Darko Milinović bacio rukavicu Andreju Plenkoviću
• Četvrtak je bio jako važan dan. Opravdano uplašeni ribari iz Savudrije i Umaga bili su na sastanku s ministrom poljoprivrede Tomislavom Tolušićem i nakon sastanka odisali su optimizmom. Poslije sastanka svi su ponavljali da su zadovoljni sastankom, a na dodatno pitanje što pod time misle, dodali su da je to obećanje u Zagrebu da je "crta sredine crta razgraničenja između Hrvatske i Slovenije" te da će se svi eventualni nesporazumi rješavati dijalogom budući da se samo tako može doći do mirnog rješenja. Meni ovo nije razlog za smirenje istarskih ribara. Svi ćemo biti smireni tek kada doslovno hrvatska policija zarobi slovenski policijski brod i slovenske ribare kada prijeđu crtu sredine u Savudrijskoj vali, i kada slovenski policijski policijski brod bude dotegljen u hrvatsku luku. Poznavajući slovenske aspiracije sve ostalo su samo pusta obećanja.
• Zašto službena Ljubljana ne će uspjeti, bez obzira tko stoluje u Banskim dvorima? Zato što smatra da joj pripadaju četiri petine zaljeva. To je previše i za vladajuću hrvatsku političku elitu. Za tzv. kontaminiranost arbitraže između Hrvatske i Slovenije nije samo kriva Slovenija, nego je to i veliki poraz Europske unije. Tim činom zauvijek je „kontaminiran“ instrument rješavanja graničnih sporova unutar EU-a, čime je Unija izgubila jednu od egzistencijalnih poluga za svoju politiku na ovome dijelu Europe, jer se Bruxelles nadao da će takvim arbitražama riješiti i ostale teritorijalne sporove na zapadnom Balkanu.
• Kakvo je stanje na terenu, u Savudrijskoj vali? Hrvatska policija ne tjera slovenske ribare, dok slovenska policija prijeti kaznama hrvatskim ribarima. Nadalje, ratoborni slovenski šef diplomacije Karl Erjavec prijeti, što će mu se uskoro osvetiti: „Hrvatska policija krši slovensku suverenost, nedopustivo je da strani državni organ bez dozvole u našem moru provodi određene aktivnosti“. Dok naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova pomirljivo odgovara: „Republika Slovenija nema pravo primjenjivati svoje propise na području Republike Hrvatske, provoditi bilo kakve postupke protiv hrvatskih ribara niti naplaćivati novčane kazne“, slovenski političari – svi odreda – ponašaju se bahato i nekulturno. Erjavec otvoreno najavljuje kako Slovenija ne će dati svoju privolu na ulazak Hrvatske u Schengenski prostor niti u OECD, što je dobro. Kao što je pogriješio kada se hvalio da će presuda Arbitražnog suda biti u korist Slovenije, i ove sadašnje prijetnje pokazat će slabost Ljubljane, a prednost Zagreba. Bez obzira što nam trenutačno ni najmanje nije naklonjena Njemačka i njezini sateliti u EU-u. Tako njemački portal Lübecker Nachrichten prijeti: "Ako Hrvatska bude dugoročno odbijala prihvatiti i provesti arbitražnu odluku, prijeti joj tužba pred EU-ovim sudom". To je na tragu izjave bivšega slovenskog ministra prometa i stručnjaka za trgovačko pomorsko pravo, Marka Pavlihe, koji je izjavio za Slovenski radio da slovenske vlasti, kao o krajnjem pravnom sredstvu, trebaju razmišljati o tužbi protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije u Luxembourgu. Bez obzira što je Europski sud ograničenih nadležnosti te je ovlašten odlučivati samo o onim pitanjima o kojima ga izričito ovlašćuju Osnivački ugovori Europske unije.
• Flamanac i katolik barun Koen Lenaerts rođen je 20. prosinca 1954. u Mortselu južno od Antwerpena. Profesor je europskog prava na Katoličkom sveučilištu Leuven i predsjednik Europskoga suda pravde od 8. listopada 2015. Osim u belgijskom Leuvenu, studirao je i u SAD-u, na Harvardu, imao je Fulbrightovu stipendiju, a 1979. magistrirao je javnu upravu (MPA) u školi John F. Kennedy na Sveučilištu Harvard. Član je Upravnog odbora Instituta za komparativno javno i međunarodno pravo na Institutu Max Planck u Münchenu. Godine 2010. postao je počasni majstor klupa unutarnjeg hrama u Londonu. Titulu barun nosi od godine 2004. Zašto toliko o Lenaertsu? Zbog njegove izjave ljubljanskom Dnevniku o arbitražnom (ne)sporazumu: "U sporazumima postoji odredba da države članice mogu pred sudom iznositi tužbu jedne države protiv druge. One to moraju učiniti sporazumno i ako se dogovore da će s time na sud, onda to mogu učiniti. Tužbe članica pred sudom u Luksemburgu vrlo su rijetke". Tom izjavom kako nitko nema pravo niti motiv da prisili Hrvatsku na izdaju svojih nacionalnih interesa, nadam se da će i rijetkima u Hrvatskoj otvoriti oči i da će se napokon prestati zalagati za Sloveniju.
