Mijenjaju se stilovi, ali esencija ostaje i čini nas ljudima u više dimenzija
Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Iva Di Giusto Gamulin, autorica je specifičnog, vrlo osobenog ciklusa. Izlagala je samostalno u domovini i inozemstvu.
• Motivi Vaših slika naizled su uobičajeni, no, pred nama je specifičan, poseban, rekao bih i imaginarni svijet svakodnevna života.
– Motivi slika su uobičajeni kao i većina ostalih motiva u slikarstvu. Slikamo što nas okružuje, čak i u čistoj aptsrakciji možemo osjetiti dašak uobičajenosti. Gledamo, osjećamo viđeno i doživljeno, i svojim senzibilitetom sve to prenosimo na likovnu podlogu. Svi umjetnici su sami po sebi specifični.Motivi su izabrani inercijom uma, a ne
promišljanjem, tako da ne postoje više ili manje uobičajeni motivi. Percipiram svijet oko sebe pomalo infantilno; veselje, sreća, ljubav, jak kolorit, snaga.
• Posebno se uočava prisutnost valova, mora, kao da more želi prekriti vrhove s kućama.
– Dolazim iz stare zagrebačke obitelji, prava sam kontinentalka. Suprug je Dubrovčanin, povjesničar umjetnosti, i uvijek se smije mojem određivanju same sebe kao mediteranke. No, moja energija jest mediteranska, srce mi zatreperi svaki put iznova u susretu s morem. Igru te morske sile, bogate flore i mirisa i boja podneblja pokušavam
prenijeti na platno.
• S druge strane, Vaš se svijet doima kao pozornica na kojemu će se odigrati ili su se već zbile, važne, sudbonosne stvari.
– Voljela bi da gledatelji uz letimični pogled na to sveopće veselje uoče i buru i opasnost. I mir, i samoću i taj kaos u gotovo arhitektonskom redu slike. Ima tu puno dramatičnosti i dinamike ako se malo udubite u sadržaj. Moje slike su zapravo vrlo ozbiljne u svojoj neozbiljnosti.
• Jesu li to zamišljena mjesta ili sjećanja iz djetinjstva?
– Puno sam putovala i tako širila horizonte. Mozak je spužva koja upija slike, mirise, dodire…, a duša to filtrira i iz toga gradi priče. Možda su to sjećanja, bajke mog djetinjstva ili jednostavno idealiziran svijet kojem želim pripadati.
• Kolor na slikama iznimno je živ, prpošan, razigran, puna ga je slika.
– Prije upisa na Likovnu akademiju željela sam studirati arhitekturu nakon završenog arhitektonkog smjera u Školi primijenjenih umjetnosti. Po habitusu sam arhitekt, sklona redu i pročisćavanju, te kićenju s mjerom. I slike su tako umjereno eklektične, a upravo čiste jake boje daju živost i dinamiku pomalo matematičkoj strukturi slike. Vedrog sam i veselog duha, pa su i moje tuge u duginim bojama. Na taj se način odupirem sveopćem sivilu.
• Kojim se tehnikama služite i na kojim formatima radite?
– Iako sam završeni grafičar, oduvijek obožavam ulje na platnu. Ta plemenitost uljnog pigmenta, miris… sve me privlači. To mi je osnovna tehnika. Formati? Što veći to bolji! Idealan format: 2 puta 2 m. Volim snagu slike koja sve već navedeno intenzivira formatom.
• Izrađujete postere i grafike.
– S obzirom na sve manju platežnu moć, odlučila sam biti dostupna i posterima te printovima. I sama volim postere, a oni s omiljenih izložbi redovno završe uramljeni.
• Vezani ste za Italiju. Kakva je tamo situacija s umjetnošću. Je li iz Italije lakše doći u svijet?
– Uz čvrste zagrebačke korijene imam i talijanskih gena, kao i državljanstvo. Lagana stagnacija u likovnoj umjetnosti prisutna je u cijeloj Europi. Umjetnina je puno, tržiste veliko i zasićeno. Umjetnici su ili podcjenjeni ili precijenjeni. Nema više renesansnog čovjeka, ide se na šokiranje, blic efekt. Medutim, kao i uvijek, ono najbolje opstaje i ostaje zauvijek. Naravno da je lakše iz razvijenije sredine poput Italije djelovati u svijet. Postoji red i pravila koja ovdje još nisu usvojena, Italija je jedan veliki muzej.
• Što je novo u atelijeru?
– Trenutno sam malo zasićena motivima, pa u skorije vrijeme planiram izložbu portreta u mojoj maniri. Bit će zanimljivo i drugačije, redefinicija portreta.
• Planovi, izložbe, monografije…?
– Puno je planova, prvo naći veći atelijer uvjetovan velikim formatima. Što više izlagati u zemlji i inozemstvu. I naravno, sve to uz želju da slike budu voljene od ljudi koji ih gledaju.
• Vjerujete li kako umjetnost ima izglednu budućnost?
– Bez umjetnosti ne bi bilo čovjeka kao takvog. Upravo nas ona definira i stavlja na pijedestal među drugim stvorovima. Bez nje bi bili ogoljeni i siromašni duhom, tek puki razum bez emocija. Bez obzira što se umjetnost često prostituira, kritična masa estetike uvijek je prisutna od kad je čovječanstva. Ona nadoplemenjuje, ne može nestati. Mijenjaju se stilovi, ali esencija ostaje i čini nas ljudima u više dimenzija. Umjetnost ima budućnost, jer budućnosti ne može ni biti bez umjetnosti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više