Poučavanje u školi zahtijeva visok stupanj intelektualnoga angažmana nastavnika
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
Dr. sc. Ines Vlahović i suradnici, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Suvremeni koncept kurikulnoga pristupa informatičkome obrazovanju treba biti usmjeren na rani razvoj kompjutorski-prijateljskog (computer-friendly) senzibiliteta te logičkog i apstraktnog načina razmišljanja. Razmotrimo neke aspekte takvoga pristupa informatičkome obrazovanju u školi. Primjena računala ili šire ICT-a (informacijsko-komunikacijske tehnologije) postaje sve važniji alat u svim djelatnostima gospodarstva i društva te će predstavljati jedan od temeljnih stupova buduće uspješnosti pojedinca, gospodarstva i društva. Međutim, taj moćan i nezamjenjiv alat u rukama znalca bit će toliko uspješan koliko će poznavati i široko područje temeljnoga znanja i primjene znanja u kojemu će se taj alat koristiti kao i razvoj budućega računalnog načina mišljenja (computational thinking).
Ines Vlahović
Interaktivni nastavni sadržaji uz pomoć uporabe novih ICT-tehnologija mogu znatno pospješiti metode poučavanja u prirodoslovno-matematičkim i društveno-humanističkim predmetima. Razvoj interaktivnih obrazovnih sadržaja ukazao je na izgradnju sasvim novih metodičkih pristupa učenju, koji omogućuju učeniku više samostalnoga rada u školi, ali i kod kuće. Novi pristupi u organizaciji suvremenih oblika nastave utječu na veću motiviranost i zainteresiranost učenika za učenje, razvijaju učenikovo samopouzdanje i izgrađuju svijest o sebi, unaprjeđuju ravnopravne odnose za rad u skupinama i osposobljavanju učenika-pojedinca za samoučenje i samovrjednovanje svoga znanja, a što je osobito važno za razvijanje svijesti o vlastitim znanjima i stečenim kompetencijama te o važnosti cijeloživotnoga učenja. Međutim, uloga učitelja, nastavnika i profesora i dalje ostaje ključni čimbenik uspješnosti školske nastave u kojoj kompjutorski alat samo povećava uspješnost rada s učenicima, što ističe i sam – kompjutorski i te kako osviješten – Bill Gates.
Uvođenjem suvremenih obrazovnih tehnologija u nastavni proces pružamo mogućnost učenicima da usvoje višu razinu vještina, da razviju razmišljanje te bolje shvate i prihvate znanstvene koncepte. Takva nastava pomaže učenicima da svoja znanja i vještine koriste na kreativan način. A kada odrastu, tako obrazovani bit će više sposobni istraživati i kreirati promjene u društvu. Uporaba informatičkih sadržaja u nastavi može se vrlo dobro iskoristiti kao istraživačka podloga usmjerena na razvijanje znanstvenoga poimanja svijeta i sve veću uporabu prirodnih zakonitosti u životnoj zbilji.
Dobro oblikovani multimedijski i didaktički materijali za učenje odlikuju se s najmanje tri svoje važne osobine. Oni skraćuju vrijeme potrebno za učenje i postižu veći učinak učenja. Pogodni su za samoučenje izvan nastave, odnosno u vrijeme kada to učenicima najviše odgovara. Također je važno što tada učenici vlastitim tempom i sebi primjerenim načinima rada stječu određena znanja. Sve veća uporaba edukativnih tehnologija ima pozitivan utjecaj na školski uspjeh i trajniju razinu, kvalitetu i primjenu naučenih znanja. Svakako da takvo učenje treba uvažavati individualne potrebe, mogućnosti i interese učenika, a naglasak je na iskustvenome učenju i istraživačkim aktivnostima.
Poučavanje u školi zahtijeva visok stupanj intelektualnoga angažmana nastavnika. Jedino kvalitetan nastavnik, koji dobro poznaje suvremene spoznaje i koji zna kako će ih uključiti u vlastitu nastavnu praksu, može dobro organizirati nastavni proces, može na zanimljiv, kreativan i inovativan način dobro prezentirati nastavne sadržaje svojim učenicima. Dobar nastavnik svoje učenike uvijek stavlja u središte nastavnoga procesa, za njih priprema i organizira zanimljive i dinamične interaktivne oblike rada i podupire njihovo aktivno učenje. To vrijedi za sve predmete i sadržaje poučavanja, a posebno je zahtjevno u pogledu Informatike.
Danas mnogi učenici imaju kod kuće računala, pametne telefone, digitalno upravljane uređaje i slično pa nastava ne bi trebala biti bazirana isključivo na opremljenosti škole. No, učenici iz obitelji skromnijega imovinskog stanja, koji nemaju kod kuće adekvatnu računalnu opremu, u tome su u podređenome položaju. Taj bi problem trebalo sustavno riješiti, npr. cjelodnevno otvorenim računalnim učionicama i nagrađivanjem tabletima učenika iz obitelji skromnijega imovinskog stanja. A i cijene tableta koji potpuno zadovoljavaju potrebe informatičke edukacije toliko padaju da opremiti učionicu tabletima već danas odgovara cijeni nekoliko desktop računala.