Ni na nebu ni na zemlji

Plenkovićeva dvojba: smjene ili ujedinjenje svih snaga na skorim izborima

 

 

• Gdje smo danas? Gdje se danas Hrvatska nalazi? Na Balkanu, središnjoj Europi, južnoj Europi, istočnoj Europi, Podunavlju, Mitteleuropi, Sredozemlju…? Možda se nalazi u Europskoj uniji. Tu dolazimo do pitanja što je danas Europska unija? Savez svih članica ili savez u kojem dominiraju najjači: Njemačka i Francuska? Zašto postavljam ova neka pitanja? Zato što malo tko u Hrvatskoj danas zna gdje se mi Hrvati trenutačno nalazimo. To nam ne može reći niti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a niti naši eksponirani političari poput Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića, Tomislava Karamarka, Vesne Pusić ili Bože Petrova. U zadnjih devet mjeseci Hrvatska je postala eksperiment od kojega je ostala samo mučnina. Krupni kapital, Udba, lijeva struja u Crkvi (napadaju me kada napišem „crvena“ struja Katoličke Crkve), Washington, Berlin, London, Pariz, Moskva, Bruxelles… vladaju nama, a mi im se ne možemo oduprijeti. Izuzimajući sve grijehe i minuse Tomislava Karamarka, ostaje gorak okus da je čovjek uništen i izbačen iz politike ne zato što je nešto kriv ili što je nešto radio na granici kriminala, već zato što je najavio provesti ono bez čega nema Hrvatske. Najavio je provesti lustraciju i kako napokon, zbog „higijene“, moramo početi provoditi Rezoluciju Vijeća Europe 1481 iz 2006. godine. On je to slikovito i pravilno najavio kako se trebamo jednako odnositi protiv sva tri totalitarizma: komunizma, fašizma i nacizma, što ga je koštalo političke karijere. Ugovor tadašnje njegove djevojke i prijateljice s MOL-om nije kazneno djelo, nego klasični poslovni odnos. Da se kod Karamarka radilo o običnoj smjeni i čistki bez argumenata potvrđuje i najnoviji napad na HDZ i Milijana Brkića (Karamarko je nakon povlačenja njima trenutačno nebitan) zbog pozajmica. Ni tu nema ništa protuzakonitoga, i tu je u pitanju najobičnije zaduživanje jedne političke stranke. Kolika će biti kamata, prije svega ovisi o pregovaračima i osjećaju davatelja pozajmica koliko može ucjenjivati i pritiskati primatelja pozajmica.

NE  LUSTRACIJI

• Nakon Hrvatske, važno je i kamo ide HDZ, kao politički pokret koji je najzaslužniji za obnovu hrvatske državnosti. Andrej Plenković za koji dan postaje predsjednik HDZ-a. Iako sam načelno protiv toga da nam netko sa strane, izvana, nametne predsjednika najjače hrvatske političke stranke, sada treba razmišljati u tim i takvim novonastalim okolnostima. Što je Plenkoviću raditi nakon 17. srpnja? Ujediniti sve raspoložive snage za izbore ili odmah početi sa smjenjivanjima onih koji nisu njegovi. Prema onome kako je ovih dana iza svjetala pozornice govorio, navodno ne će odmah početi sa smjenama. Bude li tako, bit će bolje za HDZ, a i za Hrvatsku.

 

• Crveni ogranak HND-a na HTV-u ne miruje. Naprotiv, ratuje na stari dobro nam znani partizanski način. Priopćio je da je zgrožen najnovijim priopćenjem Hrvatskih novinara i publicista (HNiP) nazvavši ga “primitivnim medijskim linčem novinarke i urednice Hrvatskog radija Ljubice Letinić”. Još su bez imalo stida pridodali da ih to „neugodno podsjeća na vrijeme jednostranačkog jednoumlja od prije 40-ak godina“, što je klasičan oblik zamjena teza. Priopćenje je, uz ratobornu predsjednicu HRT-ova ogranka Sanju Mikleušević Pavić, potpisao i uvezeni predsjednik HND-a Saša Leković.

 

• Ana Benačić je na portalu američke N1 TV (http://hr.n1info.com/a134755/Vijesti/Od-Hrvatskog-radija-3-do-Hrvatskog-krugovala-3.html) branila novinarku HRT-a Ljubicu Letinić, inače ženu protuhrvatskog novinara Novoga lista Borisa Pavelića. U svoj obrani dobitnice nagrade jugo-HND-a (Hrvatsko novinarsko društvo) Benačić je redom pisala o svima onima koji će voditi nove hrvatske emisije na Trećem programu Hrvatskoga radija umjesto onih koji su dosad vodili jugo-emisije na tom istom programu. Zanimljivo je njezino pisanje o hrvatskom esejisti, publicisti, književnom teoretičaru, povjesničaru i kroatistu Vladimiru Lončareviću. O Lončareviću je Ana Benačić ovako napisala: „Kako doznajemo, umjesto emisija Ljubice Letinić ići će emisija o kršćanskoj duhovnosti, 'Duhovni profili', pod palicom Vladimira Lončarevića, nekadašnjeg zaposlenika Ministarstva javnih radova krajem devedesetih, kada postaje i pomoćnikom savjetnika Predsjednika Republike u Uredu predsjednika Franje Tuđmana. Ranije je uređivao "Obnovljeni život", časopis za filozofiju i religijske znanosti Filozofsko teološkog instituta Družbe Isusove, a surađivao je na antologijama "Hvaljen budi, Gospodine moj: sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu" i "Krist u hrvatskom pjesništvu: antologija duhovne poezije od Jurja Šižgorića do naših dana", a doktorirao je na temi hrvatskog katoličkog pokreta: Književnost i hrvatski katolički pokret (1900. – 1945.).“ i pritom ono najvažnije prešutjela. A prešutjela je da je taj isti, sada njoj nepodobni Lončarević, bio i savjetnik dvaju crvnih predsjednika, Stjepana Mesića za politički sustav, i Ive Josipovića za unutarnju politiku od 2010. do 2015.

