Istjerivanje Arnauta Vase Čubrilovića

Milošević je 1999. uporabio Čubrilovićev recept iz 1937.

Istjerivanje Arnauta je naziv memoranduma koji je dr. Vasa Čubrilović, srpski akademik i političar, napisao 1937. godine za Stojadinovićevu vladu. Ovaj memorandum predlaže načine za rješavanje "albanskog problema" totalnim etničkim čišćenjem Kosova od Albanaca.

Vasa Čubrilović u "zrelim" godinama

Čubrilović smatra da se može održati samo ona zemlja "koja je naseljena svojim vlastitim narodom" i da je "imperativna dužnost" države ne dopustiti da njeno važno strateško zemljište u rukama drži "nama neprijateljski i strani element". Čubrilović kritizira dotadašnju neučinkovitu srpsku kolonizaciju Kosova i predlaže učinkovitije metode fizičkog izgona albanskog stanovništva. On smatra da je osnovna pogrješka odgovornih sudionika bila to što su na "nemirnom i krvavom" Balkanu htjeli primijeniti zapadne metode u rješavanju etničkih problema. Umjesto toga, on predlaže rješenje problema na balkanski način:„Arnaute je nemoguće suzbiti samo postupnom kolonizacijom… Jedini način i jedino sredstvo to je brutalna sila jedne organizirane državne vlasti, u čemu smo mi uvijek bili iznad njih.”

Dr. Vaso Čubrilović polazi sa stajališta da je jedini učinkoviti način rješenja albanskog pitanja – "raseljavanje Arnauta u masi". Da bi došlo do masovnog iseljavanja, on predlaže sljedeća sredstva pritiska. Prvi uvjet je stvaranje psihoze. Radi toga je potrebno što prije naći agitatore, koji će agitirati za iseljavanje i pridobiti albansko svećenstvo i prve ljude od utjecaja, ili novcem ili prijetnjama.

Drugo sredstvo je pritisak državnog aparata, koji treba do krajnosti iskoristiti zakone, kako bi "što više zagorčio opstanak Arnauta kod nas". U tu svrhu, Čubrilović predlaže jugoslavenskoj vladi: globe, uhićenja, nemilosrdno primjenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje krijumčarenja, sječe šuma, puštanje pasa, gonjenje na tlaku i sva "ona druga srestva koja je u stanju da iznađe jedna praktična policija". Pored policijskih pritiska, Čubrilović predlaže i gospodarske: ne priznavanje starih tapija, obustavljanje rada na katastru, nemilosrdno utjerivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova, oduzimanje državnih ispaša, općinskih ispaša, ukidanje koncesija, poslovnih dozvola za kafiće, trgovine, zanate, oduzimanje monopolskih dozvola, istjerivanje iz državne, privatne i samoupravne službe, itd. Od sanitetskih mjera koje bi uvećale pritisak na albansko stanovništvo predlaže sljedeće: prisilno izvršenje svih propisa i po samim kućama, rušenje zidova i velikih plotova oko kuća, stroga primjena veterinarskih mjera koja će ometati izvođenje stoke na tržnice, itd. Dr. Čubrilović također predlaže i pritisak na vjeru: šikaniranje svećenstva, krčenje groblja, zabrana mnogoženstva i nemilosrdna primjena zakona da i ženska djeca moraju pohađati škole.

 Pored državnog pritiska, Vasa Čubrilović napominje da i "privatna inicijativa u tome pitanju može mnogo učiniti". On predlaže da se kolonistima podijeli oružje i da se na Kosovu započne četnička akcija. Dalje predlaže izazivanje sukoba Crnogoraca s Albancima u Metohiji i izazivanje lokalnih buna koje bi bile "krvavo ugušene najefikasnijim sredstvima", ne toliko vojskom koliko kolonistima, crnogorskim plemenima i četnicima. Pored navedenih sredstava pritisaka na civilno stanovništvo, Čubrilović predlaže još jedno sredstvo "koje je Srbija vrlo praktički upotrijebila poslije 1878. godine – tajno paljenje sela i arnautskih četvrti po gradovima."