• U Savudrijskoj vali ovoga je časa najmanje šest policijskih brodova što je, kažu, itekako dovoljno za zaštitu morske granice. Dok nas policijski brodovi čuvaju, neki bivši diplomati nas – izdaju. Bivši hrvatski veleposlanik u Ljubljani, Ivica Maštruko, relativizira slovenski terorizam u Savudrijskoj vali i raspreda kako nema potrebe svađati se zbog nekoliko riba. Evo što Maštruko kaže: »Hrvatska se ponaša kao noj koji zabije glavu u pijesak« i dodaje: »Nerazumljivo mi je da je Hrvatska jako zadovoljna rezultatima presude, pa i Plenković je rekao da je 90 posto prihvatljivo za nas, a sada tu povoljnu presudu ne prihvaća. Nelogično mi to zvuči, čini mi se da je to i zbog nekakve političke sujete za koju ne vidim da će imati pozitivni rezultat.« Ako je i od nekadašnjega jugoslavenskog ambasadora, previše je.
• Dolazak Krešimira Macana za savjetnika Andreja Plenkovića nekako me podsjeća na propali pokušaj Zorana Milanovića kada je skupo angažirao Alexa Browna i – izgubio na izborima. Još sam uvjereniji u ovu svoju skepsu nakon Macanove bahate izjave da je došao pomoći Plenkoviću ne samo za 9.000 kuna neto mjesečno, nego da mu pomogne „pokušati mijenjati Hrvatsku“. Ako nam čovjek, koji je najpoznatiji po izmišljanju anketa, želi „mijenjati Hrvatsku“, onda smo svi mi jadni koji u njoj živimo.
• Darko Milinović mi se, u političkom smislu, već dulje vrijeme sve više sviđa. Posebice sada kada je podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika ličko-senjskog HDZ-a, čime je izrazio nezadovoljstvo kadrovskom politikom koja se provodi u županiji. Drugim riječima, suprotstavio se Andreju Plenkoviću i njegovoj politici „promjene Hrvatske“. Opravdano mu je zasmetalo što je čelništvo HDZ-a na čelu Upravnog vijeća NP Plitvička Jezera postavilo čovjeka koji nije iz te županije. "Ne možemo se složiti s činjenicom da nitko iz županije ne može biti na čelu upravnog vijeća Sjevernog Velebita. Ne mogu se složiti s činjenicom da na čelu Parka prirode Velebit ne može biti nitko iz županije nego su to sve ljudi iz Zagreba", poručio je Milinović Plenkoviću. Milinovića su podržali svi njegovi ljudi iz županije. Na redu je Plenković, koji za sve zna već 15 dana. Da ovo nije običan Milinovićev hir pokazat će se uskoro. Bez potpore Milinovića Plenković ne može mirno vladati. Zato me iznenađuju izjave predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića i ministra Tomislava Ćorića da popularni Dado nije u pravu, jer da su se oni tobože rukovodili stručnošću kod izbora čelnog čovjeka UV NP Plitvička Jezera. Po meni je to najobičnije dolijevanje ulja na vatru.
Darko Milinović
• Malo tko zna da Ministarstvo kulture ima „nacionalnu strategiju“. Još manje zna da postoji „Nacionalna strategija poticanja čitanja za razdoblje od 1917. do 2022. godine“. No, ima ovaj drugi napisani dokument na mrežnim stranicama (http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/NAJNOVIJE%20NOVOSTI/a/NSPC%CC%8C.pdf), što bi trebalo biti dobro, ali nije. A nije dobro zato što u tom dokumentu na 43 stranice teksta u 'napomeni', prije Uvoda, piše i ovo: »Izrazi koji se koriste u ovoj Strategiji, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod«. To je na mala vrata ugurano protuživotno tumačenje rodne ideologije. Tko je to podmetnuo, treba istražđiti.