Vladimir Lončarević

 

• Iz Buenos Airesa javljaju kako je u tamošnjem Hrvatskom katoličkom središtu "Sv. Nikola Tavelić" u nedjelju 10. srpnja bila posebna misna s nakanom za što skorijom kanonizacijom bl. Alojzija kardinala Stepinca. Ili je Argentina tako daleko ili pola milijuna tamošnjih Hrvata ne zna tko je aktualni Papa.

 

• Pojam Milanovićeve 'narodne koalicije' neodoljivo asocira na 'narodnu frontu', dobro zaključuje politički analitičar Davor Gjenero i dodaje kako je temeljni uvjet sudjelovanja u koaliciji prihvaćanje „vodeće uloge Partije“, ali i neupitno prihvaćanje autoritarne pozicije autoritarnoga vođe Zorana Milanovića.

 

• Čelnik HDZ-a Milijan Brkić kaže da ga ne ruše s izmišljenom aferom pozajmica. A ruše ga. Što to znači? Da Milijan ne zna, ili da ne će znati?

 

• Prilikom predstavljanja svoga programa Andrej Plenković, jedini kandidat za predsjednika HDZ-a(!), naveo ih je u deset točaka. To su:

1. Pravosuđe, javna uprava i decentralizacija

2. Partnerstva, solidarnost i zaštita socijalno najugroženijih

3. Makroekonomski okvir

4. Gospodarstvo, poljoprivreda i turizam

5. Infrastruktura, digitalna Hrvatska i održiv razvoj

6. Obitelj, demografski razvoj i mladi

7. Obrazovanje, znanost i šport

8. Kultura i mediji

9. Sigurnost

10. Europska Hrvatska i vanjski poslovi

Gdje je tu Hrvatska? Nema je. Istina, spomenuta je riječju u 5. i 10. točki, ali to spominjanje ima veze samo digitalizacijom i nekakvom europskom Hrvatskom. Ja ipak želim hrvatsku Hrvatsku. Plenkovićev program može se u cijelosti pročitati na ovoj poveznici: https://moj.hdz.hr/sites/default/files/vijesti/andrej_plenkovic_program.pdf#overlay-context=.

 

• „Beograd odbija ucjene Zagreba da ne primjenjuje zakon o ratnim zločinima. Propis koji smeta susjedima mogao bi se odnositi na 300 ljudi. Jedino što tužiteljstvo interesira jest postoje li dokazi da je netko počinitelj zločina, a ne čiju putovnicu nosi“, pišu beogradske Novosti, čime cijelu priču Mire Kovača možemo objesiti mačku o rep. U istim Novostima vršitelj dužnosti tužitelja za ratne zločine Milan Petrović kaže da u srbijanskom tužiteljstvu „ima kaznenih postupaka koji se vode protiv Hrvata, i na njih primjenjuje postojeći Zakon o organizaciji nadležnosti državnih tijela u postupku za ratne zločine. Taj zakon primjenjivat će se sve dok se ne izmijeni ili prestane važiti. Nikakvih drugih podataka koji bi ukazivali da taj zakon ne treba primjenjivati za sada nema“.

 

• Znate li da su Muslimani etnički očistili najviše teritorija u BiH? U 47 općina koje je nadzirala tzv. Armija BiH nedostaje 126.725 Hrvata, dok u 27 općina koje je držao HVO je samo 17.476 Bošnjaka manje nego 1991. Mostar i Uskoplje nisu računati. Dakle, 7,25 x Hrvata je više nestalo, iako je Bošnjaka u Federaciji nekoliko puta više. Sad je jasno tko je doista što radio u ratu i tko je sprječavao povratak. Nadalje, 291.623 Bošnjaka je manje u Republici srpskoj nego 1991., a 342.367 Srba je manje u općinama pod nadzorom tzv. ABiH. Znači da su Muslimani etnički očistili više nego Srbi.

