Hrvatski Fokus
Hrvatska

Svenazočna bahatost političara

Grandioznost je veličanje sebe, vjerovanje da si po mnogo čemu, čak u svemu bolji od drugih

 
 
Bahatost je neprijatelj pobjede.
(Xiao He, kineski političar, 193. pr. Kr.)
 
Svakim danom, svuda oko nas ima sve više bahatosti, na mnogim mjestima, u mnogih pojedinaca, bez obzita tko su i što su. Naročito se u tome ističu političari. Bahatost ili arogancija je stav (pojava), gdje se precjenjuje osobna vrijednost, znanje, sposobnosti, vještine, kompetencije, djelovanje, uloga, funkcija, stručnost…, a zapravo se time skriva nesigurnost, strah, sram, nesposobnost, nedjelotvornost, ispraznost i narcizam.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/01/fgj.png
Opća bahatost u kojoj ima svega pomalo, ima svoje specifičnosti: grandioznost i prijezir. Grandioznost je veličanje sebe, vjerovanje da si po mnogo čemu, čak u svemu bolji od drugih. To je lažni ponos, neprimjerena, neprihvatljiva i neutemeljena uznositost, čime se kompenziraju mane, nesposobnost i nekompetencija na radnom mjestu, odnosno funkciji, kojoj pojedinac nije dorastao, a došao je na nju, po podobnosti, bilo stranačkoj, rodovskoj, staleškoj, zbog viših domaćih ili stranih interesa i uskogrudnih ciljeva moćnih pojedinaca ili interesnih skupina, koje su negdje u vrhu odlučivanja i vladanja svijetom. Prijezir je omalovažavanje drugih, u funkciji uzdizanja sebe. To je potrebno slabićima i frustriranim pojedincima, koji imaju neku vrstu društvene ili političke moći, a ne  znaju i mogu se time nositi.
 
Istraživanja pokazuju veliku bahatost političkih elita diljem svijeta.Ta bahatost postaje prijetnja mentalnom stanju pojedinih nacija. Neprimjereni i degutantni nastupi nekih političara doprinose nesigurnosti, nevjerodostojnosti, beznadnosti i određenom strahu za budućnost, globalno, regionalno i lokalno. Njihova lažna superiornost je na staklenim nogama, koje svakog trena mogu puknuti. Ti napuhani baloni traju i trajat će tako dugo dok ne naiđu na iglu koja će ih probušiti. Pitanje je gdje je ta igla, tko je ta igla, kakva bi ta igla trebala biti i u čijim rukama bi trebala biti. Ne može biti u rukama onih koji su bahati. Nitko takv neće, ne može i ne zna sam sebe ispuhati,  kad bi I imao iglu. Činjenica da je nemaju, jer bi to bila velika opasnost za njih. Oni se takve igle čuvaju. To je borba za opstanak.
 
Za opstanak se naročito bore razni i različiti uhljebi, na svim razinama i funkcija. Tu se ubrajaju činovnici,dužnosnici, savjetnici, predsjednici, ministri, zamjenici, tajnici, agencije, komore, povjerenstva, vijeća, upravni i nadzorni odbori,razne bezbrojne institucije, udruge…, prema čijem ukupnom broju i izdvajanju za njih spadamo u jako bogate ili najbogatije države. Netko je neki dan konstatirao da smo “šampion jalove birokracije”. U ministarstvima se traži 326 novih uhljeba, što resorni ministar opravdava poslovima za projekte EU-a, koji će se financirati europskim novcem(?). Podaci govore da imamo preko 2000 parazita u državnim službama, što i nije puno u masi 237.000 birokrata. Poseban je i izričito iritantan javno objavljen podatak da će 65 milijuna kuna biti potrošeno za nove mobitele dužnosnika. Ne mogu jednostavno u to vjerovati. Takvo orgijanje vlasti i suludo bacanje naših novaca je neoprostivo, u državi gdje su broj umirovljenika i broj zaposlenih gotovo 1:1, gdje vlada “bijela kuga”, gdje je svako peto dijete gladno, gdje je masovni bijeg aktivno radnog građanstva sve veći, kao i odljev mozgova.
 