• Nakon izjave Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a o Istanbulskoj konvenciji oglasili su se etnobznismeni raznih boja i u vodstvu HAZU-a na čelu sa Zvonkom Kusićem te našli zagovornike njihova nauma da unište hrvatski obrazovni sustav i podrede ga svojim sitnim interesima. Prije svega javio se Boris Jokić, momak koji je kao pravoslavac skoknuo do protestantske Engleske i tamo obranio doktorsku radnju o vjeronauku u katoličkoj Hrvatskoj. Neposustali Jokić pozvao je prestrašenog akademika Kusića da se javno i nedvosmisleno ogradi od takve izjave Akademijina Znanstvenoga vijeća. Usput je dodao dobro nam znane laži kako su njegovi dokumenti Cjelovite kurikul(ar)ne reforme (dakako, on već u nazivu ne koristi hrvatski termin 'kurikulni') izrađeni „na temelju znanstvenih spoznaja“ i da „ne nameću niti uvode određene ideologije". Kako se radi o organiziranom i orkestriranom pokušaju uništavnja hrvatskoga obrazovnog sustava, oglasile su se i neke marginalne ali interesne skupine i političke stranke od po dvoje-troje članova i podržale Jokića, no one nisu vrijedne komentiranja.
• U Maglaju su prije nekoliko dana zapaljene zastave hrvatskog naroda u BiH. Zapaljene su hrvatske zastave i na zgradi Hrvatskog doma u Kraljevoj Sutjesci kod Kaknja, te iscrtan ljiljan, simbol tzv. Armije BiH, čime se straši Hrvate povratnike da se ne vraćaju. U isto su vrijeme osumnjičeni za ubojstvo Vlade Šantića pušteni na slobodu.
• Republikanski kongresnik i nekadašnji gradonačelnik Daytona, Michael R. Turner, poslao je pismo američkom državnom tajniku Rexu Tillersonu i u njemu naveo kako strahuje za ugroženost mira postignutog u Daytonu 1. Usto je predložio potpisivanje svojevrsnog Daytona 2. „Sada je ključni period za regiju i SAD mora ponovno preuzeti vodstvo i pomiriti suprotstavljene strane“, naveo je Turner u pismu. Turnerovo pismo dolazi nakon pritiska Berlina na Hrvate da se u novi Daytonski sporazum ugradi njemački plan stvaranja građanske Bosne i Hercegovine, što bi dovelo do još veće majorizacije Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda. Stoga je za pohvalu što je Kongres SAD-a zatražio od State Departmenta podatke o ruskom utjecaju u BiH, Srbiji, na Kosovu i u Makedoniji. Posebice nakon što je Sputnjik, Putinov propagandni medijski servis, za novi 'Dayton' objavio da je izravno usmjeren na razbijanje Republike srpske.
• Ovako Inoslav Bešker valja gluposti o tomu tko su Hrvati u BiH: »Bosna i Hercegovina Hrvatsku tangira po mnogim osnovama. Obično se, kao prva, spominje hrvatska „dijaspora“ u njoj. Dakako da to nije nikakva dijaspora, nisu se Hrvati iseljavali iz Hrvatske u Bosnu ili u Hercegovinu, zadržavši svoje putovnice. Posrijedi je autohtono stanovništvo, doseljeno odnosno asimilirano toliko davno da ni na koji način ne može biti riječi o nekim (dija)spornim došljacima. To su građani koji su, u povijesnom procesu, sebe identificirali kao Hrvate, etnički, dobar dio i nacionalno (za razliku od hrvatskih manjina u drugim susjednim ili bliskim zemljama, koje su hrvatske etnički, ili samo jezično, nipošto nacionalno; samo u Bosni i Hercegovini te, nešto manje, u Srbiji su pripadnici hrvatskoga etničkog korpusa, nazočni ondje stoljećima, zahtijevali i dobili i hrvatsku putovnicu, rezervnu a korisnu).« Puno je tu izrečenoga što ne stoji. Nekako ispada da je za Beškera BiH neki zamjenski oblik propale a njemu tako drage Jugoslavije.
• Znano je kako Srbi znaju lagati, ali je poznato kako znaju i tuđe krasti, pa su tako ukrali i naslov sa spomenika ubijenim Muslimanima-Bošnjacima i trojici Hrvata, koje su u srpnju 1995. u Srebrenici i okolici pobili vojnici JNA i srpske paravojske. Ukradeni naslov nalazi se na spomeniku na groblju u Potočarima. Taj su natpis doslovno prepisali na spomenik u Paulin Dvoru kod Osijeka. I nije ih stid. http://saff.ba/spomenik-srpskim-zrtvama-u-paulin-dvoru-kod-osijeka-srbi-prepisali-reisovu-dovu-sa-spomenika-u-potocarima/