Pogubna koncentracija svega s hrvatskim predznakom u Srbiji (institucije, infrastruktura, novac, mediji…) u Subotici
Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom koncentracije svega s hrvatskim predznakom u Republici Srbiji u Subotici.
O pogubnoj koncentraciji svega s hrvatskim predznakom u Republici Srbiji (institucija, infrastrukture, novca, medija i dr.) u Subotici pisao sam nebrojeno puta ali se stvari ne miču s mrtve točke, naprotiv, nastavlja se ovo favoriziranje subotičkog „kruga dvojke“, valjda do potpunog kulturološkog i političkog urušenja hrvatske nacionalne zajednice ovdje. U današnjem (17. 11. 2017.) časopisu „Danas“ u Basarinoj, kao i uvijek sjajnoj kolumni čitam članak „Kvadratura kruga dvojke“ i konstatiram da se u tekstu mnoge riječi, kao i čitave rečenice mogu primjeniti na „subotički krug“, kada smo u pitanju mi Hrvati u Republici Srbiji. Zamjenite u Basarinom tekstu „krug dvojke“ sa „subotičkim krugom“ i dobit ćete tu sliku. Basara, između ostalog, kaže:
„Krug dvojke“ je metafora, deo beogradske pseudomitološke topografije, kao što su to, na primer, „Bermudski trougao“ ili „Kod konja“ i to samo po sebi ne bi bio problem da ne postoji kritična masa individuuma koji drže da je „krug dvojke“ mnogo više od toga i da biti rođen i odrasti u „krugu dvojke“ podrazumeva apriornu privilegovanost, blanko poštovanje i – posledično – političku podršku šire društvene zajednice.
Jedan tvrdokorni „dvojkaš“ potpisuje se krajnje skromno „El Grande“, a i koji je, kako sam kaže, „pravo iz keve ispao na asfalt“ i koji me kao eklatantnog „seljobera“ neprestano deponuje u mesto rođenja, ali bi „El Grande“ ipak bio samo traumatološki (ili pre psihijatrijski) problem, da vrlo slično njemu ne razmišljaju mnogi beogradski uglednici.
Treba li reći da pomenuti uglednici vrlo popreko gledaju na moje kritičke opaske o „krugovima dvojke“… (iako govorim) o jednoj krajnje provincijalnoj psihologiji koja si laska da je evropska, građanska, demokratska i šta ti ja znam, samo zato što je situirana u strogom centru prestone megakasabe…, da je sledstveno ona ta koja treba da u Srbiji vodi glavnu riječ samo zato što je rođena u „krugu dvojke“, isamo zato što malo bolje vezuje čvor na mašni i ima malo skuplji laptop od „seljoberskog“ dela populacije.
A u tome se krije tajna brze i sve ubrzanije propasti svih projekata začetih u „krugu dvojke“…
Za hrvatsku nacionalnu zajednicu u Republici Srbiji „subotički krug“ (uz to nemjerljivo siromašniji u svakom pogledu od beogradskog „kruga dvojke“), je naš Bermudski trokut, a u njemu naš „El Grande“ oko sebe okuplja samo one koji mu povlađuju (jedino mediokriteti mogu biti i poltroni), a „seljoberi“ su u Srijemu, Banatu, Beogradu, Novom Sadu, Nišu…
Nažalost, slično kao naš „El Grande“ misle mnogi hrvatski uglednici, s ove i s one strane, trče u Suboticu ili Tavankut i podržavaju, povlađuju, veličaju i finansiraju „subotički krug“, koji je potpuno otuđen od 60.000 Hrvata u Republici Srbiji. Naš „El Grande“ u Narodnoj Skupštini Republike Srbije još nijednom nije rekao da on tamo predstavlja 60.000 Hrvata, a kamoli da hrabro govori o njihovim problemima. Javlja se samo „priopćenjima“ u subotičkom listu „Hrvatska riječ“ i retkim listovima u Hrvatskoj, a na svom twitteru sebe stalno naziva „mi“)!!! I tako sve do potpunog kulturološkog i političkog nestanka hrvatske nacionalne zajednice ovdje.
Branimir Miroslav Cakić