Nužno su potrebne mnoge promjene, naročito promjena političkog djelovanja. “Smisao političkog djelovanjaje u mijenjanju zemlje na bolje, a ne samo puko zadržavanje na vlasti.” Mi smo društvo koje treba jakog lidera. Može li se to dogoditi u kojoj je po anketama društvenog mijenja, najpozitivnij političar Nitko. Može li taj Nitko postati Netko? Netko tko je svestrano obrazovan, sposoban, tko ima iskustva u običnom (normalnom) životu, tko poznaje život prosječnih ljudi, kao i ljudi s društvenog ruba, zapostavljenih i marginaliziranih. Takva bi se osoba trebala angažirati za opće dobro. Trebali bi služiti svojem narodu, ponekad i na svoju štetu, ako je za opće dobro i boljitak društva i svakog  pojedinca. To se ne može bez rada na sebi, poznavanja sebe i svojih realnih mogućnosti, podnošenja žrtve i posjedovanja mnogostrukih sposobnosti, naročito sposobnosti prepoznavanja bitnih potreba i pronalaziti mogućnosti rješavanja  problema. Uz sve to takva osoba mora biti hrabra, znati i moći u pravo vrijeme napraviti pravu stvar, bez kalkulacija u svoju korist. Takva osoba od sebe može napraviti  modernog lidera, koji je ovoj državi nužno potreban. “Lider se ne rađa, lider se postaje” – to proizlazi iz mnogih istraživanja s više aspekata i o tome govore tisuće napisanih i objavljenih knjiga.
 
Uz sve to bi bilo dobro imati karizmu. Ta urođena karakteristika čovjeka doprinosi kvaliteti liderstva i njegov je bitan sastojak. Na tome se dobiva potpora javnosti, simpatije birača, sklonost medija, prepoznatljivost i prihvaćenost kao nekog svojeg, a ne strano tijelo, ubačeno od svjetskih moćnika, oligarha ili vladara. Odlike takvog lidera bi trebale biti jednostavnost, odgovornost, iskrenost, požrtvornost i dosljednost. Svjesni smo da nemamo i ne možemo za sada imati, jednog Justina Trudeaua, Emanuella Macrona, Angelu Merkel, ali niti Putina, makar bi nam on jednokratno ponekad dobro došao.
 
Trebamo lidera koji će se suprotstaviti pasivnosti sustava i otporu pojedinaca, koji misle da imaju veće zasluge i prava od ostalih, koji će poticati na opću obnovu, promjenu u svim područjima i segmentima, koji zna upravljati ljudima i procesima, koji je spreman ući u sukob s interesnim lobijima i “svetim kravama”, koji ima sposobnost vizije budućnosti, koji ne prekraju povijest, koji nema suspektnu prošlost i iza koga se ne vuku repovi. Nije to nikakva utopija, niti željeni san. Takvih ljudi u nas ima, samo im treba dati priliku, da se pokažu. Po normalnom ponašanju, bez bahatosti, ispraznosti, oholosti, patvorenosti, humanosti, empatiji, domoljublju, pravnoj jednakosti prema svima, brigom za pojedinca, prioritetima za državu, ponašanju, komunikaciju i dijalogu ćemo ih prepoznati i sve moguće napraviti da takvi postanu naši, bez obzira tko su, čiji su, odakle su i kojoj političkoj opciji pripadaju.
 

Ankica Benček

Povezane objave

AFORIZMI – Samo se prepucavaju, a ne propucavaju

hrvatski-fokus

Južnjaci vladaju Hrvatskom

HF

MALI OGLASNIK – Podižem moral amoralnima

HF

Izašla monografija “Župa Tovarnik”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više