Čubrilovićev memorandum Stojadinovićeva vlada nije mogla u cijelosti provesti u djelo zbog tadašnje ekonomske i vanjskopolitičke situacije. Njegovu primjenu je trajno zaustavio travanjski rat i slom Kraljevine Jugoslavije. Zbog toga je ostao u arhivama i za njega godinama nitko osim malog broja ljudi nije znao. Čubrilović je slične ideje, odnosno plan koji bi trebao obuhvatiti sve neslavenske narode Jugoslavije, godine 1944. ponudio novim komunističkim vlastima. Plan je službeno odbačen kao nekompatibilan s komunističkom ideologijom. Čubrilović je usprkos tome primljen u KPJ, ali je spis Isterivanje Arnauta "izbrisan" iz njegove službene biografije. Međunarodna javnost je za spis prvi put doznala 1960-ih, kada se njega dokopao Enver Hoxha, tadašnji komunistički vođa Albanije te ga koristio u propagandne svrhe. Službene jugoslavenske vlasti su opovrgnule njegovo postojanje, ali je počeo kružiti među povjesničarima.

Jugoslavenska javnost je za Isterivanje Arnauta prvi put čula kada su neki njegovi dijelovi u siječnju 1988. objavljeni u beogradskom listu Borba, a nešto kasnije i u zagrebačkom časopisu Start. Tada je izazvao skandal jer je njime načeta reputacija ne samo uglednog povjesničara, nego i nobelovca Ive Andrića koji je navodno 1930-ih podržavao Čubrilovićeve planove. Tekst je kasnije bio često navođen kao jedan od osnovnih dokumenata velikosrpske ideologije u XX. stoljeću, odnosno podloga za metode koje su za vrijeme raspada Jugoslavije srpske vlasti koristile u svrhu etničkog čišćenja Albanaca, Muslimana i Hrvata. Neki autori smatraju da je Čubrilovićev plan o progonu Albanaca s Kosova ostvaren 1999. godine pod nazivom Operacija Potkovica.

Dr. Vaso Čubrilović (Bosanska Gradiška, 14. siječnja 1897. – Beograd, 11. lipnja 1990.) je bio srpski akademik i povjesničar. Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Sarajevu. Za vrijeme gimnazijskih dana upoznao se sa Danilom Ilićem, i postao član organizacije Mlada Bosna. Bio je sudionik u atentatu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. srpnja 1914. godine u Sarajevu. Zbog njegove maloljetnosti, sud ga je poštedio smrtne kazne i osudio na 16 godina teške tamnice, koju je izdržavao u Sarajevu. Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije, krajem 1918. oslobođen je i odlazi u Srbiju. Po završetku rata, diplomirao, a kasnije i doktorirao povijest na Beogradskom sveučilištu. Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu od 1930. godine. Na tom mjestu, sa kraćim prekidima za vrijeme rata, ostao je punih 40 godina. Dana 7. ožujka 1937. objavio je svoje djelo "Istjerivanje Albanaca"

Po izbijanju rata i nestanka Jugoslavije, počeo je propovijedati antinjemačku propagandu, odbio da prihvati mjesto na Beogradskom sveučilištu za vrijeme okupacije, pa je zato uhvaćen i odveden na Banjicu. Pušten je krajem 1943. godine i ostao je u Beogradu. Po formiranju prve privremene vlade DFJ, kao ugledni znanstvenik, zauzeo je mjesto ministra poljoprivrede (1945). Prestao je biti član Zemljoradničke stranke i prihvatio je liniju NKOJ-a i postao član KPJ krajem 1945. Po oslobođenju Beograda, Vaso Čubrilović je postao dekan Filozofskog fakulteta umjesto akademika Veselina Čajkanovića, kome je Sud časti grada Beograda oduzeo tu funkciju. Također je bio i član Komisije za obnovu sveučilišta i inspektor za Filozofski fakultet.

Po formiranju Vlade FNRJ, Vaso Čubrilović je bio ministar poljoprivrede (1945.-1946.) i ministar šumarstva (1946.-1950.). Osnivač je Balkanološkog instituta u Beogradu 1970. i bio je redovni predavač na katedri Povijesti Jugoslavije, zajedno sa njenim osnivačem dr. Jovanom Marjanovićem. Dobitnik je „Oktobarske nagrade“ i „Sedmojulske nagrade“. Čubrilović je sebe smatrao Jugoslavenom  tj. Srbohrvatom, za razliku od svog brata Veljka koji se smatrao Srbinom.

Teo Trostmann