Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Torcidaši bili boju zamijenili crnom

Beogradska 'ljubavna' makljaža

 
 
Baš sam nešto dvojio: je l' bi bilo bolje tu makljažu u Beogradu na nogometnom stadionu predstaviti kao kozeriju, il' kao obavještajni igrokaz, špijunski krimić. Kad se među komentatorima makljaže na južnoj tribini Partizanovog stadiona, za derbija s Crvenom zvijezdom, pojavio „glasnogovornik“ stare“ Udbe Boža Spasić, bilo mi je jasno kako tu udbaški Vrag ima svoje prste, te će se „događaj“ pripisati hrvatskim obavještajnim službama, preciznije Hrvatima, pa i kao napad na „samodržca“, osim ostaloga. Eto ipak krimića. Dodane su u međuvremenu i izdajničke crnogorske službe. Još kad se doznalo kako se mlatilo nekoliko Hrvata s viškom mesa, a očitim manjkom mozga – sve se samo bistrilo. A borilo se navodno za „štangu-šipku“ iz ograde iza koje borave huliganski primati na Partizanovom jugu, a koja je huligansko-mafijaško žezlo, kao „kraljevsko“. Tko vlada tom „šipkom“ taj je „car“. Ma kao da je scenarij pisao neki Boža, dok mu je udbaški mozak radio „sto na sat“.  
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/12/partizan-zvezda-19627-800x533.jpg
Pazi sad: domaćih, srbijanskih aktera tu je malo, skoro ih ni nema – osim kao mase. Osim, opet, nekog novog „zemunskog klana“, ali taj je podrijetlom iz Crne Gore, neki „škaljarski“ kako ga sada nazivaju. Domicilne, crnogorske „škaljare“ Crnogorci su u međuvremenu „poapsili“. (Škaljar, toponim u Boki). Doda li se poznata činjenica kako je „i otac i majka“ zemunskih kriminalnih klanova svojedobni gradonačelnik Zemuna Vojka Šešelj, priča se „usložnjava“. Mogla se, doduše, odavno pojednostaviti, ali… Prateći naime te razne događaje u Srbiji, od ranih devedesetih, pa eto do danas, osobito u Beogradu, kao da sve zlo, kriminal, ubojstva, veze politike i kriminala, „petooktobarski“ puč protiv Miloševića, ubojstvo srbijanskog premijera Đinđića… dolazi iz – Zemuna. Ispada kako Srbijanci ne znaju sa Zemunom, tamo je političko-kriminalni „kancer“ koji ih „razjeda“, pa bi se, možda, riješili zla – da „dite vrate materi“. Mnijem: da smo tamo, ne bi bilo „zemunskog klana“. Kako nismo, imaju taj klan. Pa, malo, malo, pa harači Beogradom. Ne skupljaju harač Turci već Zemunci.
 
U „krimiću“ na početku bili i po jedan Grk i Rus, te čak šezdesetak(!) Bugara (Makedonaca, tko će ga znati). Grk i Rus su razočarenje, pa su ispali već na početku priče, valjda zbog one srbijanske sentencije iz Prvog rata: Koga Rusi brane, a Grci hrane, naj..b'o je. Ali toliki Bugari, kako su oni toliki nestali, ostat će tajna.
 
„Ustaše križari“ u Srbiji!
 
Priklopi li se u aktualnoj beogradskoj stadionskoj makljaži prijeteće ubojito pismo koje su iz Njemačke poslali neki „ustaše pavelićevci“, pače i „križari“ Aleksandru Vučiću, pristiglo dok je on boravio na Kubi kod „brace“ Castra – sve se poklapa, pa udbaški roman u nastavcima može početi teći. To ustaško „ljubavno pismo“ Aleksandru Vučiću poprilično je nepismeno, naročito „ustaški“. Valjda su nasljedniku Bože Spasića ponestali školovani lektori koji su onomade kad je stari Boža pisao ubojite hrvatske emigrantske novine, kažu i knjige, kao pripreme za likvidacije Hrvata po inozemstvu, a bit će i doma, bili pri ruci.
 