 

• Denisa Kuljiša ne treba braniti jer on sam to najbolje zna. Isto se tako jako dobro zna tko je i što je on donedavno bio. A bio je na onoj neojugoslavenskoj, odnosno protuhrvatskoj strani. No, odnedavno Kuljiš brani hrvatske interese. Slično kao i Ivo Banac. Ne ulazeći u razloge zašto je došlo do Denisova „performansa“, smatram da je daleko važnije prihvatiti ovu njegovu domoljubnu metamorfozu, nego ga bezrazložno i neargumentirano napadati. Stoga sam iznenađen što je prije neki dan upravo bezrazložno i neargumentirano napadnut na portalu www.hrsvijet.net, koji je za mene jedan od najboljih portala u državi. Kuljiša je napao netko tko se potpisao inicijalima L. C., i već na početku članka napisao jako ružno o njemu, vrijeđajući ga da „…je samo naizgled bezazleni degustator hrane i medijska prostitutka kome se medijski angažman može platiti u kalorijama“. Cijeli članak vrvi sirovim udarcima na tijelo i um Denisa Kuljiša. A zašto sam ipak pročitao cijeli članak? Zbog neznanja onoga koji se potpisao inicijalima L. C. Evo nekoliko njegovih bisera: Chercil (Churchill), Fitzroy Mclin (Fitzroy MacLean), Istambul (Istanbul, Carigrad), Denis Kujiš (Denis Kuljiš), Al-fatah (Al-Fatah), pomlatak (podmladak), main stream (mainstream), Neven Barač (Neven Barać), Wilim Klinger (William Klinger)…, Ivu Pukanića sklanja „Iva Pukanića“ itd.

 

• Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vratila je veleposlanika Joška Paru iz Washingtona na konzultacije u Hrvatsku jer je nezadovoljna njegovim radom. Paro diplomat od ranih devedesetih. Javnosti je poznatiji kao čovjek Ive Josipovića kojega je on i poslao za veleposlanika u SAD, gdje je učinio više štete nego koristi. „Zaslužan“ je za blamažu koju je doživio ministar vanjskih poslova Miro Kovač kada ga nije primio američki državni tajnik John Kerry.

 

• Do prije neki dan nisam znao da je kolumnist Jutarnjega lista i Slobodne Dalmacije, Ante Tomić, i povjesničar. Ovih dana je i to „dokazao“.  U jednoj od svojih zadnjih kolumni pokušao je relativizirati cjelokupnu hrvatsku povijest. Kako je to radio pogledajte na primjeru omalovažavanja kneza Višeslava i Višeslavone krstionice: „Nije li i smiješno i ganutljivo kako su od jednog kratkog i ne naročito jasnog natpisa na jednoj krstionici nađenoj u Veneciji ozbiljni i učeni profesori konstruirali cijelu povijest kako je tu bio jedan Višeslav, pod kojim smo se mi Hrvati svečano zakleli Isusu Kristu, odričući se drevnih staroslavenskih vjerovanja u šumske bogove, jezerske vile i demone vatre.“

• Isusovac Ivan Ike Mandurić dobro je odgovorio onima kojima smetaju crkvena zvona, vjeronauk, crkve i sve drugo što je povezano s vjerom, jednim od najvažnijih hrvatskih identiteta. Povod je organizirana Milanovićeva „narodna fronta“ kojoj smeta izgradnja još jedne crkve u Novom Zagrebu, jer se uništavaju „zelene površine“. Mandarić im poručuje: "Sve zgrade u kojima žive stanari grada Zagreba, izgrađene su na zelenim površinama. Na kakvim drugim? Nisu valjda na crvenim. Milijuni metara kvadratnih. A onda, stanari zgrada koje su izgrađene na zelenim površinama, arlauču, cmizdre, kolutaju očima jer će se i Crkva u Trnju izgraditi – pazi molim te – na zelenoj površini. Kao što je to i njihov soliter. Pa na kakvoj drugoj, brate mili? Možda je rješenje da zelenu površinu najprije ofarbamo u boju asfalta? Da, naravno: problem je u tome što stiže sakralna građevina koja daje dušu kvartu. Netrpeljivost i prijezir prema Crkvi. Samo to je problem. Sve dok ne bude lustracije bit će ovakvih podvala. Da je i sto godina prošlo od komunizma, i onda bih bio za to da se lustracija provede".

 

• Portal Matije Babića www.index.hr ruši sve granice o dobrom ukusu i ponašanju. Dokle je došao taj primitivizam pogledajte samo dva naslova njegovih objavljenih članaka: »Ni Kolindi i Baldasaru nije došlo iz guzice u glavu« i »Kurčenje opozvanog Oreškovića«. Gdje su sada zvani i nepozvani članovi partijske „crvene fronte“?

 

• Sud Europske unije (ECJ) tvrdi kako muslimanke smiju nositi tradicionalno muslimansko pokrivalo za glavu (rubac) na poslu. Ovu je odluku donijela „nezavisna odvjetnica“ Eleanor Sharpston, kako prenosi Reuters. Ovo je je mišljenje suprotno onome koje je krajem svibnja izrekao jedan od njezinih kolega u sličnom predmetu u Belgiji, koji je ocijenio da se zabrana nošenja rupca provodi u okviru “politike neutralnosti” koju zagovara pojedina tvrtka. Ovo je najbolji primjer da Unija sve prije štiti osim „svojih građana“.

 

Marijan Majstorović