Vrijeme izlazaka i povlačenja

Zar će Kurdi – najzaslužniji za poraz tzv. islamske države – biti prva žrtva pobjede?

Dvanaestog listopada 2017. pade, poput suhog lista – UNESCO, što baš i nije izazvalo neku medijsku pozornost. Donald Trump održava obećanja, mic po mic. Obećao „razdrmati“ UN pa to i čini, najprije preko kulture – a ona je zapravo najvažnija poslije atomskog oružja i trgovine. Odmah se izlasku priključio Izrael, ljut zbog prijma Palestine, pa proglašenja nekih kulturnih dobara palestinskim, potpuno nevažno kojih, ne ću se ni potruditi da ih se prisjetim. Prva, balkanska posljedica: sad se Srbijanci više ne moraju brinuti hoće li Kosovo biti primljeno u UNESCO, ne trebaju trošiti silne novce za lobiranje, podmićivanje, za „protiv“, al' ni Kosovari za „za“. Primljeni, neprimljeni više ne će biti važno. Neki treći će sigurno  zažaliti – ode lova. Uzmeš, obećaš, uzmeš i jednima i drugima, pa se suzdržiš od glasovanja. Ubuduće, a tko će dati lovu za članstvo u organizaciji („agenciji“) u kojoj nema ni Amerikanaca ni Izraelaca?

Najprije odlazak Britanije iz Eunije, Trump pozdravio, pa planirani zid prema Meksiku, unutar bivšeg(?) američkog dvorišta, pa planirano napuštanje NAFTA-e, TTP-a (Transpacifičko partnerstvo), TTIP (Transatlantsko trgovinskoi investicijsko partnerstvo), otkazivanje Pariškog dogovora o klimi, prijetnja otkazivanja sporazuma s Iranom… U međuvremenu ga je uvjetno zapravo i otkazao; čeka se odluka Kongresa. Katalonija je već učinila prvi korak prema napuštanju Španjolske, al' drugi ne će ići bez nasilja i krvi. U katalonskom slučaju posebno zabrinjava uloga različitih „sekcija“ globalne neokominterne, raznih šorošijanaca, pa, navodno, i banke jedne svjetski poznate obitelji – pa onda dvoje kriptolozi je li prva ili druga u vrhu globalističkog gremija, pri čemu su Rockefelleri tek treći. Ukoliko je ovo točno, a, nažalost, se čini kako jest, borba za katalonsku nezavisnost dobiva nove dimenzije, vrlo opasne. Škotska se sprema za drugi referendum koji nakon brexita ima veće izglede za uspjeh. Ostatak Eunije dvoji hoće li to ubuduće biti „gemišt“ s nekoliko brzina, članica prvog, drugog i trećeg, četvrtog… reda. Umjesto unutarnje sređenosti, unutrašnji kaos? Ne zaboravimo i programiranu seobu naroda s kojom je Eunija uzdrmana u temeljima, u zadnjim ostatcima kršćanskog identiteta, pa kulturnoj i inoj tradiciji, u obitelji…

Novi sukob u Iraku

Na Bliskom istoku, tamo gdje tzv. Islamska država još nije poražena, izbio je novi sukob, onaj u Iraku između Kurda i iračkih šijita nakon kurdskog referenduma o nezavisnosti (kurdska iračka „grana“). Za vlasti Saddamma Husseina načelno bi se moglo reći kako su se Kurdi sukobljavali s tada vladajućim iračkim sunitima, u već dugotrajnom aktualnom ratu sa sunitskim islamistima bili su saveznici iračkih šijita, sada je počeo sukob i s njima. Iračka vojska je ušla u tu provinciju koju su inače oslobodili Kurdi, pa i u Kirkuk (nafta!). Kurdske Pešmerge i desetci tisuća stanovnika su se zasad povukli. Ovdje je bitna spoznaja u kolikoj mjeri u ovoj akciji, pored iračke vojske, sudjeluju i šijitske milicije, uvježbavane, naoružavane pa vjerojatno i ljudstvom ojačane od strane Irana (iranski revolucionarni gardisti).

A Ameri, e oni su sada u ovom sukobu – neutralni, a nalaze se i vojnički, „savjetnički“ na obje strane. Budu li tamo i ostali, a sukob se razbukta stradavat će od „prijateljske vatre“ na objema stranama… Kurdi u Iraku su trenutno u teškoj situaciji. Protiv njih su  sudržavljani, irački šijiti, vojska i milicije, Iran (vojno nazočan u Iraku), Turska je također tamo i s vojskom, a još su Iranci i Turci za nedavna posjeta Erdoğana Teheranu učvrstili protukurdsko savezništvo. Nijemci, koji su obučavali i naoružavali Pešmerge povlače se, Eunija ne zna što bi s ovim problemom. Kao i inače! Jedino ih trenutno, što je također znakovito, podržavaju Izrael i Saudijska Arabija, inače vjerni američki saveznici. Što li će Kurdi na koncu moći odgovoriti na pitanje: je li Amerikance bolje imati kao prijatelje ili kao neprijatelje?

Trumpovo zaoštravanje odnosa prema Iranu treba gledati i u svjetlu iranske, i vojne, nazočnosti u Iraku. Nu i Rusi su se, nakon duljega vremena, dobrano zapetljali na Bliskom istoku. Na svim su „stranama“: sirijskoj, turskoj, iranskoj… poboljšavaju odnose sa Saudijskom Arabijom, surađivali su s Amerikancima u ratu protiv ISIL-a. Nije baš potpuno jasno, ali i oni su protiv kurdske neovisnosti. Zar će Kurdi koji su među najzaslužnijima za poraz tzv. islamske države biti prva žrtva – pobjede? Pišem ovo stoga što bi se od ovih zgusnutih, događaja treblo nešto naučiti, dok se odvijaju malo, samo malo, podalje.

Mato Dretvić Filakov