Stari Boža Spasić je glasnogovornik „mrtve“ Udbe, priča, laje, pa muti vodu razbacuje se njenim još preostalim blatom – a ima ga i ohoho u beogradskim arhivima. Glavni šute k'o zaliveni i miruju u mirovini. Inače je onodobni organizator ubojstava „ustaša“ i „Šiptara“ – za ubojstvo Envera Hadrija 1990. U Bruxellese lani je u Belgiji i doživotno osuđen. Al' „zabole ga“ za to. On je bio samo „pisac“ Udbe, glavni smutljivac, a drugi su izvršavali – svatko je pritom „kokao“ svoje.
 
Uskoro će izbori u Srbiji
 
Izbori će uskoro u Srbiji, beogradski svakako, a ni oni drugi, parlamentarni, da parafraziram Miloševića kao što ga je parafrazirao i njegov šegrt, sad Vučićev – Ivica Dačić, „nisu isključeni“. Koliko je meni za vidjeti uvijek je u predizborno vrijeme Vučić „ugroženiji“ u Srbiji nego li što je svojedobno bio u okupiranoj Glini. Nešto, netko ga hoće čim mu popularnost malo klizne prema dolje. Sigurno vam djeluju glupo „ustaše križari“ u Srbiji(!), ali to je klasično podmetanje „tuđe zastave“, može i mine, pa kad im se dodaju onih, čak šezdeset, Bugara, valjda vam je, čitatelju krimića, jasno tko to prijeti „samodršcu“ Aleksandru. Tako se „beru“ predizborni bodovi.
 
Nekoliko poveznica, potočića, treba još nekako ugurati u romančić, rijeku. Prvi je kako su ovi premlaćeni budalaši grlili oklopljene srbijanske žandare k'o brižne očeve, dok su ih oni premlaćene, brižno, izvodili sa stadiona. Umjesto da ih još usput dobro namlate. Drugi je samohvala predsjednika Partizana Milorada Vučelića kako je nedavno odigrana utakmica između Partizana i albanskog Skenderbega u apsolutnoj, skoro nezamislivoj, ljubavi i „bratstvu-jedinstvu“. Može se, znači, kad se hoće. Treći je, kaže Boža Spasić, i drugi, kako su se neredi trebali „preliti“ na ulice, sad kao „zvezdaško-partizanska“ makljaža i sve što s njom ide. Manjka još i detalj o kojemu po mraku interneta govori, slabašna, srbijanska oporba, naime kako Vučić suvereno vlada i navijačkim bandama. Treba nam još i nogometni menadžer, po mogućnosti „Hercegovac“. Tu je, spominje se baš takav, te i poveća količina droga, koje su navodno također u igri. Čini se kako sastojaka za dobar balkanski krimić ne manjka. A onda, kako stvari dok ovo „kljucam“ po tastaturi, stiže, trenutni, „sretni završetak“ – ma sve je to samo kriminalni obračun bandi iz „regiona“ koje žive u nikad većem „bratstvu i jedinstvu“ koje je zaostalo još od Udbe dok su Bože Spasići i njeni pripadnici iz „naroda i narodnosti“, bili u punoj snazi. U „regionu“ ništa novo.
 
Hrvatski tamni odsjaj
 
Najlošije je u ovom „krimiću“ prošao – Split. Ove momčine su ga ocrnile uzduž i poprijeko, „bilu“ premazali crnom bojom. „Proslavili“ su nas i malo šire, dosad su to činili čisti nogometni huligani, a sad se huliganska pošast proširila i na druge športove. Buni se i prijeti im Torcida, valjda zato što su joj oteli medijski primat. Nego vidi ti srbijansku policiju, mam je uhitila  huligane, naša još nije riješila ni travnati kukasti križ s Poljuda, a već treći ministar u njoj stoluje. Huliganstvo na stadionima ne jenjava, a i iz zraka je jasno kako u njegovu poticanju sudjeluju s jedne strane vanjske obavještajne službe, a s druge kriminalne bande. Osobito se unižava i uništava hrvatska nogometna reprezentacija… Tamna strana Mjeseca.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Hrvatska u razdoblju graha

HF

Medijsko-udrugarske projosipovićevske smicalice i varke

HF

Civilizacija mira, ljubavi i suradnje protiv civilizacije smrti

HF

Milan Basta se hvalio klanjem Hrvata

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...