija ignorira ili odbacuje u potpunosti na temelju Klimischevih kriterija.“ 

(EU REACH: Uredba o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija). Uredba Europske unije o pesticidima zahtijeva uzimanje u obzir svih znanstveno recenziranih studija iz tzv. otvorene znanstvene literature prilikom procesa usvajanja odluke za odobrenje primjene bilo kojeg pesticida. Isto tako postoji mogućnost o odluci zabrane određenog pesticida na temelju znanstvenih studija i recenzija. REACH također ima iste zahtjeve u procesu evaluacije svih dostupnih podataka. Međutim, „oba propisa su propala, 75-80% objavljenih studija čak se i ne otkriva i ne prepoznaje, a svaki koji bude otkriven odbacuje se na temelju neznanstvenih osnova,“ navodi Tweedale.

Trebamo se zabrinuti, kaže Tweedale, jer je „izloženost niskoj dozi kemikalija norma. Ali to je upravo ono što industrijski testovi ne uspijevaju ispitati.“ Tony Tweedale je objavio svoj komentar uz napomenu da su i dvije znanstvenice, Louise Vandelac i Marie-Hélène Bacon sa Sveučilišta Quebec u Montrealu, optužile kanadsku Vladu zbog ignoriranja velike većine objavljenih recenziranih studija u procesu ponovne autorizacije za uporabu glifozata u Kanadi. U svojoj stručnoj analizi znanstvenice Vandelac i Bacon posebno su istaknule slijedeće: „Regulatorni proces je neodgovarajući jer u obzir uzima samo aktivnu tvar glifozat, iako je poznato da se u tržišnoj formuli herbicida glifozata nalaze i aditivi koji mogu biti čak i do 1000 puta toksičniji.“    

Na kraju moram podsjetiti da je rok za autorizaciju glifozata u EU-u istekao krajem lipnja 2016. U ljeto 2016. Europska komisija odgađa produženje autorizacije glifozata na 18 mjeseci, s napomenom da Komisija namjerava produžiti autorizaciju (licenciju) za slijedećih deset godina (ili petnaest). Hrvatska je još 2016. podržala prijedlog autorizacije glifozata na slijedećih 15 godina. No, zbog protivljenja pojedinih država članica EU-a, Europska komisija je odgodila odluku o ponovnoj autorizaciji glifozata do kraja 2017. Francuska se snažno protivi ovoj odluci, a 25. rujna 2017. Francuska je objavila da pokreće proces za postupno ukidanje dozvole za uporabu glifozata koji će do kraja 2022. biti izbačen iz svake primjene.          

Potrebno je istaknuti i podsjetiti da je početkom ožujka 2015. Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma (IARC) zajedno sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) objavila izvješće i novu klasifikaciju prema kojoj je glifozat uvršten u grupu „vjerojatno karcinogenih tvari za čovjeka,“ što je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odbacila. Ubrzo nakon objave IARC-a i WHO-a o klasifikaciji glifozata kao vjerojatno karcinogene tvari za čovjeka, nekoliko stotina znanstvenika diljem svijeta potpisalo je i objavilo u javnosti tzv. „Manifest, odnosno javni proglas o glifozatu,“ a tijekom obilježavanja Svjetskog dana hrane u listopadu 2016., u Haagu je održan „Monsanto Tribunal“ (od 14. do 16. 10. 2016.), a pravno mišljenje i preporuke pet svjetskih sudskih eksperata objavljeno je 18. 4. 2017. o čemu sam također pisala.

I dok Europska unija, EFSA i ostale institucije ne priznaju recenzije znanstvenih studija čija otkrića dokazuju izrazito štetne učinke herbicida glifozata na zdravlje čovjeka ali i na okoliš u cjelini, sudski proces koji se vodi u Kaliforniji protiv kompanije Monsanto otkriva upravo ono na što godinama upozoravaju znanstvenici neovisni o korporacijama: lažirana izvješća, lažirane studije o sigurnosti navedenog herbicida itd. No, to je već druga tema.

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.