KulturaKrvavim tragovima by HF21/11/2017 Jezik hrvatski Otiš'o je.Ne znam kuda. Je li živ? I gdje se krije? Otiš'o je. Još vrluda. Vratio se nikad nije. Pričali su da je bio Čovjek drag i svima mio, Da za život ovozeman I za brata i nebrata Danju, noću u nevolji Žrtvovat se bio spreman. Hrvatskome rodu svom, Želio, po Božjoj volji, Sačuvati rodni dom, Proslavit ga svjetlom riječi, Svjetlom što od tuge liječi: Na jeziku hrvatskom! Da bi rodu svom pomog'o Snatrio je snova mnogo, (Što zlotvoru pravo ne bi) I da ljude u potrebi Od bolesti, mraka spasi, I da braći u Pakracu gradu Pruži makar zadnju nadu Te slobodu da proglasi. Iznenada, jedne noći Nestao je. Vratio se nije Nit će ikad više doći Zlotvor-krvnik dobro znade Da mu svjetlo on ukrade! Da mu život u noć crnu On utrnu! Nema čak ni groba svoga, Humak skroman, mali, Svijeću da mu tu zapali Branitelj i drug mu ratni I da moli višnjeg Boga, Snagom vjere, tihe nade, Za njegova vjerna sina Pokoj vječni da mu dade On i draga Domovina. I kroz ljeta, i kroz zime Krvav trag Hrvate vodi Prema miru i slobodi. A Njegovo ne spominju Čak ni ime. Kada sutra branitelji Hrvatske nam domovine I herojskog Vukovara Zapalili budu svijeće, Sjetili se ratnih zala, Sjetili se svake žrtve , (A sveta je žrtva svaka Za Hrvatsku što je pala) ZAPALITE JEDNU SVIJEĆU, Za Hrvata, za junaka: I za DOKTORA ŠRETERA! To nalažu Bog i vjera, Mrtva braća i Ovčara Hrvatskoga Vukovara! Malkica Dugeč, 4. 10. 2017., (posvećeno junaku Domovinskog rata dr. Ivanu Šreteru)